Trkeljanje.com

Maleficent » wrote:Biti kao njemačka dadilja ili Cesar - šaptač psima. Smireni asertivni vođa.

Cesar je agresivni i nasilni idiot koji pojma nema o psima i cijeli njegov pristup sastoji se u lomljenju psa.

Tupelo » wrote:
Cesar je agresivni i nasilni idiot koji pojma nema o psima i cijeli njegov pristup sastoji se u lomljenju psa.

Njegov terijer nije malouman. Kako to misliš, lomi psa?

vrrrlet » wrote:
Njegov terijer nije malouman. Kako to misliš, lomi psa?

Koristi pogrešne (distrakcija udaranjem u slabnu kad je pas usmjeren na nešto drugo, zadiranje u sigurni prostor životinje, bacanje polurastrojenog psa u čopor i konstantno jebanje s Čoporom i zaboravljanje da smo selekcijom pse poprilično udaljili od čopora...) i često veoma nasilne (elektrošoker, ogrlica s bodljama) metode. Ne poštuje pseći prostor i dosta stvari postiže izazivanjem nelagode/straha kod psa.
Daje univerzalne savjete koji će mnoge pse koštati glave jer većina njegovih metoda, ako se pokuša na plahim, zagrižljivim i startnim psima, urodit će ugrizom i eutanazijom psa.
Naravno, većinu tih glupih savjeta demonstrira na pomerancima i čivavama.
Voljela bih ga vidjeti da to pokuša s dobermanom. Ne bi ni jedan preizblajhani zub od njega ostao.

Ima i dobrih stvari, no loše odnose prevagu. Na žalost, netko će poslušati dobar savjet kako naučiti psa da lijepo hoda na lajni, no odmah nakon toga će pokušati i neku od loših pizdarija.

Tupelo » wrote:
Koristi pogrešne (distrakcija udaranjem u slabnu kad je pas usmjeren na nešto drugo, zadiranje u sigurni prostor životinje, bacanje polurastrojenog psa u čopor i konstantno jebanje s Čoporom i zaboravljanje da smo selekcijom pse poprilično udaljili od čopora...) i često veoma nasilne (elektrošoker, ogrlica s bodljama) metode. Ne poštuje pseći prostor i dosta stvari postiže izazivanjem nelagode/straha kod psa.
Daje univerzalne savjete koji će mnoge pse koštati glave jer većina njegovih metoda, ako se pokuša na plahim, zagrižljivim i startnim psima, urodit će ugrizom i eutanazijom psa.
Naravno, većinu tih glupih savjeta demonstrira na pomerancima i čivavama.
Voljela bih ga vidjeti da to pokuša s dobermanom. Ne bi ni jedan preizblajhani zub od njega ostao.

Ima i dobrih stvari, no loše odnose prevagu. Na žalost, netko će poslušati dobar savjet kako naučiti psa da lijepo hoda na lajni, no odmah nakon toga će pokušati i neku od loših pizdarija.

Nisam vidio ove brutalne metode poput elektrošokera i ogrlice s bodljama. Nisam ni vidio udaranje psa u slabinu. Bacanje polurastrojenopg psa u čopor... o kakvim točno tu pizdarijama pričaš? Bacili su i tebe i mene bezbroj puta rastrojene u čopor, to je dio odrastanja i života (jebalo stakleno zvono majku).

Ovo o nečoporstvu pasa su bedastoće. Ljudi žive u čoporima, psi žive u čoporima. Kada nisu u makar malom čoporu, pate. Treba im socijalizacija, nisu jebene mačke.

Pas treba vođu. I dijete treba vođu. Vožd ne treba biti zao niti nasilan, ali pozitivna doza straha (šta će mama reć?) treba postojati. Samocenzura uslijed straha je vrlo bitna pri odrastanju, jer kako stariš, roditelji niti ne mogu biti s tobom cijelo vrijeme - zato ih treba imati u glavi. I ne trebamo to nazvati strahom, možemo i sramom, superegom ili nečim drugim.

što se Cesarčeta tiče, i ja bih ga jako volio vidjeti s nekim sjebanim dobermanom. Ali i dalje stoji da je njegov terijer dobar, a tvoj....

Ej Bliss, možeš pliz ovo staviti na Okrugli stol, ova ozbiljna moderatura ovdje me podsjeća na F.hr, a to me od tamo otjeralo. Hvala.

vrrrlet » wrote:

Budem navečer.
Odoh nenasilno odgajat potomčicu i pravit se da odgajam terijera.

A jebemti, čini se da nitko ne odgaja pase osim tebe... a ti tomu i nisi nešto vična...

ja odgajam jednog... drugog sam u dvije godine upristojila a onda ga ostavila tati da ga razmazi do kranjih granica

vrrrlet » wrote:Nisam vidio ove brutalne metode poput elektrošokera i ogrlice s bodljama. Nisam ni vidio udaranje psa u slabinu.

Električnu ogrlicu sam dva puta vidjela da koristi, a onu s bodljama koristi dosta često.
Čim mu daš da radi s psom većim od pomeranca, navuče mu takvu ogrlicu.
Što se udaranja nogom u slabinu tiče, to si morao vidjeti ako si pogledao samo minutu tog užasa.
Ono kad vodi psa na lajni, pa pas zabrije, pa ga ovaj od iza pikne nogom.
Njemu je to univerzalna distrakcija za sve živo.
A to je koma.
Postoje bolje i manje stresne distrakcije od te (posjedanje, glasovna naredba, šuškalica, mijenjanje smjera/tempa hoda...). Ne kažem da je ne treba nikada primijeniti, nego treba razmisliti za što ćeš je koristiti i kod kakvog psa to može proći. Ako tako pikneš plahog ili startnog psa, ogromne su šanse da ćeš završiti na šivanju, a plahu životinju ćeš dodatno učiniti nervoznom i nesigurnom kad je uz tebe.

vrrrlet » wrote:Bacanje polurastrojenopg psa u čopor... o kakvim točno tu pizdarijama pričaš? Bacili su i tebe i mene bezbroj puta rastrojene u čopor, to je dio odrastanja i života (jebalo stakleno zvono majku).

Psi nisu ljudi i nisu vukovi.
Psi su psi i treba to poštovati.

Cezar veoma često pse koji imaju problema s drugim psima ili koji općenito imaju problema s ulaskom u njihov osobni prostor, izlaže preplavljivanju. Strah je podloga mnogih agresivnih reakcija kod pasa, a glupi Cezar to liječi tako da životinju dovede do overdrivea uslijed naglog/intenzivnog izlaganja fobiji i onda ga proglasi izliječenim i krene odjavna špica.
Silno mu zamjeram to negativno poticanje. Pozitivnog poticanja gotovo da ni nema. Ja tog čovjeka nikad nisam vidjela da je nagradio pseće ponašanje keksom/igranjem/maženjem...Stalno nudi brze i neugodne metode.
Užasno mi je to.
Što se čopora tiče, Cesar opako miješa vukove i pse. Ne kuži razliku i priča žešće pizdarije.

Tupelo » wrote:... a glupi Cezar to liječi tako da životinju dovede do overdrivea uslijed naglog/intenzivnog izlaganja fobiji...

Ne gledam ovog lika baš često, ali mislim da je negdje pisalo da je bihevioralni psiholog za pse. Biheviorizam je pristup u psihologiji koji niječe slobodnu volju tj. da se ponašamo kao kompjuteri. Na iste podražaje ćemo uvijek isto reagirati. Ovo spominjem zato jer je ovo što Cesar radi upravo metoda biheviorizma za liječenje fobija. Ovo što on radi kod pasa, bihevioralni psiholozi rade kod ljudi: izlažu pacijnta fobiji i tako ga natjeraju je da se oslobodi. To nekad radi, a nekad može dovesti ljude u stanje šoka. Slažem se s tobom, ali postoje primjeri koji pokazuju da su te metode stvarno djelotvorne.

MightyMe » wrote:
Ne gledam ovog lika baš često, ali mislim da je negdje pisalo da je bihevioralni psiholog za pse. Biheviorizam je pristup u psihologiji koji niječe slobodnu volju tj. da se ponašamo kao kompjuteri. Na iste podražaje ćemo uvijek isto reagirati. Ovo spominjem zato jer je ovo što Cesar radi upravo metoda biheviorizma za liječenje fobija. Ovo što on radi kod pasa, bihevioralni psiholozi rade kod ljudi: izlažu pacijnta fobiji i tako ga natjeraju je da se oslobodi. To nekad radi, a nekad može dovesti ljude u stanje šoka. Slažem se s tobom, ali postoje primjeri koji pokazuju da su te metode stvarno djelotvorne.

Cesar nije bihevioralni psiholog za pse. Pseći šrinkovi se mahom križaju na njegove metode.
On je samoproglašeni Šaptač Psima. Najčešće im šapće nogom u slabine.

I opet ponavljam, psi i ljudi nisu isto pa ih ne treba podvrgavati istim tretmanima.

Tupelo » wrote: Cesar nije bihevioralni psiholog za pse. Pseći šrinkovi se mahom križaju na njegove metode.
On je samoproglašeni Šaptač Psima. Najčešće im šapće nogom u slabine.

Ma nemam pojma šta je, učinilo mi se da samo to vidio

I opet ponavljam, psi i ljudi nisu isto pa ih ne treba podvrgavati istim tretmanima.

Slažem se u potpunosti.

Tupelo, čini mi se da znaš dosta o odgoju pasa (ili mi se samo čini jer ja ne znam ništa).
A imam nemogućeg psa.
Nisam pokušavala s dresurom. Raspitivala sam se, neke su hvalili, ali je uvijek bilo ali.
Možeš li preporučiti nekoga?
Može i pm, ne znam kako je ovdje s reklamiranjem.

Dobro bi mi došla i jedna za mačke, ali mislim da toga nema.

Tea Tree, ostali: što vi zapravo hoćete od životinja? Što bi vama značilo to "odgojen"? Ili ja imam ludu sreću s pesima (a i mačkama) ili su mi kriteriji niski , ali nemam baš neki problem. Sve "neodgojeno" što naše životinje rade može se svest na žicanje za stolom, a to smo stvarno i isključivo mi dopustili.

Silajn » wrote:Tea Tree, ostali: što vi zapravo hoćete od životinja? Što bi vama značilo to "odgojen"?.

Aleluja, sestro!

"Odgajanje psa"
"Bihevioralni psiholog za pse"

Upucat ću se praćkom.

Silajn » wrote:Tea Tree, ostali: što vi zapravo hoćete od životinja? Što bi vama značilo to "odgojen"?

Ja od psa (a pogotovo od tuđeg psa ) očekujem (u smislu "odgoja") da bude "podnošljivi član zajednice". Onako, da drugim ljudima i drugim psima ne čini nikakvo zlo (znakovito, nisam spomenuo druge mačke ). Sve što je eventualno iznad toga je "set noževa".

Konkretni opis te "podnošljivosti" ovisi o okolnostima u kojima taj pas živi.

Lord Byron » wrote: Ja od psa (a pogotovo od tuđeg psa ) očekujem (u smislu "odgoja") da bude "podnošljivi član zajednice". Onako, da drugim ljudima i drugim psima ne čini nikakvo zlo (znakovito, nisam spomenuo druge mačke ). Sve što je eventualno iznad toga je "set noževa".

Konkretni opis te "podnošljivosti" ovisi o okolnostima u kojima taj pas živi.

Definiraj zlo

Nikolajevna » wrote: Upucat ću se praćkom.

Ključna riječ: hobi. Prema HJP-u, "posao kojim se tko bavi iz vlastitoga zadovoljstva, a ne po dužnosti, omiljena razbibriga, zabava, zanimanje".

Pokušavam se domisliti ijednom hobiju od kojeg se ne može napraviti temeljita sprdnja. Jebote, pa ljudi mjesecima rade brodove u boci, ne jedu, ne piju, ne spavaju, ne ševe, kuća im puna boca (ne mo'š ni 50 lipa više za njih utržiti); ljudi po cijeli dan stoje na nekoj obali sa štapom u ruci i dođu doma zmazani, promrzli, nikakvi, s dvije i pol ribe; ljudi se sastaju s drugim ljudima radi nogometa i afterparty razgovora o guzicama i sisama (dok im doma žene ševe instruktori pilatesa, poštari i hauzmajstori); ljudi skupljaju marke, stari novac, sličice pjevača i nogometaša.

Konačno, ljudi trkeljaju po forumu, i žeste se jer je neka mawa pwawa napisala ordinarnu glupost.

Unositi kriterij (ne)razumnosti u nečiji hobi je, hm, promašeno.

Silajn » wrote:
Definiraj zlo

U dvije riječi, "zlo" je svako neželjeno ponašanje. Ponašanje mog psa koje drugi ne žele, ponašanje tuđeg psa koje ja ne želim.

Imam koncesiju na forumsko cjepidlačenje, prema tome da se netko nije usudio krenuti u isto s gornjom definicijom.

Tea Tree » wrote:Nisam pokušavala s dresurom. Raspitivala sam se, neke su hvalili, ali je uvijek bilo ali.
Možeš li preporučiti nekoga?

Osnove poslušnosti imaju sve školice.
KOSSP - meni su oni najdraži, ali to je više zbog neke sentimentalne povezanosti. Najstarija su školica u gradu, nude klasičan pristup i dobri su. Oni bi bili moj prvi izbor.
Vindor - oni rade kliker i čula sam dosta pohvala za njih. Osobno, skeptična sam prema čistom klikeru pa ti ne mobu reći ništa više o njima.
Dogenius - Neven je odličan i trenutno je jako popularan. Ima svjež pristup i sviđa mi se što i kako radi.

Silajn wrote:Tea Tree, ostali: što vi zapravo hoćete od životinja?

Ovisi o psu i razlogu zbog kojeg si ga nabavio.
Ali ako uzmemo neka basic očekivanja, onda bi to bila ugoda suživota i mogućnost kontroliranja/zaustavljanja nepoželjnog ponašanja.
Ne tražim apsolutnu poslušnost. Nisam je tražila ni dok sam držala radne pse i radila s njima. Ne volim pse robote.
Volim samostalne razmišljajuće pse.
Trenutno imam samostalnog razmišljajućeg histeričnog štakora . Voljela bih kad bi ona prestala razmišljati.

Nikolajevna » wrote:

Prije nego se upucaš , možeš li mi objasniti što te smeta u ova dva termina?

Lord Byron » wrote: Ključna riječ: hobi. Prema HJP-u, "posao kojim se tko bavi iz vlastitoga zadovoljstva, a ne po dužnosti, omiljena razbibriga, zabava, zanimanje".

