Trkeljanje.com

Tragedija.

Nakon filma Djevojka od milijun dolara nemam vise nikakvih dilema po pitanju eutanazije.

ZA.

Ukoliko se poduzmu mjere da se spriječi zlouporaba.

za.
licemjerne smo kukavice, mi kao društvo. imamo ratove, imamo otrove, imamo toliko puno nasilja, a sve se opravdava "potrebama", "situacijom" ili nečim sličnim. masu toga društvo nema volje ni kapaciteta riješiti, zato i pretpostavljam da su jaki na zabranama. zabraniti umiranje je lakše nego spriječavanje umiranja kod onih koji bi dalje živjeli.
grozno mi je što se takve zabrane sakrivaju iza etike i brige za bližnje.

Za.
Mislila sam tako i ranije, a od kad sam tri puta gledala ljude koje volim kako umiru u mukama i nema im spasa u to sam toliko uvjerena da bih možda čak učinila isto što i ovaj jadni čovjek.

U principu za. No, ostaje otvoreno pitanje koji su slučajevi prikladni. Gdje se povlači granica između pomoći i gubitka svakog ljudskog dostojanstva? Što je s ljudima koji su u završnim fazama demencije i koji su dostojanstvo izgubili davnih dana, ali toga nisu svjesni?

Moja baka je imala rak zeluca koji se prosirio na crijeva. Na kraju je umrla u teskim mukama zbog zapetljaja crijeva. Umirala.je tjedan dana. Kod kuce. To je nesto sto necu zaboraviti dok sam ziva.

U tom trenutku sam mislila da bih joj joj ja skratila muke da je to trazila od mene. Pod cijenu dozivotnog zatvora.

Zato da, apsolutnobsam.za eutanaziju, iako ne znam koliko bi takav zakon isao u prilog vrlo bogatim ljudima s pohlepnim nasljednicima.

I nisam sigurna koliko bi lijecnika prihvatilo eutanaziju

Načelno sam za, al ja bi to riješila na jedan drugačiji način. Narafski da dosta ljudi nema problem s eutanazijom onih koji trpe strašnu bol i kod kojih je umiranje pitanje kratkog vremena. Ili onih nesretnika koji su svjesni, ali nepokretni i koji traže da im se omogući eutanazija.
Prije cca. dvi godine pročitah da se Pratchett prijavio za onu kliniku u Švicarskoj koja radi take stvari. Tužno je to kad se ljudi moraju dovijat zakonu u takvim situacijama.
S druge strane kužim i nevoljkost država da se upuste u rješavanje tih pitanja, problem nisu samo crkvena učenja o svetosti života, neg i sive zone glede toga kad i kome dozvolit da odluči o eutanaziji. A takav zakon ne možeš definirat u smislu tek takvog ostavljanja odluke trećoj osobi tek.
Uglavnom, promišljah ja svojevremeno dugo o toj eutanaziji i zaključih kako bi to riješila: svako punoljetan moro bi potpisat neki ugovor u vezi glede toga da li uopće želi il ne želi eutanaziju i, ako je želi, pod kojim uvjetima se može izvršit. Znači moro bi specificirat, recimo, nakon mjesec dana u komi bez tih i tih funkcija mozga, prije tog ne; kod te i te faze te i te bolesti ili takog i takog fizičkog oštećenja...i take slične detalje. Također, prije potpisivanja ugovora, moro bi proć neko vještačenje nakon kog bi dobio potvrdu da je zdrav u glavu i sposoban za odlučivanje. O eutanaziji maloljetnika i onih za odluke nesposobnih odlučivali bi prvo oba roditelja, a ukoliko žele eutanaziju to bi morale potvrdit i dvi nezavisne liječničke komisije.
Svako bi mogo revidirat ugovor kad mu se hoće, uz ponavljanje vještačenja.