Pokušavam se domisliti ijednom hobiju od kojeg se ne može napraviti temeljita sprdnja. Jebote, pa ljudi mjesecima rade brodove u boci, ne jedu, ne piju, ne spavaju, ne ševe, kuća im puna boca (ne mo'š ni 50 lipa više za njih utržiti); ljudi po cijeli dan stoje na nekoj obali sa štapom u ruci i dođu doma zmazani, promrzli, nikakvi, s dvije i pol ribe; ljudi se sastaju s drugim ljudima radi nogometa i afterparty razgovora o guzicama i sisama (dok im doma žene ševe instruktori pilatesa, poštari i hauzmajstori); ljudi skupljaju marke, stari novac, sličice pjevača i nogometaša.

Konačno, ljudi trkeljaju po forumu, i žeste se jer je neka mawa pwawa napisala ordinarnu glupost.

Unositi kriterij (ne)razumnosti u nečiji hobi je, hm, promašeno.

Tupelo wrote:
Prije nego se upucaš , možeš li mi objasniti što te smeta u ova dva termina?

Ma to je samo praćka ljudi, ništa ozbiljno.

Hobi je hobi a bihevioralni psiholog za pse je valjda stvarno zanimanje.
Što bi me smetalo Tupelo, samo sam prvi put čula za 'pseće šrinkove' pa me nasmijalo. Ništa loše nisam mislila.

Ne znam kojeg smajlića da stavim kad je svaki nekom psiho.

Nikolajevna » wrote:Ma to je samo praćka ljudi, ništa ozbiljno.

Ok, sad mi je lakše.
Ipak, hvala ti što si spomenula praćku.
Vrle će ju svakako razmotriti i nadograditi kao odgojnu metodu.

Nikolajevna » wrote:

Hobi je hobi a bihevioralni psiholog za pse je valjda stvarno zanimanje.

Svaki hobi "proizvodi" cijele industrije i zanimanja koja žive od (tuđih) hobija.

Ne poznam, niti bih želio upoznati, ikoga tko dio svog novca ne baca na nešto što će se mnogokome učiniti kao pizdarija. Konačno, imanje psa kao takvo j sasvim dovoljno za brojna aleluja-sestro-samoubojstva praćkama i koječime.

Uobičajena sprdnja s pratećom industrijom kućnih ljubimaca je, Level 1. Da je ovo veći forum, sasvim je izvjesno da bi se pojavio i nečiji "Level 2" post s razmatranjem nekih koji češkaju guzice psima uz toliko djece u sirotištima.

Silajn » wrote:Tea Tree, ostali: što vi zapravo hoćete od životinja? Što bi vama značilo to "odgojen"? Ili ja imam ludu sreću s pesima (a i mačkama) ili su mi kriteriji niski , ali nemam baš neki problem. Sve "neodgojeno" što naše životinje rade može se svest na žicanje za stolom, a to smo stvarno i isključivo mi dopustili.

nisi imala psa koji sa svojih 30 kila oduševljeno skače na goste od sreće što su došli? koji ti u 10 minuta, koliko si okrenula glavu, poždere sic na skuteru? koji će požderati sve što nije dovoljno brzo da pobjegne od njega (a onda ti ostavljaš novčiće kod veterinara na liječnje želuca i inih problema nastalih žderanjem nepoćudnih stvari)? 30 kila psa koje ti u šetnji istrgavaju ruku iz ramena? (ok, ovo nisam ni ja, jer sam se doslovno ubila dok se radilo o 15 kila psa, pošto sam unaprijed znala koliki će pas biti, a naznake ponašanja su bile tu od prvog dana) - to su sve problemi i spada u kategoriju "neodgojen pas". isto tako, ako živiš u stanu, problem ti može biti izrazito vokalan pas (da ne kažemo, lajav). ugrižljiv pas? kod nekih ljudi sam prestala ići jer mi nije bilo "fora i slatko" kako mi je njihov neurotični pekinezer grizao noge. i jebe mi se što je to 10 deka psa, i kolike ima zube, moje noge nisu pseća žvakalica. oni ga nisu naučili da ne grize, ja više nisam odlazila kod njih.

uglavnom, da, reklo bi se da si imala lako odgojive pse. imam trenutno jednog takvog, i moj je život pjesma

Prvo labrador, Buster Keaton karakter, ništa pogrizao, nikad povukao, nikad se potukao (kad ga je napao jedan pit, samo je sjeo i kolutao očima), kao balavac je jednom ukrao pileća krilca i spremio ih pod jastuk Onda jorkica, sad već ima 100 godina, živi s mamom. Odgajana uz tog labreca, misli valjda da ima 50 kila pa je skulirana. Zna iritantno lajat tu i tamo, ali ima par finti da je se odmah smiri (stavit je na njezinu stolicu, dat joj oblizek, poslat je da čuva nešto ). I mješanka, goničica nekakva, koja živi sa mnom desetak godina, totalna carica. Nju sam skupila iz azila, bila je isprestravljena, izgladnjela, ali brzo je došla k sebi. Isto nije radila nikakva sranja. Prolajala je tek kad smo se preselili u Dalmaciju, prije nisam znala kakav ima glas. Joj, kak ja njih volim

Silajn » wrote:Zna iritantno lajat tu i tamo, ali ima par finti da je se odmah smiri (stavit je na njezinu stolicu, dat joj oblizek, poslat je da čuva nešto ).

Evo, moja jorkica uopće nije lajava. Svi su me upozoravali da jorkići konstantno kriče, no ova je zbilja tiha. Laje samo kad netko dolazi ili kad je nešto baš jako raspizdi.
To je, valjda, jedina pasminska mana koju nema.

Što se finti ikakvih za išta tiče, još nisam otkrila nešto što pali na duge staze.
Ona ne jebe ni mrkvu ni "batinu" i uopće joj nije stalo do suradnje.
Luda sam za njom i luda sam od nje

Svi pesi koje ja znam najbolje reagiraju na iskrenu pohvalu i zahvalu i ljubav Nikakvo mito nema takav učinak, kažnjavanje još manje.

Silajn » wrote:Tea Tree, ostali: što vi zapravo hoćete od životinja? Što bi vama značilo to "odgojen"? Ili ja imam ludu sreću s pesima (a i mačkama) ili su mi kriteriji niski , ali nemam baš neki problem. Sve "neodgojeno" što naše životinje rade može se svest na žicanje za stolom, a to smo stvarno i isključivo mi dopustili.

Moja isto žica, ali nije naporna, samo složi pogled umrijeti-ću-hoću-hoću i plačno gleda žrtvu žicanja.

Tupelo » wrote:
Ok, sad mi je lakše.
Ipak, hvala ti što si spomenula praćku.
Vrle će ju svakako razmotriti i nadograditi kao odgojnu metodu.

Praćka je opasna, možeš si ozlijediti prst.

Tupelo » wrote:
Što se finti ikakvih za išta tiče, još nisam otkrila nešto što pali na duge staze.
Ona ne jebe ni mrkvu ni "batinu" i uopće joj nije stalo do suradnje.
Luda sam za njom i luda sam od nje

A da ju tresneš u slabine? Ili elektrošokiraš?

Silajn » wrote:Svi pesi koje ja znam najbolje reagiraju na iskrenu pohvalu i zahvalu i ljubav Nikakvo mito nema takav učinak, kažnjavanje još manje.

Naravno. Pod uvjetom da im je stalo do toga.
Mojoj se živo fućka za sve to.
Ljubav osjeća stalno (to se ne može isključiti niti je dajem samo kad učini nešto dobro), a za pohvale, zahvale, nagrade, kazne i sve ostalo joj se živo jebe.

Ima takvih pasa.
Srećom, malena je pa ne može napraviti puno štete.

Spomenuti labrador je usukivao obraze i izgledao izgladnio Nemam pojma kak je to skužio, ako je skužio, možda mu je samo takva faca bila od žudnje, ali bio je neodoljiv. Ispod tih ispijenih obraza bila je podmornica

Silajn » wrote:Svi pesi koje ja znam najbolje reagiraju na iskrenu pohvalu i zahvalu i ljubav Nikakvo mito nema takav učinak, kažnjavanje još manje.

i opet, nisi upoznala veliku bijelu psinu koja je ostala kod mog tate.
kod toga ne pali ni iskrena pohvala, ni vagon ljubavi, ni mrkva ni batina kad si nešto utuvi u glavu. mito, samo ako je raspoložen - i ako se radi o nečem stvarno finom. loptica je car - ali samo dok ju držiš u ruci, onog trena kad ga nagradiš time da mu ju baciš, više ju nećeš dobiti nazad. stvarno jednostavan karakter za hendlanje, užitak za odgoj

Tupelo, hvala!
Pogledat ću ovo što si linkala, vjerojatno ću imati još koje pitanje.

Što bih ja htjela od životinja? Ne znam za ostale.
Nisam kontrol frik, uopće ne želim slijepo poslušnu životinju.

Mačke su bile stare 8 godina kad je pas došao.
Pas je tada bio star 3 godine i prije toga nije bio moj pas.
Zapravo se radi o kuji.
Prijem i dobrodošlica mačaka na pojavu psa u kući u prvih 6 mjeseci je nešto što bih ja komotno nazvala mačji slom živaca. Od divnih, krasnih, mirnih i umiljatih životinja su se pretvorile u divlje zvijeri koje su samo izgledom bile moje dotadašnje mačke. Nisam mogla pojmiti da je moguća takva preobrazba.
Jasno mi je da je to bio njihov životni prostor, da je došao "uljez", očekivala sam netrpeljivost. Ali ni približno toliku. Neću se upuštati u opisivanje detalja, to razdoblje je srećom prošlo.
Sada je puno bolje. Nije idila, ali je bolje.
Što se psa tiče, pored toga da je bila tuđi pas prvih 3 godine svog života i stekla određene navike, sama po sebi nije lako odgojiv pas. I vokalna je. I čupa ruku iz ramena. Koliko to može s desetak kila.
Srećom ne grize, osim ponekad mene.
Kad smo vani, voli odabrati random ljude i lajati na njih, pokazivati zube kao da će im iščupati grkljan, režati na njih i općenito izgledati kao da će ih rastrgati. Neće. Ali to prolaznici ne znaju.
Da nije moj pas i sama bih vjerovala da hoće.
Ovisno o situaciji, nekada ljude uspijem unaprijed upozoriti da je bezopasna, neki sami prepoznaju budalu, ali mi neki izjebu sve po spisku.
Češće bih je vodila sa sobom negdje, ali je ponekad to stvarno nemoguće. I žao mi je zbog toga.
Zato mi treba samo mala profesionalna intervencija.

Edit: nije neke određene pasmine, skupljena je s ceste.

ja nemam pasa, ali me zanima jedna stvar:

što je to startni pas o kojem pišete?

Pasmine koje imaju veoma brze reakcije tj. koje jako jako skrate put od podražaja do reakcije pa upozorenje često izostane ili bude toliko kratko da ga ne stigneš primijetiti ili na njega reagirati.

To su dobermani, belgijski ovčari, neki od terijera, boseroni, većina hrtova...


@Tea Tree - budući da se radi o starijem psu, a za kojeg ne znaš što je sve prošao, mislim da bi ti najviše odgovarala ova Dogenius školica. Neven radi jako jako mekano pa je neće dodatno istraumatizirati.

Tupelo » wrote:Pasmine koje imaju veoma brze reakcije tj. koje jako jako skrate put od podražaja do reakcije pa upozorenje često izostane ili bude toliko kratko da ga ne stigneš primijetiti ili na njega reagirati.

To su dobermani, belgijski ovčari, neki od terijera, boseroni, većina hrtova...


@Tea Tree - budući da se radi o starijem psu, a za kojeg ne znaš što je sve prošao, mislim da bi ti najviše odgovarala ova Dogenius školica. Neven radi jako jako mekano pa je neće dodatno istraumatizirati.

Sad si me sjetila nekih divnih pasa koje smo imali. Hrta smo grizli za rep do krvi, ništa nam nikad nije učinio. Ispoljavao se na strancima zato.

Beljiganeri... ... tko ima vremena za psa, ovo je strahovito jak, okretan, prekrasan i pametan pas. Tko nema vremena, neka ga zaboravi, to nije pes za pizdarije.

Vrrrlet, kakvog hrta si imao? Meni se sviđaju baš svi, čak i ona rugoba irski

Ima li tko iskustva sa whippetom ili malim talijanskim? Jako mi je simpa mali taljan, ali čujem da je jako sklon lomovima i da ga treba držati pod pojačanim nadzorom
Čak je neka žena pisala da se jadan zavukao u kauč i da je slučajno sjela na njega i skršila ga

m.za » wrote:Vrrrlet, kakvog hrta si imao? Meni se sviđaju baš svi, čak i ona rugoba irski

Ima li tko iskustva sa whippetom ili malim talijanskim? Jako mi je simpa mali taljan, ali čujem da je jako sklon lomovima i da ga treba držati pod pojačanim nadzorom
Čak je neka žena pisala da se jadan zavukao u kauč i da je slučajno sjela na njega i skršila ga

Afričkog. Vrlo graciozno stvorenje.

m.za » wrote:
Kako je onda bilo (pre)odgajati odraslog psa?

Ja sam je zapravo uzela, undu je upoznala kasnije Imala je oko godinu dana. Pokupila sam je jednu nedjelju navečer, od žene koja me pitala bih li je mogla uzeti, a koja je inače volontirala u azilu. Nisam imala pojma po kakvog pesa idem, osim da je kujica od desetak kila. Bila je strašno mršava i splašena. Dovela sam je doma pješice, nekih pola sata hoda, hodala je uz mene kao da se znamo od prije. Ujutro smo išle skupa na posao. Ljudi su se deset dana, koliko joj je trebalo da malo nabije tibu, derali na mene po cesti da što joj radim
Poslije tri mjeseca mi je žena od koje sam je uzela rekla da su je tri puta vraćali, nitko je nije htio zadržati, ljudima je radila sranja po kući. Meni niš, vjerojatno zato jer je nisam ostavljala, prvo vrijeme (desetak dana) smo skupa non-stop. Što god se njoj zbivalo u prvoj godini života, ja sam vidjela samo kroz jedan detalj: ni danas ne ulazi rado u kupaonu. ili su je zatvarali ili pokušali utopit, ne znam. Više se bojala ljudi nego drugih pasa, ali to je jako brzo prošlo. Meni je stalno bila puna kuća, išle smo i na tulume zajedno di su je svi mazili, tak da se jako brzo socijalizirala. Od pesa je imala pese od moje mame, od tete, pa ekipicu s livade.
Nisam imala nekog posla s njom

Usput, tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da pes iz uzgajivačnice nema niš bolje predispozicije od uličara. Vidjela sam totalnih manijaka s božanstvenim pedigreom i sjajnih pesa bez ikakvog. Je, zajebano je vjerojatno uzeti odraslog psa, ali, hell, pa ja sam udomljavala i odrasle mačke koji su bili okej. Nemrem imat TOLIKO sreće

Tea Tree » wrote: Jooj, da, mislim da ipak jesi imala sreće.

Kakve crne sreće, cura jednostavno zna sa životinjama i voli ih.
Nije mi cilj demistificirati ono što čine bihevioralni psiholozi za pse, ali vjerujem da svako tko je u djetinjstvu imao doticaja sa životinjama (a i mnogi od onih koji nisu) može bez problema 'odgojiti' psa ili mačku.

Silajn, super priča.
Mršava

Vjerujem da se takav pas bezuvjetno veže uz tebe više od ikojeg "uzgojenog" i to što ona vidi u tebi je vjerojatno najbliže pojmu Bog s velikim B
(I ja bi to, ali sam sebični ziheraš pa ću se zadovoljiti i sa konfekcioniranim primjercima )

Silajn » wrote:
Usput, tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da pes iz uzgajivačnice nema niš bolje predispozicije od uličara. Vidjela sam totalnih manijaka s božanstvenim pedigreom i sjajnih pesa bez ikakvog. Je, zajebano je vjerojatno uzeti odraslog psa, ali, hell, pa ja sam udomljavala i odrasle mačke koji su bili okej. Nemrem imat TOLIKO sreće

Ma ja mislim da je (kao i kod ljudi uostalom) najvažnije tko je i kakva je osoba koja odgaja. Slažem se da je i do pasmine, gena, legla, sreće, konstelacije zvijezda....jasno mi je da postoje i iznimke, ali kombinacija karaktera životinje i feelinga vlasnika se mora sretno poklopiti za lijepu zajedničku budućnost.
Jedan te isti pas u različitim rukama će biti dvije posve različite osobe, tako da ostajem ipak pri stavu da se kod poznate pasmine može predvidjeti karakter za razliku od mješanca. Iznimke prihvaćam, ali su samo iznimke.

Silajn » wrote:Usput, tvrdim sa stopostotnom sigurnošću da pes iz uzgajivačnice nema niš bolje predispozicije od uličara. Vidjela sam totalnih manijaka s božanstvenim pedigreom i sjajnih pesa bez ikakvog. Je, zajebano je vjerojatno uzeti odraslog psa, ali, hell, pa ja sam udomljavala i odrasle mačke koji su bili okej. Nemrem imat TOLIKO sreće

Krasna vam je pesica


Što se tiče čistokrvnih pasa, nisi daleko od istine. Na žalost, uzgoj većine pasmina je otišao u krasan penis.
Uzgajivači loše/nikako ne poznaju genetiku pa križaju titule, a ne pretke jer vjeruju da će dva šampiona dati leglo šampiona. Incesta ima jako puno. Pazi se samo na eksterijer. U uzgoj se puštaju prelijepi psi usrane naravi. Osim onih obaveznih od HKS-a, ne rade se testovi na nasljednje pasminske bolesti...
Osobno, čistokrvnog psa većine pasmina (imamo svega par uzgajivača koji još uvijek rade dobro) teško da bih kupovala u Hrvatskoj.

Tupelo » wrote:Na žalost, uzgoj većine pasmina je otišao u krasan penis.
Uzgajivači loše/nikako ne poznaju genetiku pa križaju titule, a ne pretke jer vjeruju da će dva šampiona dati leglo šampiona.

Lamarkizam, očito, još živi. Krasno.

Lastan » wrote: Lamarkizam, očito, još živi. Krasno.

Živ, zdrav i popularan.

Šteta. Do sredine devedesetih nam je sasvim lijepo išlo, a onda su skoro svi pomunjenili.

Tupelo » wrote:Živ, zdrav i popularan.

Šteta. Do sredine devedesetih nam je sasvim lijepo išlo, a onda su skoro svi pomunjenili.

Budući da znam ljude koji su negdje u to vrijeme ušli u kinologiju, a koji su taman u to vrijeme načisto popizdili zbog muževa i očeva na bojišnici koji su skidali oznake HV-a i bili slani u Hercegovinu, posve mi je lako povjerovati u taj tajming.

Ja sam zaključio da su kinolozi kreteni kad sam vidio ljude da zadržavaju čistokrvno pseto glupo ko pandurski kurac, a nevjerojatno pametnog oštrodlakog dvorištara spucaju nekamo na selo.
OK, tim bolje po dvorištara, ali svejedno.

Neka si ti meni glup, samo da si čistokrvan. Kreteni kao i kraljevske obitelji.

Jednom sam gledala dokumentarac, Pedigree Dogs (BBC čini mi se), gdje su prikazivali kako se čistokrvni štenci ridgebacka ubijaju ako nemaju taj famozni greben. Jer, kao, nisu po standardima pasmine i ne donose profit. Makar se radilo o sasvim zdravim, normalnim štencima. Usput, koliko znam, taj je greben zapravo jedan oblik spine bifide. Onak, zašto, jebote?

edit: jesam opet offtopic?

ne znam jesi li offtopic (ako jesi, i ja sam, evo, skupa s tobom), ali mislim da smo gledale isti dokumentarac. bilo je riječi i o tome kako su određene pasmine apsolutno deformirane u zadnjih 50-tak godina, tipa mopsova i stumbane njuške i viška kože, ili (ovo je u zadnjih 20) sirotog njemačkog ovčara, znanog i kao "frog-dog". šampioni ljepote imaju toliko spušten zadnji kraj da si kontam da ni potrčati pravo ne mogu baš sam nedavno vidjela u gradu jednog takvog - prednji kraj: prekrasan, snažan pas. na pola leđa "grba" koja se oštro spušta dolje. zadnji kraj: skoro da guzicu po podu vuče. strašno!

Lastan » wrote:Ja sam zaključio da su kinolozi kreteni[/color]

Evo jedan od meni najdražih kretenizama.

Ovaj pas je skoro deset godina suvereno vladao svijetom dobermana.
Eksterijerno, taj pas je apsolutno veličanstven i osvojio je sve što se osvojiti može.
I nema uzgajivača koji nije sve svoje kuje vodio pod tog psa. Nema. Svi ikad su morali pariti s Ginom.

No, ako ovu stranicu koju sam linkala odskrolaš prema dolje, vidjet ćeš rodovnicu tog psa i primijetiti da je nastao incestom između brata i sestre.
I da, iz te kombinacije dobiveno je jedno iznimno štene (Gino), a ostatak legla je bio prosječan ili čisti šrot.
Dodatno, Gino u svojoj rodovnici ima jako puno popularnih pasa, a mnoge kuje vođene pod njega imale su barem neke od tih pasa u svojim rodovnicama. Uzgajivačima se za to živo jebalo, već su mislili isključivo na impozantnost i unovčivost imanja Gina, svjetskog prvaka, u rodovnici. Plus su fantazirali o tome kako tako "jaka koncentracija" šampiona može dati samo Šampione Svih Šampiona u Svemiru i Okolici.
Gino je u deset godina parenja svega ikad dao ravno dva dobra šteneta i gomilu užasnih potomaka. Klinci su mu bili daleko od standarda, imali su katastrofalnu narav, gomilu boleština...

Uzgajivače i dalje nije bilo briga i nastavili su pariti k'o munjeni.

Srećom, priroda je učinila svoje i pobrinula se za našu nakaradnost pa je nemali broj tih pasa neplodan, a oni koji su plodni, u nekoj generaciji, završe s neplodnim potomcima.

Jebali ih zigeri, da ih jebali zigeri. Kreteni.

MadnessInMethod » wrote:ne znam jesi li offtopic (ako jesi, i ja sam, evo, skupa s tobom), ali mislim da smo gledale isti dokumentarac. bilo je riječi i o tome kako su određene pasmine apsolutno deformirane u zadnjih 50-tak godina, tipa mopsova i stumbane njuške i viška kože, ili (ovo je u zadnjih 20) sirotog njemačkog ovčara, znanog i kao "frog-dog". šampioni ljepote imaju toliko spušten zadnji kraj da si kontam da ni potrčati pravo ne mogu baš sam nedavno vidjela u gradu jednog takvog - prednji kraj: prekrasan, snažan pas. na pola leđa "grba" koja se oštro spušta dolje. zadnji kraj: skoro da guzicu po podu vuče. strašno!

Ono što je mene u filmu najviše isprepadalo bili su ipak oni epi napadi kavalira zbog, ak se dobro sjećam, lubanjice koja im postane pretijesna za mozak (trivijalno objašnjenje, možda će netko znati više, ali tako se sjećam).

MadnessInMethod » wrote:ne znam jesi li offtopic (ako jesi, i ja sam, evo, skupa s tobom), ali mislim da smo gledale isti dokumentarac. bilo je riječi i o tome kako su određene pasmine apsolutno deformirane u zadnjih 50-tak godina, tipa mopsova i stumbane njuške i viška kože, ili (ovo je u zadnjih 20) sirotog njemačkog ovčara, znanog i kao "frog-dog". šampioni ljepote imaju toliko spušten zadnji kraj da si kontam da ni potrčati pravo ne mogu baš sam nedavno vidjela u gradu jednog takvog - prednji kraj: prekrasan, snažan pas. na pola leđa "grba" koja se oštro spušta dolje. zadnji kraj: skoro da guzicu po podu vuče. strašno!

Kod njemačkih ovčara je nastao totalni kaos radi spuštenih stražnjih nogu i pretjeranog naglašavanja šaranastih leđa.

Na izložbama ti doslovce dođe da se rasplačeš kad prođeš pored njihovog ringa jer ti psi jedva hodaju i stražnje noge im se doslovce tresu.

Njemački ovčar je radni pas i svi izložbeni primjerci trebali bi biti sposobni za rad. Na žalost, to nije slučaj. Kod njemačkih ovčara su razdvojene radne i izložbene linije. I svi su to mirno prihvatili tj.nikoga ne smeta što su izložbene linije prestale ispunjavati svoju osnovnu namjenu - rad.

ne znam kako da psa odviknem od užasno histeričnog lajanja svaki put kad se oglasi zvono na vratima. pokušala sam strogošću, podmićivanjem, čak i s onim cezarevim metodama, ma nema šanse, pretvori se u monstruma kad začuje zvono. ok, znam, psi laju, ma ovo je pretjerano. plus, ne voli ljude. treba biti u nečijem društvu barem desetak puta da se privikne, tj. da prestane lajat.

Omega » wrote:ne znam kako da psa odviknem od užasno histeričnog lajanja svaki put kad se oglasi zvono na vratima. pokušala sam strogošću, podmićivanjem, čak i s onim cezarevim metodama, ma nema šanse, pretvori se u monstruma kad začuje zvono. ok, znam, psi laju, ma ovo je pretjerano. plus, ne voli ljude. treba biti u nečijem društvu barem desetak puta da se privikne, tj. da prestane lajat.

A koliko se ti socijaliziras kad si s njim? Ono uzmes ga kad ides na kavu, u setnju ides s frendicom, navikavas ga i polako produzujes vrijeme takvih druzenja, pocni sa 10-ak minuta.
Znaci pas je zabavljen setanjem i netko hoda s vama.

Ovo za lajanje, ne znam jel pali, ali prijateljica je davala uvijek keksic ako bi pesica preskocila lajanje na zvono, prst na usta (tvoja) i sshhhhsshhhhh i mora te gledati. Ak te ne gleda pravi se da te ne kuzi.
Lagano joj primis njusku pri tome. Da zna sto taj shhhhh znaci. I nakon toga odmah keksic. I tako jedno 50-ak puta.

Naravno to vjezbas s nekim tko dolje zvoni, dakle tko zna sto vjezbate i nece bas zasjesti na zvonce ko lud. Onda prvi put zvoni svega sekundu dvije i opet poslije produzava.
Za pocetak dakle pas mora "istrpiti" svega par sekundi zvonjavu.

Ak nemas nekog za vjezbu, onda ne znam, instaliraj si melodiju svog zvona na mobitel i zovi se sa fiksnog.

ma sve sam to isprobala. kad ga vodim u šetnju, na kave sa prijama ili sa sobom u posjete nekome, relativno je pristojan, osim šta se užasno boji ljudi. ne znam zašto, dobila sam ga kad je bio štene, ne znam da mu je netko naudio.

možda je jednostavno glupast.

Tupelo » wrote:
Inače, gotovo sve pasmine mogu boraviti u kući, psu je mjesto uz čovjeka, a ne na dvorištu; pa ako nije nužno da bude zbilja malena pasmina, svakako razmisli o nabavci nekog od ovčara. Oni su savršeni za djecu i divni za rad.
Kod njih je potreban pojačan oprez kad se tvoje dijete igra s drugom djecom jer ovčari imaju ugrađen "čip" za zaštitu svoje obitelji pa se treba paziti da pogrešno ne protumače igru i reagiraju zaštitnički.

Tupelo, ja znam dosta ljudi koji ovo ne prakticiraju, svi iz ruralnih područja gdje jednostavno nije uobičajeno da životinje hodaju po kući. to uključuje i mačke.
ono što meni izaziva grč u želucu su žice, ne znam kako se to ispravno kaže, znači žica na visini par metara, a pas je lancem prikopčan na žicu, pa ima nešto metara prostora za kretanje. nijednog psa koji je u takvoj poziciji nisam vidjela da je sretan.
Frend mi je imao rođaka koji je malamuta tako držao, jer je bio "divlji" (pas, jel), i onda smo mi jednom prilikom došli u goste i pas nas je satro od sreće jer smo ga poveli u šumu. nije prestajao skakati na nas i u zrak i svašta nešto.
ono što želim pitati je, postoje li uopće neki zakoni koji bi malo modificirali zatvorske pristupe životinjama, jer ovo sa žicom ne pomaže nikome. Kako točno to može spriječiti lopove? Ne može.
Pas, koji bi trebao par kilometara proć svaki dan( govorim o dovoljno velikim psima da čuvaju kuću na žici), nadrkan je sputan. Vlasnici i susjedi slušaju cviljenje i lavež non stop.
I da, oni psi koje sam tako vidjele, su bez iznimke bili užasno nepovjerljivi i režali na sve, tako da mi je bilo neugodno proći kroz dvorište do kuće.

Zakon o dobrobiti životinja propisuje:
(1) Kretanje životinja ne smije se ograničavati na način koji životinjama nanosi nepotrebnu patnju, bol, ozljede ili strah.
(2) Životinje moraju imati na raspolaganju prostor koji je u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama.
(3) Životinjama dnevno mora biti osigurano razdoblje tijekom kojega neće biti privezane radi mogućnosti kretanja u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama. Privezane životinje moraju imati mogućnost kretanja te ne smiju biti izložene boli, patnji, ozljedama i strahu.

Ovo su zakonske odredbe koje gradovi razrađuju u podzakonskim propisima kojima se ond aprecizira dužina lanca i ostali detalji.
Nije problem u zakonima, problem je u njihovom (ne)provođenju i nevoljkosti ljudi da prijave prekršitelje.

Pješčana » wrote:I da, oni psi koje sam tako vidjele, su bez iznimke bili užasno nepovjerljivi i režali na sve, tako da mi je bilo neugodno proći kroz dvorište do kuće.

Pas je društveno biće i kontakt s čovjekom mu je nužan.
Psi koji provode život na lancu su nesretna i frustrirana bića i gotovo uvijek imaju problema sa socijalnim kontaktima.
Zamisli svoj život bez knjiga, izlazaka, glazbe, filmova, prijatelja, obitelji...tako izgleda život pasa na lancu.

pa, o tome se radi. oni te pse ne skrivaju, dakle, nitje to prekršaj počinjen u tajnosti. džaba zakoni ako se ne provode

što se tiče tih pasa, ne znam koliko bi bilo pametno najednom ih pustiti bez lanca. mogu li psi postati smireniji nakon godina maltretiranja?

Pješčana » wrote:pa, o tome se radi. oni te pse ne skrivaju, dakle, nitje to prekršaj počinjen u tajnosti. džaba zakoni ako se ne provode

što se tiče tih pasa, ne znam koliko bi bilo pametno najednom ih pustiti bez lanca. mogu li psi postati smireniji nakon godina maltretiranja?

Mogu, ako se s njima pravilno radi.
Naravno, suludo je očekivati da će neka kretenčina koja je do jučer psa držala iza kuće na pol metra lanca, odjednom postati inteligentno biće i pokušati pomoći tom psu.

Na žalost, naši azili su krcati, nemamo nikakve programe za rehabilitaciju i nemamo nikakve mehanizme terenskog nadzora i spašavanja takvih životinja (nešto nalik animal copsima s Animal Planeta) i ti psi su osuđeni svoj život provesti u potpunoj mizeriji, sve dok ne skončaju.
Nekima se posreći pa ih zaštitari izvuku iz toga i pomognu im da stanu na noge i nauče živjeti uz čovjeka. Pravilno socijalizirani, takvi psi mogu biti sjajni ljubimci.

Gledam to malo cudoviste kako se igra s junecom kosti.
Jednom sam mu prisla i pokusala je uzeti. Iskesio je one svoje male zube i rezao. Prvo tiho a onda sve glasnije. Zvijer. Prava pravcata zvijer od tri i po kile, koja se bori za opstanak.
Rekla sam mu : "Pa ludice jedna, a tko ti je dao kost, jeli? Sto se bojis, necu ti je uzeti!"
Ali, jok, nije mi vjerovao. Cak je i lajao na mene kad sam pruzila ruku praveci se da cu mu je oduzeti.
Ahh... slatkis i radost moja.
Takva njezna, mala zvijer.

Aristocat » wrote:Jednom sam mu prisla i pokusala je uzeti. Iskesio je one svoje male zube i rezao. Prvo tiho a onda sve glasnije.

Joj joj, ovo mu ne smiješ dopuštati. Nikada i nikako.
Ljudima je zabavno kad takve male šmrflje pizde k'o zvijeri iz pakla, ali pas ne smije režati na tebe ili ukućane. Nikada i ni iz kojeg razloga.
Ovakvo ponašanje će se razvijati i kasnije će prerasti u otvorenu agresiju koja će u konačnici rezultirati ugrizima. Koji vam se baš i neće dopasti. A radi kojih jako velik broj pasa bude eutanaziran.

Dodatno, jako je važno da psu uvijek možeš uzeti ono što ima u ustima - tako ćeš mu mnogo puta spasiti život. Kad ti na livadi pokupi nekakvu pizdariju s poda, ti mu je moraš moći oduzeti.
Također, ovakvo ponašanje kod pasa često urodi frustracijom i poremećajima u ponašanju jer je posljedica nedostatka hijerarhije i adekvatnog bavljenja s psom. Psi trebaju jasno određen položaj u vašoj obitelji/čoporu i jasno određena pravila.


Za početak, počni ga hraniti iz ruke tj. drži mu zdjelicu dok jede. Prije nego mu daš hranu, obavezno ga posjedni i traži da čeka dok mu ne ponudiš zdjelicu (znači, ako se digne, ponovo ga posjedni) Kad mu odlučiš dati zdjelicu, pridržavaj je rukom. Povremeno ga pomazi po leđima. On mora biti naviknut na tebe i tvoju blizinu i ne smije reagirati na tebe.
Ako za vrijeme hranjenja zareži, daj komandu "ne" i digni zdjelicu. Ponovo ga posjedni, pohvali kad sjedne i ponovo mu ponudi zdjelicu. Svako režanje moraš prekidati s komandom "ne" i prekidanjem onoga što radite tj. hranjenja.

Također, ako krene ugristi (ovo je jako nepopularna metoda, ali ja je prakticiram za tri stvari: izletanje na cestu, žderanje s poda i napadanje obitelji. Mislim da je šteta od sve ove tri stvari daleko veća nego od same kazne), reci "ne", lagano ga primi za šiju i protresi.
Pazi, poanta ove kazne nije bol i psu ne smiješ nanositi bol. On samo mora doživjeti nelagodu i shvatiti da si veća/jača od njega.


Ovo je jako važna lekcija koju pas mora savladati.

Tupelo,

Nisam znala za ovo. Osim sto mi je bilo simpaticno, mislila sam da je to potpuno prirodno ponasenje kod p(a)sa, koje je uvjetovano instinktom cuvanja i nedjeljenja hrane. Jos uvijek ne mogu zamisliti da bi ugrizao pri pokusaju da mu 'otmem' hranu. On zna da mu tu hranu dajem. Mozda bi malo zario zube u znak upozorenja, ali nisam sigurna za ugriz. Ili se tjesim?

U jednome si u pravu. Nisam sigurna koliko se s tim psom 'radi'. Njega se jednostavno voli i s njim se zivi. Rad na njemu je zapravo zivljenje s njim. To ima svoje nedostatke i ima svoje prednosti.
Jedna stvar je cini se neizljeciva a to je lajanje kad ostane sam. To nije samo lajanje - to su krikovi.
Nadalje, ma koliko cvrsto da spava osjeti ako netko iz dnevnog boravka ode u wc i taj tren sjedi pred vratima i ceka. Ako netko izadje van uznemiren je. Hoda nervozno i cvili potiho.

Danas mu je 7 mjeseci. Imala sam griznju savjesti jer je sa 2 i po mjeseca odvojen od majke i pripisivala sam tu uznemirenost i privrzenost strahom koji je dozivio prilikom odvajanja i dolaska u novu sredinu. Sad vidim da lajanje ne prestaje ( pricali smo o agresivnosti ali ovo je sad vaznije jer su se susjedi poceli buniti). Ili je to odlika vrste? Sto napraviti? Osjecam se krivom.

Aristocat » wrote:Nisam znala za ovo. Osim sto mi je bilo simpaticno, mislila sam da je to potpuno prirodno ponasenje kod p(a)sa, koje je uvjetovano instinktom cuvanja i nedjeljenja hrane. Jos uvijek ne mogu zamisliti da bi ugrizao pri pokusaju da mu 'otmem' hranu. On zna da mu tu hranu dajem. Mozda bi malo zario zube u znak upozorenja, ali nisam sigurna za ugriz. Ili se tjesim?

Čuvanje hrane spada pod natjecateljsko socijalnu agresiju kod pasa i kao takvo spada pod nepoželjna ponašanja. Psi imaju gomilu nagona, ali mnoge od njih moramo moći kontrolirati kako bi suživot bio moguć.
Pas na tebe ne smije ni režati, a kamoli te gristi ili te pokušavati ugristi.
Pazi, kad mu režanje prođe pod normalno i dopušteno, on će ga veoma vjerojatno nadograđivati i razvijati sve do pune agresije tj. ugriza.
Pas prema ukućanima ne smije pokazivati agresiju. Nikada i nikako.
Također, psi kojima su takve stvari dopuštene, rijetko kad dožive duboku starost. U nekom momentu, jedan ugriz postane previše i vlasnici dignu ruke i odluče se za eutanaziju.
Tvoj mališa ima 7 mjeseci i sad je idealno vrijeme za rad.
Ako ne znaš kako raditi s njim, postoji gomila dobrih školica i svakako se upišite u neku od njih.

Aristocat » wrote:U jednome si u pravu. Nisam sigurna koliko se s tim psom 'radi'. Njega se jednostavno voli i s njim se zivi. Rad na njemu je zapravo zivljenje s njim.

Rad treba biti sastavni dio života s psom. Osim aktivnog rada, zapravo cijela vaša interakcija se sastoji od neke vrste odgajanja. U početku intenzivnije, a kasnije tek onako usput da se zabavite.
Psi su sretni kad se s njima (ispravno) radi. I kad dobivaju zadatke i kad se susreću s novim situacijama i kad uče nove stvari i kad dobivaju potvrdu svojih ponašanja.

Aristocat » wrote:Jedna stvar je cini se neizljeciva a to je lajanje kad ostane sam. To nije samo lajanje - to su krikovi.

Probaj ovako:
Ostavi ga u stanu i izađite van u hodnik. Stani dovoljno daleko od stana da te ne može osjetiti da si u hodniku, a da ipak možeš čuti psa u stanu.
On će lajati i cviliti i sve što ide uz to.
E, sad...čekaj da se umori tj. čekaj da napravi pauzu i za vrijeme te pauze se vrati u stan. Kad uđeš u stan, on će vjerojatno mahnito krenuti s veseljem i ostalim dernekom. Tada ne reagiraj tj. ignoriraj ga. Skini cipele, jaknu, sjedni na krevet i uopće ne obraćaj pažnju na njega sve dok se skroz ne smiri.
Kad se smiri, pozdravi ga, pohvali i daj mu nagradicu.

Znači poanta je da se u stan vraćaš kad ne laje/cvili kako bi svoju tišinu povezao s vašim povratkom.
Također, poanta je da od dolazaka ne radiš spektakl nego da prođu posve smireno i s tvoje i s njegove strane. Zato ga moraš ignorirati dok je nabrijan i posvetiti mu se tek kad izađe iz nabrijanosti.
Tako ga učiš da dolasci i odlasci nisu ništa posebno i da ne treba dramiti oko njih.

Naravno, isto vrijedi i za odlaske. Nemoj se "opraštati" s njim, ljubiti ga, govoriti mu da se uskoro vraćaš i da bude hrabar i vaki i naki. Jednostavno otiđi van iz stana bez ikakve drame.

Kako odviknuti psa od lajanja na ljude sa šeširom?
Za nekog ko poznaje pse to nije strašno, ali običan prolaznik se isprepada. Probali smo s nizom poznanika sa šeširom, grdili smo je na licu mesta kad to uradi i za kaznu vraćali kući, ali jednostavno ne uspeva, svaki sledeći šeširdžija je meta. Ona je niska i šešir na vrhu glave doživljava kao pretnju, kao da je neko zamahnuo na nju...

blackcoffee » wrote:Kako odviknuti psa od lajanja na ljude sa šeširom?
Za nekog ko poznaje pse to nije strašno, ali običan prolaznik se isprepada. Probali smo s nizom poznanika sa šeširom, grdili smo je na licu mesta kad to uradi i za kaznu vraćali kući, ali jednostavno ne uspeva, svaki sledeći šeširdžija je meta. Ona je niska i šešir na vrhu glave doživljava kao pretnju, kao da je neko zamahnuo na nju...

Probaj pozitivno poticanje.
Nemoj ga kažnjavati zato što laje, već ga nagrađuj kad ne laje.

Zamoli nekog poznanika da stavi šešir. Psa stavi na lajnu i neka mu ovaj priđe.
Kad pas počne lajati, daj mu komandu "ne" i natjeraj ga da sjedne. Poznanik neka ostane u vidokrugu, a kad pas zamukne, daj mu nagradicu i pohvali ga.
Ponavljaj do iznemoglosti. Moglo bi upaliti.


Također, vidjela sam da je u pitanju njemački lovni terijer.
Primi moju najiskreniju sućut.

Aristocat » wrote:Gledam to malo cudoviste kako se igra s junecom kosti.
Jednom sam mu prisla i pokusala je uzeti. Iskesio je one svoje male zube i rezao. Prvo tiho a onda sve glasnije. Zvijer. Prava pravcata zvijer od tri i po kile, koja se bori za opstanak.
Rekla sam mu : "Pa ludice jedna, a tko ti je dao kost, jeli? Sto se bojis, necu ti je uzeti!"
Ali, jok, nije mi vjerovao. Cak je i lajao na mene kad sam pruzila ruku praveci se da cu mu je oduzeti.
Ahh... slatkis i radost moja.
Takva njezna, mala zvijer.

Tipična početnička greška.

Tupelo » wrote:
Također, ako krene ugristi (ovo je jako nepopularna metoda, ali ja je prakticiram za tri stvari: izletanje na cestu, žderanje s poda i napadanje obitelji. Mislim da je šteta od sve ove tri stvari daleko veća nego od same kazne), reci "ne", lagano ga primi za šiju i protresi.
Pazi, poanta ove kazne nije bol i psu ne smiješ nanositi bol. On samo mora doživjeti nelagodu i shvatiti da si veća/jača od njega.


Ovo je jako važna lekcija koju pas mora savladati.

Da. Moji psi to mogu napraviti samo jednom. Ne, ne ubijem ih , nego se nacerim, oborim đubre na pod i držim ga dok se ne preda, pola sata ako treba. Ako to ne učinim dok su male, kada narastu bi me mogle pojesti.


Dakle, početnička greška je tolerirati debilno ponašanje jer je "slatko". Drugu početničku grešku si napravila s izborom psa. Nikada više živčano malo pseto neće u moju kuću.

Tupelo wrote:

Također, vidjela sam da je u pitanju njemački lovni terijer.
Primi moju najiskreniju sućut.

vrrrlet » wrote:Također, ako krene ugristi (ovo je jako nepopularna metoda, ali ja je prakticiram za tri stvari: izletanje na cestu, žderanje s poda i napadanje obitelji. Mislim da je šteta od sve ove tri stvari daleko veća nego od same kazne), reci "ne", lagano ga primi za šiju i protresi.
Pazi, poanta ove kazne nije bol i psu ne smiješ nanositi bol. On samo mora doživjeti nelagodu i shvatiti da si veća/jača od njega.

Roling je metoda koju primjenjujem i smatram dobrom za agresiju prema vlasniku/ukućanima.
Naravno, trebaš to odraditi smireno i bezbolno. Poanta nije bol, već submisija.

Na žalost, ova metoda se danas smatra okrutnom i pod utjecajem raznih kliker-sjednimo-popijmo-čaj-i-porazgovarajmo-o-tome trendova, novi val psetara će te satrati ako je kome preporučiš ili izjaviš da to radiš.
Na onom forumu sam se do krvi pobila preko nekoliko puta oko toga. Na kraju sam odustala od pisanja o tome.
Jer se sada polazi od pozitivnog poticanja čak i za to. Pa doslovce psu koji reži na tebe, trebaš dati keks kad prestane režati. Ne zajebavam se.
U zadnjih par godina se poprilično povećao broj pasa eutanaziranih zbog ljudske nemogućnosti da ih hendlaju pa na kraju popizde i zaključe da im nije gušt živjeti s psom koji ih grize.
A ovi idioti koji uporno savjetuju keksić metodu to odbijaju shvatiti.
Gotovo svi psi koji se s nama šeću na našoj psećoj livadi su barem jednom ugrizli svoje vlasnike. Neki to čine doslovce na dnevnoj bazi.
A da ne kažem da im vlasnici ne mogu oteti smeće iz usta ili ih smiriti kad se pošoraju.
Meni je tih pasa iskreno žao.

Jedan francuzić, koji vlasnicu redovno grize, je prije par godina dobio od vlasnice za šiju zbog toga. Ženi je valjda pukao film, a ovaj ju je dva puta maznuo onako do kosti, krv je liptala okolo.
Ekipa s livade ju je ekskomunicirala radi toga.

Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

Pa mama pas isto neposlušno štene primi za šiju i protrese. To ne boli, a djeluje. Ja ću riknut', okrutno je položiti psa na pod i držati ga. Umro bih od srama da psa moram učiti keksima. On me treba slušati jer me ljubi, a ne jer će dobiti keks.

Morticia » wrote:Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

Pa da, sad je kao zločin zavezati malu za radijator. A još je i proljeće došlo, više nisu ni vreli.

vrrrlet wrote:Pa mama pas isto neposlušno štene primi za šiju i protrese. To ne boli, a djeluje. Ja ću riknut', okrutno je položiti psa na pod i držati ga. Umro bih od srama da psa moram učiti keksima. On me treba slušati jer me ljubi, a ne jer će dobiti keks.

Argument novovalaša je da psi ne mogu razumjeti čovjeka kad im to napravi jer ne pričamo istim jezikom i da ih jako zbunjuje kad se pokušamo ponašati kao oni.

Morticia » wrote:Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

Ae.

Zavladao je trend neodgajanja.
Ljudi se boje biti roditelji svojoj djeci i vlasnici svojim psima.
Sirota djeca i siroti psi.

Ae.

Najbolji su mi oni koji razgovaraju sa psima. Znaš, to ti se ne smije, oko mamičino, buci bu. I slične pizdarije.

Je, koristila sam tu nepopularnu metodu sa svoja dva psa i djeluje. S prvim psom (mješanac kokera i jazavčara) nisam jer sam bila dijete i nije bilo na meni da ga odgajam. I bio je nemoguć.

Morticia » wrote:Ovo me neodoljvio podsjetilo na odgoj djece danas.

I mene.

Tupelo » wrote:
Probaj pozitivno poticanje.
Nemoj ga kažnjavati zato što laje, već ga nagrađuj kad ne laje.

Zamoli nekog poznanika da stavi šešir. Psa stavi na lajnu i neka mu ovaj priđe.
Kad pas počne lajati, daj mu komandu "ne" i natjeraj ga da sjedne. Poznanik neka ostane u vidokrugu, a kad pas zamukne, daj mu nagradicu i pohvali ga.
Ponavljaj do iznemoglosti. Moglo bi upaliti.


Također, vidjela sam da je u pitanju njemački lovni terijer.
Primi moju najiskreniju sućut.

Za terijere, a posebno za nemačke lovne važi ono - lavlje srce, pileći mozak. Ali NLT je pametan.
Mi smo sve to radili s prijateljima i poznanicima, ali ona ih prepoznaje i posle prvog arlauka poslušno sasluša grdnju, smiri se i čeka pohvalu i nagradu.
Jedino da dovedem s posla nekog sasvim nepoznatog, a to je teško izvodljivo.

Napala je nekog tipa, Šiptara izgledom i naglaskom, koji je nosio veliku torbu na ramenu. Ali on je ladno spustio torbu i pozvao je da se pomaze i prišla mu je. Tip gaji NLT i zna sve o njima, ali to ne mogu očekivati od običnog prolaznika. Jedan starac nas je gađao kamenjem...

Bios » wrote:Ae.

Najbolji su mi oni koji razgovaraju sa psima. Znaš, to ti se ne smije, oko mamičino, buci bu. I slične pizdarije.

Nije tako. S psima se može razgovarati bez tepanja i kreveljenja. Imali smo veliku šnaucerku kad sam bila dete i to je odlično funkcionisalo, ali moji su je tako vaspitali. To je rasa koja se lako vaspitava, kao i labradori.
NLT su najgori (a i foksterijeri).

Psi reagiraju na ton i stav ne na puno riječi. A buci bu ton ne ide uz zabranu, naredbu, nešto.

Bios » wrote:Psi reagiraju na ton i stav ne na puno riječi.

Ovo je sigurno tačno.
Ne znam, jer starci su je vaspitali, ja je samo pamtim takvu. Nikakvih naredbi nije bilo. Ona ide s nama, vidi neke starce, nakstreši se i počne da reži. Keva je ne uhvati na povodac nego kaže onako kolokvijalnim tonom, ljubavi, to je par staraca pri kraju života, zadnje što im treba je da se na njih ustremi velika crna psina. I to je bilo dovoljno.

Tupelo » wrote:...
Jer se sada polazi od pozitivnog poticanja čak i za to. Pa doslovce psu koji reži na tebe, trebaš dati keks kad prestane režati. Ne zajebavam se.

To s pozitivnim poticanjima je čisto pretjerivanje i preseravanje. Ne može se psa pozitivno poticati na doslovno sve, cijele dane. Da, ok, pali kod nekih stvari. Ali kako će upaliti kada pas jednom u godinu dana spazi nešto, strgne se s lajne i pojuri na cestu? Što mu nakon toga treba uvaljivati keks svaka tri metra hodanja po stazi?

Imala sam prilike vidjeti kako rade pobornici te metode, i nisu im psi ništa odgojeniji od pasa odgojenih nekim drugim metodama, a njihovo učenje sa cukanjem lajne da ih pas doživi i u svrhu 'korekcije'do te mjere da pas padne s nogu mi je onak...malo kontradiktorno sa svim ostalim što zagovaraju.

Upravo sam se posvađala sa sestrom.
Naime, ona hoće nabaviti psa (dobermana) i odvesti ga kod dide da bude preko tjedna, a ona bi dolazila svaki vikend.
Ja joj tvrdim da to nije dovoljno za psa, da treba svaki dan biti s njim i raditi s njim, ali neće da sluša.

Tko je tu u pravu? Jel moguće da je 8 dana od 30 dovoljno za biti sa psom?

kajla » wrote:Upravo sam se posvađala sa sestrom.
Naime, ona hoće nabaviti psa (dobermana) i odvesti ga kod dide da bude preko tjedna, a ona bi dolazila svaki vikend.
Ja joj tvrdim da to nije dovoljno za psa, da treba svaki dan biti s njim i raditi s njim, ali neće da sluša.

Tko je tu u pravu? Jel moguće da je 8 dana od 30 dovoljno za biti sa psom?

Nema teorije. Pas će biti didin, a tvoja će mu sestra biti povremeni posjetitelj. Imala si pravo kad si se posvađala. Nikome tko imalo razumije pse ne bi pala na pamet takva bedasta ideja.

To je gledanje na psa kao na igračku. Pas je prije svega odgovornost. Bi li isto tako gledala na dijete? Da ga ima dida, a ona da ga vidi jednom tjedno? Razlike nema. Psihološki gledano, pas je samo malo pojednostavljena verzija djeteta.

A što kaže dida o tome da mu tvoja sestra želi uvaliti ni manje ni više nego dobermana da brine o njemu?

Po meni je to, a ja čak i nemam psa niti sam ga ikad imala, totalno nezrelo i sebičn razmišljanje.
Prvenstveno zbog psa, a onda i zbog svih sudionika te priče.

kajla » wrote:Upravo sam se posvađala sa sestrom.
Naime, ona hoće nabaviti psa (dobermana) i odvesti ga kod dide da bude preko tjedna, a ona bi dolazila svaki vikend.
Ja joj tvrdim da to nije dovoljno za psa, da treba svaki dan biti s njim i raditi s njim, ali neće da sluša.

Tko je tu u pravu? Jel moguće da je 8 dana od 30 dovoljno za biti sa psom?

Naravno da je moguće. Moguće je i držati psa na lancu i mlatiti ga tri puta dnevno motkom, moguće si je izliti punu kahlicu na glavu, ugurati čičak u guzicu i slično, ali postoji razlog zašto to nije pretjerano popularno.

Zašto uopće želi nabaviti psa? Da se može praviti važna s njim po livadi subotom i nedjeljom?

klonka » wrote:Zašto uopće želi nabaviti psa? Da se može praviti važna s njim po livadi subotom i nedjeljom?

Hm, pa u tom slučaju može biti volonter u nekoj od udruga te tu i tamo prošetati pse iz azila.

ElliQuinn » wrote: Hm, pa u tom slučaju može biti volonter u nekoj od udruga te tu i tamo prošetati pse iz azila.

Psi iz azila smrde.

vrrrlet » wrote:
Psi iz azila smrde.

Svi psi smrde. Vlasnicima to najčešće ne smeta.

I ja sam sigurna da bi se djed naviknuo.

Emericzy » wrote: Svi psi smrde. Vlasnicima to najčešće ne smeta.

Moja ne smrdi. Nikad.
Ali ima suhu i osjetljivu kožu i relativno česte alergije na sve.

I ne smrdi joj iz usta.
Zapravo, nema nikakav miris/smrad.

Emericzy » wrote: Svi psi smrde. Vlasnicima to najčešće ne smeta.

Ne smrde svi, samo mrtvi i prljavi. Ok, većinom jesu prljavi. A smrde i oni što ih previše peru, nepotrebno, pas se uglavnom zna oprati sam, ako ima ispravne higijenske navike, a koji put i padne u vodu ili čak skoči.

Moja prilično radosno skače u vodu. Zapravo je totalno van kontrole kad je pored vode.

Ipak, ne vrijedi to za sve. Neki samo smoče vrhove šapa i pobjegnu, a neki ni to.

vrrrlet » wrote:
Ne smrde svi, samo mrtvi i prljavi. Ok, većinom jesu prljavi. A smrde i oni što ih previše peru, nepotrebno, pas se uglavnom zna oprati sam, ako ima ispravne higijenske navike, a koji put i padne u vodu ili čak skoči.

Svi smrde. Neki malo, neki malo više. Ali osjećaju se svi. Mislim da pudlice najmanje, ali nisam siguran. Pudlicu još nisam imao.

Moj kucni ljubimac ladi guzicu u moru na sjvernom Jadranu a ja se ladim od zivota blize sjevernog pola.
E sto ti je zivot. Eh.
Gledam ga preko Skypa. Prasac je bas. Uopce ne izgleda tuzan i uopce mu ne nedostajem.

Jos uvijek mu frizura dobro stoji i jos uvijek i u ovoj drugoj kuci pisa gdje stigne.

Briga njega za bilo sta. Eh sto nisam pas.

Malac je još neodgojen?

Pa sto ja znam. Ne bih to tako formulirala. Vecinu stvari sto se od njega ocekuje, zna i slusa, osim tog djela vezanog za piskenje. Mislim da je to muzjacka stvar. Netko je vec pisao o tome da on ocigledno zapisava teren, a kuca na moru mu je novi teren. Prvi puta je u njoj.

Sto da mu radim? On je pas. To je (valjda) tako.

Inace, ide na plazu i miran je. Nisam tamo pa ne znam iz prve ruke ali zamisljam ga kako razgledava taj veliki novi svijet.

Aristocat » wrote:Moj kucni ljubimac ladi guzicu u moru na sjvernom Jadranu a ja se ladim od zivota blize sjevernog pola.
E sto ti je zivot. Eh.
Gledam ga preko Skypa. Prasac je bas. Uopce ne izgleda tuzan i uopce mu ne nedostajem.

Jos uvijek mu frizura dobro stoji i jos uvijek i u ovoj drugoj kuci pisa gdje stigne.

Briga njega za bilo sta. Eh sto nisam pas.

Ako si ti negdje preko bare, avionom je dosao do Jadrana?
Pretpostavljam da nije plivao.
Kako je let prosao? Jel dobio newsto za smirenje?
Moze bit da bih ja svoje morala tako transportirati i strah me.

ombia » wrote:
Ako si ti negdje preko bare, avionom je dosao do Jadrana?
Pretpostavljam da nije plivao.
Kako je let prosao? Jel dobio newsto za smirenje?
Moze bit da bih ja svoje morala tako transportirati i strah me.

Ne boj se. Tableta za smirenje i strpljenje.

Znaci dobe nesto? Mene bas toga strah. Da se ne provude nakon toga.

ombia » wrote:Znaci dobe nesto? Mene bas toga strah. Da se ne provude nakon toga.

Ako te je strah da će se probuditi, onda nabavi nešto jače, što će ih sigurno ubiti.

Strah me je da se ne probude nakon sljetanja, vrlo sam skepticna spram toga...nije me strah da se probude u letu, to bi bilo manje zlo.

ombia » wrote:Strah me je da se ne probude nakon sljetanja, vrlo sam skepticna spram toga...nije me strah da se probude u letu, to bi bilo manje zlo.

Ne kužim. Kakve veze ima ako se mačka ne probudi nakon slijetanja? Ionako je nosiš u prenašalici za mačke.

ombia » wrote:Znaci dobe nesto? Mene bas toga strah. Da se ne provude nakon toga.

Jao pu pu pu... jezik pregrizla.

Gle, vjerovatno da ce biti osamuceni vec od samog dogadjaja i svega novog sto vide. Obicno reagiraju povlacenjem i prestraseni su. Nisam vidjela puno psecih putnika ali oni koje sam vidjela bili su bas to - u malom kavezu, prestaseni i pokunjeni. Dodje ti da opsujes sve bogove ovog svijeta i sudbinu.

Ne znam. Ti ih poznajes najbolje. Posavjetuj se sa veterinarom. E da. Jesi li im ikad ista davala kad putujete autom malo dalje? Recimo ja sam znala dati komadic dramine (protiv mucnine) i pomagalo je jer je znao povracati od voznje. Ako jesi onda vec odprilike znas kako podnose to, kako da nazovem to. Lijek? Sto li je vec.

vrrrlet » wrote:
Ne kužim. Kakve veze ima ako se mačka ne probudi nakon slijetanja? Ionako je nosiš u prenašalici za mačke.

Ponekad imam poriv da ti stanem na nogu sa stiklom.

Emericzy » wrote: Svi smrde. Neki malo, neki malo više. Ali osjećaju se svi. Mislim da pudlice najmanje, ali nisam siguran. Pudlicu još nisam imao.

moj kumpić kaže da ovaj ne smrdi i da je to zato jer je naganjao lavove...
ladies and gentelman...

Rhodesian Ridgeback



Uploaded with ImageShack.us

Liiijeeeeeeep.

Aristocat » wrote:
Ponekad imam poriv da ti stanem na nogu sa stiklom.

I ja. I ne mu na nogu. Nego na nesto drugo.

Aristocrat nisu nikud isli autom duze od 15 minuta. I tih 15 minuta zavijaju nemilice, sve mi je mene same zao.
Jedino znam da oboje (svak je vec bio na operaciji) lose podnose narkozu.
Taj dramime sto li ne znam sta je, nisu nikad nista za smirenje dobivali osim onih feromonskih sprejica.

Boze kakav divan pas.

Onaj osjecaj kad te u pol 7 neko lize po nosu jer zeli da ga vodis u setnju na piskenje.
Falila mi je moja Pahuljica

Pola sedam, ma jutros u pola sest mijaucu iz boravka da bi se igrali. Ne jedno s drugim nego sa mnom. Jebo zifot.
Sad krme ko upucani a ja drvim na poslu.

Pahuljica je bila puna upletenih cicaka i trava pa smo danas skocili do Zadra na sisanje.
Ako je postojalo i zero sumnje sada je posve jasno cak i slijepcima, to je najljepsi i najslatkiji cuko na svijetu i sire.

Ako prokljuvim kako da stavim fotke samo uz pomoc moba, garantiram da cu vas uvjeriti u to.

Euklid » wrote:Pahuljica je bila puna upletenih cicaka i trava pa smo danas skocili do Zadra na sisanje.
Ako je postojalo i zero sumnje sada je posve jasno cak i slijepcima, to je najljepsi i najslatkiji cuko na svijetu i sire.

Ako prokljuvim kako da stavim fotke samo uz pomoc moba, garantiram da cu vas uvjeriti u to.

Vjerujem ti na rijec.

Moj decko je na Pagu. Gdje ste vi? S obzirom da je i on najljepsi na svijetu a i vrlo je stasao i spreman na zenidbu, sto kazes da ih predstavimo jedno drugom?

Jebo gejfon kojeg ne znas bedinati.

Prokleti pedofili, nisam znao da vas ima i u psecem svijetu
Pahuljica jedva da ima pola godine starosti i molim dalje sape od nje.

Sacmaricom docekujem sve dzukele koje se pokusaju priblizit.





(ajde strpite se jos koji mjesec pa cemo dogovorit nesto)

ombia » wrote:Jebo gejfon kojeg ne znas bedinati.

Ne razumijem sto ovo znaci?

Euklid » wrote:Prokleti pedofili....

Auh.

Hebemu, to je trebala biti posalica

Aristocat » wrote:
Ponekad imam poriv da ti stanem na nogu sa stiklom.

Ako si zgodna, nemam ništa protiv.

Euklid » wrote:Onaj osjecaj kad te u pol 7 neko lize po nosu jer zeli da ga vodis u setnju na piskenje.
Falila mi je moja Pahuljica

Moj pas je odgojen tako da ne gnjavi. Svaki pokušaj kretenizma je zaustavljen pri začetku, moj san je svetinja, na kosilice, mjesec i seoske džukele ne mogu utjecati, ali na svog psa mogu. Meni ne bi bilo nimalo slatko da me jutrom liže. Pas ustaje nakon mene, ona to zna i poštuje; pa nisam se na smeću rodio, ili kao otvorena konzerva paštete kraj kontejnera.

Lizati mene je rijetka privilegija, i ona zna da to mora zaslužiti. U tom pogledu pas je dosta sličan ženi.

Kod mene je slicno ali malo drukcije.
Naime, i pas i zene mogu me lizat kad god pozele.

O dijelovima tijela ne bih ovom prilikom.

Euklid » wrote:Kod mene je slicno ali malo drukcije.
Naime, i pas i zene mogu me lizat kad god pozele.

O dijelovima tijela ne bih ovom prilikom.

Pa pas i žena nisu baš isto. Pas si, naime, može lizati pičku, a pere se lizanjem dlaka i šapa. šta ja znam, neka liže brata, meni je dovoljno mahanje repom, Ja se uvijek izmaknem psećem lizu. A i ženskom, pošto su većinom krokosi, a mene je majka lijepog rodila.

Ti si onda sretnik.
Ja sam gadan ko pas pa mi ne smeta ni pseci ni kokosji liz.
Valjda sam kao mali bio toliko ruzan da me ni majka nije htjela polizat.

Euklid » wrote:Ti si onda sretnik.
Ja sam gadan ko pas pa mi ne smeta ni pseci ni kokosji liz.
Valjda sam kao mali bio toliko ruzan da me ni majka nije htjela polizat.

Ti si sretnik. Ja sam rob svoje ljepote i taštine, umrijeti ću sam i nedojeban. Dobro, nedojeban ću umrijeti u svakom slučaju.

jednog dana cu uspjeti

samo danas nije taj dan

Sta je bagro, smijete se?

Jednom kad uspijem, zaspamat cu citav forum fotkama pasa, macaka, kukaca, cvijeca, zohara...

Nece niko vise prismrdit forumu u strahu od ogromne kolicine fotki.


Biti ce ovo duga noc...

ako ovo ne uspije onda sam debos na kvadrat,
sta na kvadrat, debil na cetrnaestu...

Uspio si

Bome, bio si u pravu. Predivno pseto.

Tooooooo care,
kako si divan, pametan, zgodan, neprikosnoven, maestralan itd.

Idem iz ovih stopa na onu temu o alkoholu...


Jos da znam ponovit ovaj postupak

Preslatka mala curica!

Hvala djevojke,

dodjite u gostionu da nazdravimo

epohalnom dizanju fotke na forum pomocu ajfona...

Lijepa je. Prelijepa.

Uljepsala si mi budjenje

evo jos jednom moje celave osisankice,
sad bar vise nemamo problema s cickima

Euklid » wrote: sad bar vise nemamo problema s cickima

Jel i vi piškite i kakite?

Ponekad imam problema s razumijevanjem tvojih misli na ovom forumu.
Koliko god djelovalo jednostavno, sta ti mene zapravo pitas?

Oprosti, i ja nekad imam problema sa razumijevanjem same sebe.

Uglavnom, neuspio pokušaj pikanja zbog RiD-ovskog "mi" govora.
Ali da, s čičkima imate problema i ti i ona pa je "mi" sasma legitimno.

Aaaaa, sad kuzim.

Ali ne bi me cudilo da pocnem 'mikat' kad je Pahuljica u pitanju.

Nemam nista pametno reci, osim da mi nedostaje cupavac. Na moru je jos uvijek i laje na sve zivo.
Slijedeci mjesec mu je rodjendan. Bas bi mu ispekla pravu psecu tortu s puno mesa i jednom svijecicom.

Slatkis.
Pa i on je znaci mladac?

Onda dolazi u obzir upoznavanje. Nije dobri kad je velika razlika u godinama

Aristocat » wrote:

Pas ti je jednostavno neodgojen. Hvala jednorogu, premali je da nekome odgrize ruku ili nešto.

Auh bios. Moj pas ne grize. A i da grize tesko da bi kome odgrizao ruku.

Inace, cupavac je jedno dobro stvorenje. Spava na ledjima sa sve cetiri u zraku.

Nece jesti royal canin. Hoce kuhano.
Euklid, sto malena jede?

I da spomenem da sam kupila neku ultrazvucnu napravu protiv lajanja i platila je puno. (Mi ne cujemo ali on cuje zvuk). Kad krene lajati upalim je, malo se zbuni na pocetku ali i dalje laje.

Rekli su mi da je to jedino djelotvorno protiv lajanja ali da ima pasa koji pronadju sistem kako ignorirati zvuk. ( Mislim na sprijecavanje lajanja kad ostaje sam i kad se sve ori od njegovog deranja).

Aristocat wrote: Euklid, sto malena jede? .

Joooj, ne pitaj me nista.
Teska je za hranjenje, ubi boze.

Neke brandove nije htjela ni pomirisat.
Sad smo se nekako nasli na Hill's-u.

Al zato obozava sve vrste psecih slatkisa, narocito Shmackose.

Sto se tice ljudske hrane dovoljno je reci da ne smijemo apsolutno nista ostavljat na stolu iza sebe jer odmah nestane u vidu magle. Zadnji put je maznula 2 palacinke s Nutellom. Sunce tatino

Glede lajanja, nemamo problema osim zadnjih par dana dok se tjerala jer bi na prozoru bjesomucno lajala na sve muskice u prolazu...

Evo 2 pseća iz rukava:

Doveo Mujo malog Mujicu u Zagreb.

"Tata, vidi ćuko!" - kaže Mujica.
"To ti ovdje nije ćuko, nego pas!" - veli tata.
"Jebo me pas, isti ćuko!"


Bio Mujo na privremenom radu u Minhenu pa izgubio posao zbog krize.
Al imao psa koji je znao oralno zadovoljavati.
Tako, stoji Mujo sa psom na uglu neke sumnjive četvrti, s natpisom "Pas puši za 5€".
Prolazio tako, jedan Nijemac, pa stao i zatražio uslugu. Otkopčao šlic i čeka.
"Fido, puši!" - zapovjedi Mujo. "Fido, puši kad kažem" - dalje će Mujo.
Fido ništa, samo nezainteresirano bleji okolo.
Uto će Mujo, kleknuvši na pločnik, i okrenuvši glavu prema mušteriji: "E, Fido, ovo ti je zadnji put da ti pokazujem!"

nisam već dugo stavljao Pahulju:



(Powered by frubar.net)

Moja je pesekica toliko ljepsa da se to ne da rijecima opisati

icuce boce, pahulja ima premedenu facicu

BoDerek » wrote:icuce boce, pahulja ima premedenu facicu

Konačno neko ko se kuži u peseke

Tebi za ngradu još jedna fotka:



(Powered by frubar.net)

Divna je

A moj Čombica?

http://www.flickr.com/photos/77637424@N ... hotostream



Euklide, i tvoj je pesek krasan, ali mislim da bi bolje pristajao Ljubi Česiću Bed Blu Bojsu...

Čombica.

Krasan je Čombica, krasna je i Teina pasica, ali Pahuljasta je...

Ajme vidi malog Čombice

Smišan je

Slatki je Combe, gle mu okice

E sad i ja ne mogu a da ne komentiram

Pahulja je pozerica , lijepa je stvarno. Lijepa kao izbor za mis lijepa al brijem da mora bit vražićak
A zašto je tako jako šišate?

Čombica
Smijem se imenu btw., pasić je presladak
Samo mi djeluje nekako zabrinut, izgleda mi jako ozbiljan tip
Baš bi ga sad ( )

Tea Tree wrote:

Ovaj Hrtoliki mi je

Ma


(možda je to i zato jer imamo istu ikea posteljinu )

ali » wrote:Čombica
Smijem se imenu btw., pasić je presladak
Samo mi djeluje nekako zabrinut

A ti ne bi bila zabrinuta na njegovom mjestu?

Pametan Čombica

ali » wrote:
Ovaj Hrtoliki mi je

Ma


(možda je to i zato jer imamo istu ikea posteljinu )

To je ona.
Jelda da je


A, imaš li istu crvenu Ikea posteljinu?




Čombica jeeee :megacerek:

Judolino, koliko to ima godina? Hoće li još narasti ili je to to?

Evo je dok sere

BoDerek » wrote: A ti ne bi bila zabrinuta na njegovom mjestu?

Pametan Čombica

Čombe je tako mali a tako mudar

Ma Čombica je baš srdáčan

Tea Tree wrote: To je ona.
Jelda da je


A, imaš li istu crvenu Ikea posteljinu?

Nemam crvenu, samo crno bijelu, nisam ni vidjela tu crvenu nikad
(mada, da sam je i vidjela ne bi je kupila )
A Ona je to:cerek:
Je

Evo je dok sere

Daj pusti psu bar mrvu dostojanstva

Nadam se da se sutradan nisu na tom mjestu djeca grudala

ali » wrote: Čombica
Smijem se imenu btw., pasić je presladak
Samo mi djeluje nekako zabrinut, izgleda mi jako ozbiljan tip
Baš bi ga sad ( )

Ma kakvi zabrinut, totalni je vrag. Danas je žena išlau šetnju pa ga ostavila kod susjeda da se igra s nekakva dva partfiša.
Neumorna džukela...

Tea Tree » wrote: To je ona.
Jelda da je


A, imaš li istu crvenu Ikea posteljinu?




Čombica jeeee :megacerek:

Judolino, koliko to ima godina? Hoće li još narasti ili je to to?

Ufotkan je sa 6 - 7 tjedana, sad ima 10. Izdužio se i brzo raste, bit će to pravi pes.
Najprije nam je popio krv, a sad nam samo ide na živce...
Peso bleso.

Meni su svi ovi vaši psi lijepi. Pahulja je filmski tip, ali i ovi ostali su mi . Uživancija je sa psima, potpuno se slažem. Moj je princ čitavog svemira, nekadašnja pahuljica, sad slonić i sve slatko ikad.

judolino » wrote: Ufotkan je sa 6 - 7 tjedana, sad ima 10. Izdužio se i brzo raste, bit će to pravi pes.
Najprije nam je popio krv, a sad nam samo ide na živce...
Peso bleso.

Pa daj neku sadašnju sliku, što si škrt. Dosta se promijene dok rastu.

Whereabout wrote:Meni su svi ovi vaši psi lijepi. Pahulja je filmski tip, ali i ovi ostali su mi . Uživancija je sa psima, potpuno se slažem. Moj je princ čitavog svemira, nekadašnja pahuljica, sad slonić i sve slatko ikad.

A, i ti isto, ne moraš biti tako škrta.

Mislim, ja znam da je moja najljepša :euklid:, ali šta ima veze, volim vidjeti i druge.

Moje čudo

Emericzy » wrote:

Moje čudo

Ajme, čupavac. <3

Emericzy » wrote: Moje čudo

Jao, čudo!
Cura ili frajer?

Emericzy » wrote:Moje čudo

Ajmeeeee! Kako se to čisti? Usisavačem?

Curica je. Kako se čisti? Dobro pitanje. Često, s puno truda i vremena. Zapravo čišćenje čak i nije najveći posao, iako oduzme najmanje pola sata dnevno. Najteže je raščešljavanje (minimum jednom u deset dana) za koje treba oko četiri sata posla (ako se radi kako treba). Profesionalcu s opremom (prije svega stol za češljanje) treba najmanje dva sata.

Ali, nama nije teško. Ne bunimo se. To je tako divna i zahvalna pasmina da ti ništa ne bude teško. Najdraži, najdobroćudniji (i skoro najblesaviji) pas na svijetu. Ne bismo ju mijenjali ni za što. (A imamo iskustva i s drugim pasminama.)

Evo vam još puno slika:

Bokte, Emer - 2 sata profesionalcu?
Mislim, razumijem ja to sve, meni ništa nije teško ni naporno za moje živine, samo nisam očekivala da je održavanje dlake baš toliko zahtjevno.
A, kako kad se poželi okupati u moru, jezeru ili čemu već?
Koliko vremena ode na pranje, uređivanje itd.?
Ili imaš sreću pa je od onih pasa nesklonih plivanju.


A, kad smo kod plivanja, moja obožava plivati i pored bilo kakve vode je izvan kontrole. Ako joj je dovoljno vruće, a lokva dovoljno velika, bacit će se i u lokvu.
I tako smo danas bile na Jarunu, nakon zimske stanke. Potpuno se raspametila, očekivano.
Sad je preumorna, jer smo prepješačile 10ak km, a ako uračunam njeno mahnito trčanje okolo, mogu joj komotno pribrojati još koji kilometar. I takva crknuta je zaspala u fotelji.
Ovako:

Ako se ne kuži sa slike, da pojasnim da joj je glava nekako uspravno, na naslonu fotelje. Ne kužim kako joj nije neudobno tako.
Valjda nije, čim hrče, a maloprije je čak malo i zalajala u snu.

Tea Tree » wrote:Bokte, Emer - 2 sata profesionalcu?
Mislim, razumijem ja to sve, meni ništa nije teško ni naporno za moje živine, samo nisam očekivala da je održavanje dlake baš toliko zahtjevno.
A, kako kad se poželi okupati u moru, jezeru ili čemu već?
Koliko vremena ode na pranje, uređivanje itd.?
Ili imaš sreću pa je od onih pasa nesklonih plivanju.


A, kad smo kod plivanja, moja obožava plivati i pored bilo kakve vode je izvan kontrole. Ako joj je dovoljno vruće, a lokva dovoljno velika, bacit će se i u lokvu.
I tako smo danas bile na Jarunu, nakon zimske stanke. Potpuno se raspametila, očekivano.
Sad je preumorna, jer smo prepješačile 10ak km, a ako uračunam njeno mahnito trčanje okolo, mogu joj komotno pribrojati još koji kilometar. I takva crknuta je zaspala u fotelji.
Ovako:

Ako se ne kuži sa slike, da pojasnim da joj je glava nekako uspravno, na naslonu fotelje. Ne kužim kako joj nije neudobno tako.
Valjda nije, čim hrče, a maloprije je čak malo i zalajala u snu.

Jel to reklama za Elijen 5?

Tea Tree » wrote:Bokte, Emer - 2 sata profesionalcu?
Mislim, razumijem ja to sve, meni ništa nije teško ni naporno za moje živine, samo nisam očekivala da je održavanje dlake baš toliko zahtjevno.
A, kako kad se poželi okupati u moru, jezeru ili čemu već?
Koliko vremena ode na pranje, uređivanje itd.?
Ili imaš sreću pa je od onih pasa nesklonih plivanju.

Nesklonih? hahahahahahahaha



Obožava kupanje. Ali zašto bi kupanje bilo problem? Samo se treba osušiti. Vjeruj mi, to je luk i voda. Pravi problem je kad ti zaluta u grm čičaka. Svaki pojedini čičak vadi se polako i pažljivo. Minuta do pet minuta po čičku. A zna ih biti i po pedesetak. Naučili smo biljku čička prepoznavati s kilometar udaljenosti.

Kad je bila mlađa, voljela se uvaljavati u svašta -- strvinu, govno, ispovraćani grah... Pranje od toga ne oduzme tako strašno dugo -- sat vremena i gotov si, ali traži čvrsti želudac. Osobito jer ju treba nekako odvesti doma kad to napravi. Recimo, ona se uvalja na Jarunu, a ti živiš, štajaznam, u Markuševcu...

Srećom, s odrastanjem ju je ta navada napustila. Najgore što sad napravi je kad se uvalja u sijeno. Bude na njoj upleteno sijena otprilike koliko i dlake.

Srećom, dlaka i plašljivost (grmljavina, petarde, vatromet... ) jedine su joj mane. A dlaka nije samo mana, nego je bogami i atrakcija. Inače je vrlo zdrava i nezahtjevna pasmina. Ne traži ništa više od običnog džukca.

A draga je i privržena i totalno dobroćudna.

Pre predivna je.

O cickima sve znam i mrzim ih iz dna duse

Euklid » wrote:Pre predivna je.

O cickima sve znam i mrzim ih iz dna duse

Ja ne znam ništa o čičkima (mislim, nije da ne mogu naslutit ), ali fakat je predivna
Baš kao i tvoja Pahulja

3 prvoplasirana peseka na Krk trekingu u kategoriji kućnih ljubimaca:



(Powered by frubar.net)

Tek kad sam nabavio kera shvatio sam razmjere ludila obožavatelja pasa (ne mislim na ljubitelje, nego na one bolesnike kaj obožavaju pse).

Dabome. Ljubitelji pasa OK, ali ljubitelji pasa u usta...

Ne bi čovjek vjerovao što je sve pas u stanju strpati u gubicu i s guštom sažvakati.

Slažem se. Otprilike svaki treći urbani vlasnik psa mentalno je bolestan. Doduše, kod vlasnika (vlasnica) mačaka postotak je još gori.

judolino » wrote: Jel to reklama za Elijen 5?

Ne znaš koliko si blizu istine. Možda je reklama pogrešno, ali Elijen sigurno nije.
Uvjerena sam da zbog nje pola kvarta želi moju smrt, a oni malo finiji priželjkuju da više nikada u životu ne vide ni mene ni nju. Samo da nestanemo, nebitno kako.

Emericzy wrote:Slažem se. Otprilike svaki treći urbani vlasnik psa mentalno je bolestan. Doduše, kod vlasnika (vlasnica) mačaka postotak je još gori.

Vlasnica sam jednog psa i dvije mačke.
Svjesna ovoga o čemu pričaš, nastojim se othrvati ponašanju koje bi me odvelo u područje mentalnih bolesti. Tko zna uspijeva li mi.

Tea Tree » wrote:

Eto, kad poželiš dati pusicu u njuškicu javi se ovdje da ti nešto ispričam.

Leteća » wrote:
Eto, kad poželiš dati pusicu u njuškicu javi se ovdje da ti nešto ispričam.

Bez brige, vidjela sam šta je sve u stanju strpati u usta. Ne jednom je na moje oči pojela netom posrano govno od mačke. I pokoje govno nađeno u parku. Srećom, nema običaj lizati lice, samo ruke. Posebno ako su friško oprane. Mirisi sapuna, krema, raznih deterdženata su je totalno neodoljivi.

Kako god, rado bih čula tvoja iskustva.

Dakle, dolazi mačka s krepanim mišem u gubici, mijauče sva ponosna jer ju nikad nisam uspjela naučiti da nije pristojno pričati s punim ustima. Iste sekunde pes se nacrta kraj nje i gnjavi ju dok ne pusti miša. Mali gad ga zgrabi i dolazi mi se pohvaliti svojim ulovom.

Primim miša za rep, onako fujfuj s dva prsta i bacim ga natrag mački. Kobna greška.
Maca fino proguta miša. A onda ga ispovraća.

I onda pas to pojede s guštom, oblizujući se.

Tu sam negdje prestala pratiti razvoj situacije da se i ja ne ispovraćam.

Ooo, da! Kako li sam samo zaboravila na žderanje rigotine.

Srećom živim u stanu pa nema prilike za ovakve situacije. Uvjerena sam da bih isto doživjela, samo kad bi imali priliku.

E, kad se kujice tjeraju?
Prije menge, za vrijeme ili poslije menge?

Ova moja je danas zbrisala od kuce i poslije smo je nasli s nekim seoskim kudrom nasred ceste

Poslije menge. Iako se ne radi o menstrualnom krvarenju, kao kod žena

Prinove ti stižu za 60-ak dana. Čestitam!

A u kua, kua, kua na kvadrat

Ne mora značiti, zavisi je li radodajka ili ne. Nemoj plašiti čovjeka unaprijed.

Nema krvarenja kod skroz malih pasmina, čim su bar malo veće od minijatura krvarenje postoji. Moja ima 10ak kg i krvari u vrijeme menstruacije.

Prošle godine, u vrijeme tjeranja, tako mi je zbrisala na (meni i njoj) nepoznatom terenu. Usrala sam se, baš usrala. Mislila sam da je neću više vidjeti.
S vrha brijega sam čula lajanje koje nije prestajalo. To je inače njena navika. Zvučalo mi je kao njen glas, ali je prevelika udaljenost bila pa nisam mogla biti sigurna iako sam pomislila da je ipak ona. Ovo zato što seoski psi laju dok netko prolazi pored njihove kuće pa kad taj prođe oni prestanu lajati. Tako uporno i neprestano lajati može samo moje čudovište. I nađem je u društvu seoskih krkana. Rotvajler i još neka dva avlijanera, malo veći od rotvajlera. Koketirala je s njima sva razdragana.

Nije je bilo briga ni kad me vidjela, tek kad sam je pitala gdje je otišla sama i rekla joj da je sram može biti.

Nemam prinove.

Ufff.
Ova krvari vec 10 dana. Zasrala je i kucu i viksu.
A nema ni 4 kile...

Euklid » wrote:Ufff.
Ova krvari vec 10 dana. Zasrala je i kucu i viksu.
A nema ni 4 kile...

Pa dobro, nije baš minijatura ako je oko 4 kg.

Mislim da ne bi trebao dobiti prinove, ali je u narednom razdoblju imaj na oku.

Moja postaje pomalo koketna kad dobije menstruaciju, a u vrijeme tjeranja razulareno koketira, ali samo koketira. Ne da nikome. Pusti jadnike da misle da im se posrećilo, ali kad krenu u stvarnu akciju, onda počne urlikati. Nešto između lajanja, režanja, vrištanja. Uglavnom pobjegne, ali ponekad nasrne na udvarača. Ne znam dokle bi to otišlo, bi li mu stvarno naudila, ali izgledala je kao da bi je trebalo ozbiljno shvatiti.

O jebemti zenskinje.

Znaci ni u pasjem svijetu nije nista bolje...

I will tell you one word: sterilizacija

Dižem temu padobranskim upadom.

Naime, jučer kad sam se vratila doma zateknem muža kako se zabavlja s novim psom. Veli da je pas došao sam i da se smjestio. Izgleda se izgubio. Pas, ne muž. Mlad je, manje od 6 mjeseci a to se vidi jer ne diže nogu kad piški nego još uvijek čuči. Znači, još beba. Na izgled i nije beba. Pas mi je najsličniji ovom na slici: epagneul breton.



Nisam sigurna, ali mislim da je to. Ima tetovažu na lijevom uhu.
Ovih je dana neka izložba pasa u našem gradu pa se bojim da je pas odlutao ko zna odakle. Možda čak iz inozemne obitelji. Ne znam hoće li sutra ( tj danas) veterinar moći nešto identificirati iz tetovaže i eventualno čipa ako je čipiran.

Nego, noćas nisam spavala. Pas je počeo cviliti kad smo se mi ukućani povukli u odaje. Ja sam se radije pridružila njemu u dnevnom na kauču ( on na podu) nego da ga pustim u sobu i dobro da je tako jer me u neko doba noći nakon puste muke pokušaja da zaspem, probudio neugodan miris i imam što vidit. Ispraznio se, a po veličini i količini materijalizacije ( moj se šicu toliko isprazni kroz mjesec dana) činilo mi se da je konj...Užas...Sve sam to uredila, oprala pod i ostala budna. Sad se ne usudim spavat.
Žao mi ga je, ali žao mi je i mene i to poprilično jer se moj muž uvijek čudom ne budi u ovakvim ili sličnim situacijama kad se neki od naših ljubimaca razboli pa ja dežuram i čistim. Inače se on žali kako noću ne može spavat...O jebemti..Sad mi je žao da ga nisam probudila ili mu proizvod jadnog šteneta nisam ponudila kao nagradu za gostoprimstvo poput letećine mačke s vrha stranice.

Eto, možda nije on topik, ne pitam kako odgojiti psa, u tom sam dobra, nego kako odgojiti muža da nekad pokupi kakicu...

A možete ovo gledati i kao još jednu pričicu ...dosadno mi je , a vi svi spavate...

Chilimama » wrote:možda nije on topik, ne pitam kako odgojiti psa, u tom sam dobra, nego kako odgojiti muža da nekad pokupi kakicu...

A možete ovo gledati i kao još jednu pričicu ...dosadno mi je , a vi svi spavate...

Divan pas, ako liči na ovoga na slici. Znaš i sama da će sve naučiti. I da muž neće.

Ja bih imao sedam pasa. Dobro, ne bih, ali tri. Ili mi je dovoljna moja kusica? Ne znam.

Došao vlasnik po psa, sav sretan da je pronađen...ajd i to sam skinila s vrata i još jednu noć dežuranja s krpom i vodom...
Dosta mi je bilo brige za mog ljubimca kad je uvatio neku tešku upalu mokraćnih kanala pa sam danima prala lokvice i kakice koje on nije ni mogao kontrolirat...Uz dvije terapije antibioticima i injekcijama , jedva smo to nekako sanirali..Ponovo sam se uvjerila da je moj šicu tesla, ajnštajn za raznorazne pse...

Chilimama » wrote:Došao vlasnik po psa, sav sretan da je pronađen...ajd i to sam skinila s vrata i još jednu noć dežuranja s krpom i vodom...

Sad još samo da neko dođe i po muža...

Euklid » wrote: Sad još samo da neko dođe i po muža...

rekla sam mu da nađe neku i da spasi i sebe i mene i nju i učini nešto humano

chili, čuvaj se vlastitih želja...

ma znam sve

al želim mu puno sreće

Chilimama » wrote:



ma znam sve

al želim mu puno sreće

Nadam se da ce i moja gospoja jednog lijepog dana razmisljat poput tebe

Čula sam jutros, od nadobudnog mladića, zanimljvost neku - kaže mi da pas, koji nije prošao vojni trening i dresuru, mora biti na lajni. Bez obzira na veličinu. Količinu. Izgled. Ujedljivost.
To od momka koji vodi uz nogu mješanku škotskog ovčara i nečeg vrlo mršavog... hrta? I koja se boji. Pa kad je ovaj moj pedalj-psa zarežao na nju, ova kidnula. Jedan đir oko parkiranog auta i sve je prošlo. Onda sam dobila gornju lekciju.
Mišljenja?
E da, reče mi da će on nogom mog psa! :padanje u nesvjest: Jer da tko zna što ona može (režanjem, valjda) prenijeti njegovom. Šugu, recimo. Tu me dobio, smijala sam se do doma.

Evo, sve je na svome mjestu.

U Zagrebu imamo poprilično razrađene propise u vezi s držanjem pasa kao kućnih ljubimaca. U odnosu na ostale gradove i mjesta. Zajedničko nam je - Zagrebu i drugim gradovima i mjestima - to što se nitko ne drži propisa, nitko se ne brine o tome da se propisi poštuju, a ako se slučajno i počne brinuti o tome, tumači propis proizvoljno. Što nije nikakvo čudo jer su loše napisani.

Budući da nisam plaćena za pisanje pravnih tekstova, zadržat ću se na onome što je kod nas na snazi, a nadobudnog mladca ne znam ima li uopće smisla komentirati. Zapravo, mislim da hoću, ali uglavnom zato što ima uplašenog psa.

Dakle, svaki pas mora biti na lajni, osim na mjestima na kojima im je dopušteno slobodno kretanje. Nečistokrvni primjerci pasmina tipa bull, kao i psi koji su u registar upisani kao opasni psi (to jest, ugrizli su čovjeka ili psa "ničim izazvani" - o ovome se može raspravljati, ali nije bitno za priču) moraju nositi i brnjicu te uvijek biti na lajni.

Iz ovoga što si opisala pretpostavljam da je mladac, primjenjujući ono što on misli da je vojni trening i dresura, uspio psa naučiti da mu ide uz nogu bez lajne, što uopće nije kunst i nauči se za tri dana, ali mu je uspio i utjerati strah u kosti. Nikakvo čudo da je kidnuo pred onim tvojim ficlekom.

Da ne duljim, kako je ova tema počela s CM-om čija obožavateljica nikako nisam, moram reći kako se vani u vojsci i policiji sve više primjenjuje tzv. R+ metoda, to jest positive reinforcement ili, kako se to na hrvatski prevodi, metoda pozitivne motivacije. Mrkva umjesto batine, a da "žrtva" uopće ne skuži da je izmanipulirana. Nadalje, izraz "vojni trening i dresura" ne znači ništa jer se psi u vojsci i policiji obučavaju ciljano za pojedine zadaće.

Je li mladac imao metalizirane rebanice i obrijanu glavu?

Pa, iskreno, ne. On mi izgleda prilično sličan svojoj kuji. Visok, sitna glava i splašen izgled. Ovo predavanje je istisnuo iz sebe, valjda, od čistog užasa. Jerbo što je ficlek opasan za njegovu kuju, mogo bi i njega... pa onda zveket nogom izgleda kao dobro oružje.
I onda strah od šuge... WTF.
A eto, sad je navečer naišla na nekog ogromnog pesa, u svim bojama i kolorima, sa tufnama, velikim packama boje (smeđe i bijelo) i tako. I švrćo ima sedam mjeseci, pa je pao u nesvijest kad je ona krenula s igranjem. Netko se hoće igrati - juhuuu!
Da, i razumije se, slobodna je. Opasnica jedna.

Dobar dan svima

Dižem temu.

Udomili smo hrvatsku ovčarku staru dva mjeseca i zaljubili smo se u nju.

Nisam ljubiteljica crnih pasa ( ne znam zašto, valjda zato ) ali ova me ljepotica osvojila.
Roditelji su joj čistokrvni hrvatski ovčari a to su i po zanimanju. Veterinar veli da je ona savršena i bez greške.

Sad se javljam samo da mi pripomognete u dresuri i odgoju jer ona treba postati gradska cura, bez nepotrebnog lajanja i keženja zuba.

Mlada je i ima vremena. Otkud da počnem?

Da pripomenem, u dva dana sam ju naučila da zove na pražnjenje crijeva i mjehura ali se ipak tijekom noći jednom popiški. Mislim da je to oprostivo jer je još beba. Naučila se na dođi i lezi.

Na lajnu još nismo krenuli jer se zabavljamo samo po dvorištu.

Strpi se dok ne dođe Didi. Ona sve to ima u malom prstu.

Idem ispočetka.

Kažeš, udomili, a ne kupili. Što znači da bi joj genetika mogla biti upitna, ali nadajmo se najboljemu, a sranja se događaju i sa psima s rodovnikom.

Čini se da nitko ne voli crne pse osim mene. Ja ih obožavam.

Sve što znam o hrvatskim ovčarima, znam iz druge ruke - od poznanika koji ih imaju. Pretpostavljam da je želite za kućnog ljubimca, a ne za čuvanje ovaca pa u tom smjeru treba i razmišljati. Vjerojatno će lajavost biti najteže kanalizirati, ali nije nemoguće.

Nuždu će obavljati po kući sve rjeđe, ali računaj - negdje do šestog mjeseca: ne zato što neće, nego zato što ne može - probavni i urinarni sustav još joj nisu dovoljno razvijeni, no ako je počela sama "tražiti van", to je super i to potiči.

To ti je i glavni princip: ono što ti se sviđa, nagradi, a što ti se ne sviđa, napravi se da ne primjećuješ. Ili kanaliziraj.

Evo ti savjeta za lajanje, što bi mogao biti glavni problem, bez obzira na to živite li u stanu ili obiteljskoj kući.

1. Najprije odredi što joj je najprivlačnije u životu: hrana ili igračka, a oboje mora biti popraćeno lijepom riječju i maženjem - to ćemo zvati nagradom;
2. onda je pozovi k sebi ili čekaj da ti priđe, a kad to učini, pričekaj da te pogleda pa odaberi riječ koju ćeš s tim njezinim pokretom glave povezivati - 'gle', 'vidi', 'keksić', 'pingvin' (ovo posljednje ipak ne, predugačko je) - to ćemo nazvati poticajem, a istovremeno s tom riječju uvali joj nagradu;
3. nakon nekog vremena, zamijeni redoslijed reakcija-poticaj u poticaj-reakcija, a onda to nagradi;
4. deri po tome dok ne postane doslovce ovisna o nagrađivanju.

Poslije, kad god zalaje, a ti to ne želiš, upotrijebi riječ koju si odabrala kao poticaj (engleski se to kaže cue, ali ja više volim smisleni prijevod) i vidi hoće li reagirati. Najprije hoće jednom od deset puta, pa dvaput od deset - kad dođeš do osam ili devet od deset, uspjela si.

Zapamti dvije stvari. Prvo: svi se u kući morate prema njoj ponašati jednako - nema da joj jedan nešto dopušta, a drugi ne. Najprije se dogovorite o pravilima: može li na kauč, fotelju, krevet ili ne može, primjerice. Kao drugo: sve što je sad naučiš, za godinu dana morat ćeš opet ponavljati. I tako još par stotina puta - to ti je kao škola, gdje se u svakom razredu uči slično, ali malo prošireno gradivo.

Kad smo već kod učenja, nema tu 'mala je još'. Počela je učiti otkako je progledala, a čak i prije. sve što je sad naučiš, ostat će joj za cijeli život. Ako je prvi put cijepljena protiv zaraznih bolesti, kupi joj ormicu (bolja je nego ogrlica) i lajnu pa je izvedi u desetominutnu šetnju da se počne navikavati na grad. Poslije šetnje neka budu sve dulje. Ako imaš prijatelje ili poznanike za čije pse sigurno znaš da se redovito cijepe i štite od nametnika, odvedi je na jednosatno druženje. Nisam vidjela jednog nesocijaliziranog ili preplašenog psa koji postao takav upravo zato što mu nisu na vrijeme dopustili da se upozna s okolinom.

Glavna je osobina svakog šteneta radoznalost: iskoristi to.

Hrvatski ovčari uživaju i igri i učenju trikova, a brzi su u svladavanju gradiva. Javi mi se PP-om pa ću te uputiti koga da pitaš u svojem dijelu Hrvatske.

Mislim da je ovo zasad dosta, a ja bih mogla bekonačno. Nastavit ćemo kad počne gristi namještaj, kablove i cvijeće.

I da: kako se zove? I hoćemo slike.

MmeTipfeler wrote: ↑

17 Feb 2019, 13:49

I da: kako se zove? I hoćemo slike.

Zakon si, Tipfelerka, hvala.

Lijepa crnka se zove Roma. Druži se s našim već starim i odavno udomaćenim šicuom i dobro se slažu, a slaže se i s mačkama.
I sa susjedovim psima. Svaki dan se igraju po vrtu i to traje.

Udomili smo ju iz legla. Velim roditelji su oboje čistokrvni i čuvaju stado. Ona nam je pripala jer vlasnik već ima tri hrvatska ovčara a kuja okotila osam komada. Svi su lijepo udomljeni. Veterinar je jako zadovoljan njenim izgledom u strogim okvirima standarda.

Razigrana zaigrana vesela slaatka ...(iako je crna )

Zapravo, ona je odabrala mene kad smo došli vidjeti štence bez namjere da kojeg uzmemo. Samo je dotrčala, ja ju uzela a ona me izlizala po vratu i licu.

Još nije ostala sama doma. To se ne usudim. Još.

Mogu misliti kakvo je to štene. Malo, crno, rudlavo.

Susjedi imaju hrvatskog ovčara, ali odraslog, iz skloništa. Često laje, a oni tada viču - što je, naravno, pogrešno. Pas to shvaća kao poziv pa laje još glasnije. Bio je zlostavljan pa je i agresivan, ali iz straha. Vidi se da se boji pa napada.

Ovčari, ako ih se dobro odgoji, mogu biti savršeno poslušni. Za razliku od labradora. Tu i jest problem: kako pronaći tanku crtu koja odvaja psa od robota. Poslušnost je sjajna stvar, ali uvijek je bolje kad je dobrovoljna, a ne prisilna. Ovo što ti pišeš, Stitch, nažalost je tipično ponašanje za većinu psećih vlasnika.

Tako mi je žao što nismo bliže pa da mogu doći žnjarati čupavicu.

I dalje čekamo slike, kao i dogodovštine.

MmeTipfeler wrote: ↑

17 Feb 2019, 19:59

Ovo što ti pišeš, Stitch, nažalost je tipično ponašanje za većinu psećih vlasnika.

Znam. Ljudi općenito ne poznaju životinje. Pa ni pse, koji su nam daleko najbliži. Mnogo je predrasuda vezano uz pojedine pasmine, a često se zaboravlja i da je pas biće kojem gospodare instinkti, ma kakav trening prošao. Sa životinjama uvijek treba biti oprezan. I nikad ih ne treba uzimati zdravo za gotovo.

MmeTipfeler wrote: ↑

17 Feb 2019, 19:59

Tako mi je žao što nismo bliže pa da mogu doći žnjarati čupavicu.

Ovo (mi) nekako pogrešno zvuči.

Stitch wrote: ↑

19 Feb 2019, 17:09

Ovo (mi) nekako pogrešno zvuči.

Misliš da bi trebalo pisati nama?

Sad Donnu nećemo danima ovdje vidjeti jer se lijepo zabavlja i bez nas.

Vidjeli bi se češće da mi je Internet kako valja ali nije . Veza mi puca usred tipkanja posta.
Da ne objašnjavam kako i zašto.

Roma je jako dobra i poslušna i brzo uči. Bojim se samo da ću nešto zabrljati ja u odgoju.

I primjetila sam da joj je draže biti vani nego u kući, ne smeta joj hladnoća, mada se vidi i da je sigurnija kad sam u blizini nego kad me ne vidi. Nema sklonosti lutanju. Istražuje samo u krugu dokle nas čuje ili vidi. Bar za sad.

Donna Sole wrote: ↑

20 Feb 2019, 05:42

Bar za sad.

Da, to je to. Ja sam Jucki, kad je tek došla, stavila zvončić da je ne nagazim jer mi je bila doslovce za petama. No ovo prvo doba treba iskoristiti da takvo ponašanje potičeš jer će ti se poslije stostruko vratiti.

Preporučujem za čitanje ovu brošuricu - korisna je za cijeli život, bez obzira na to što si već nabavila Romu.

Slike?

Nije nešto mirna da ju uhvatim u svoj veličini i slatkoći. Čim uspijem, pokušat ću postat slike.

Donna Sole wrote: ↑

20 Feb 2019, 08:10

Nije nešto mirna da ju uhvatim u svoj veličini i slatkoći. Čim uspijem, pokušat ću postat slike.

S Donninim dopuštenjem... Malo se lošije vidi, pokušala sam srediti sliku, ali bezuspješno. I inače je crne pse teško slikati, a pogotovo malo, crno, rudlavo klupko koje cijeli dan samo hopše.

Lijepa je.