Meni je otac od dijagnosticiranog raka umirao 4 mjeseca. Dobro se držao, sve do samog kraja. Zadnja 3 dana stavili su ga pod respirator. Više nije mogao govoriti. Komunicirao je znakovima, pri svijesti. Boljelo ga je, flasteri i injekcije nisu pomagali. Mene osobno je strah umiranja, ne smrti. Jednom, kad mi djeca posvršavaju škole i zaposle se , želio bih navečer jednu injekcijicu i san. Bez jutra.

Ajme, nina, ne bi ja takve ugovore ispunjavala i potpisivala ovakp mlada.
Otkud da znam kolko cu imta volje za zivotom u kojim okolnostima.

BoDerek » wrote:Ajme, nina, ne bi ja takve ugovore ispunjavala i potpisivala ovakp mlada.
Otkud da znam kolko cu imta volje za zivotom u kojim okolnostima.

Pa jes malo nezgodno, al još mi se nezgodnijim čini utrpat na tuđu savjest odluku o mojoj smrti.

BoDerek » wrote:Ajme, nina, ne bi ja takve ugovore ispunjavala i potpisivala ovakp mlada.
Otkud da znam kolko cu imta volje za zivotom u kojim okolnostima.

Otkud s 21 godinom momčići znaju koliko će imati volje za životom kad idu u rat? Ili djevojke kad rađaju (ili abortiraju)? Voze auto kojim u jednom potezu mogu ubiti nekoliko ljudi? Odluke od najveće životne važnosti vrlo se često donose u relativno ranoj mladosti.

Meni je proljetos prijateljica tri mjeseca umirala na sve većim i većim i većim i većim i većim mukama od raka s uznapredovalim metastazama. Ne samo da nikome nije padalo na pamet da joj te muke prekrati, nego joj nisu dali ni štogod žešće protiv bolova, iako se odmah, od prvog trenutka, znalo da pomoći nema. Ta je tri mjeseca mogla spavati. Ali ne, umjesto toga je urlala i molila sve oko sebe da joj nekako pomognu.

Dabogda crknuo u još gorim mukama svaki ljudski smrad koji je to dozvolio.

U principu sam Za- ali s onim ali kojeg niko ne voli čuti. Lako može doći do zloupotrebe pa se trebaju riješiti sve okolnosti prije toga. Recimo transplantacija organa.
Nije li to svojevrsna eutanazija osobe koja upravo umire tj moždana smrt? Međutim, kod nas taj sustav nije tako uređen da se to u roku onih krajjih 6 sati organizira spašavanje organa. Ja vjerujem da postoji neki prirodni protokol i pravila i da se upoznavajući javnost s tim može doći i do zakonski uređenih protokola i pravila te tako spasiti nekoliko života pružajući "laganiju " smrt umirućem.
Na žalost , imala sam izravno iskustvo s tim i upravo zbog škrtarenja na bitnom, eksplantacija nije mogla biti obavljena pa su tako bar šest ljudi ostali bez mogućnosti za ozdravljenjem i prihvaćanjem zdravih organa. Meni su rekli da nije bilo vremena da mi ponude tu opciju. OK, da je to kvalitetno riješeno na državnoj ili pak na međudržavnim razinama, mene kao roditelja niko ne bi trebao pitati ništa a organi bi se preuzeli i dali onima kojima će vrijediti.

U isto vrijeme , svi ste to već isto tako primjetili, održavaju se na životu (hmm, "životu" ) ljudi u velikim i neizdrživim bolovima bez imalo nade za bolje uvjete nakon te terapije. mislim...terapije? Sveukupno nelogično jer s druge strane odbijaju liječiti starčad..među tom starčadi ima i onih koji se još vesele aktivnom životu uz unuke i praunuke i to bez neke specijalne potrebe za njegom, ali, eto, hm, stari su i šta sad, upala pluća je "teško i rijetko" izlječiva, pa se , eto, ne treba trudit oko njihovog zdravlja...
Ispada da na život imaju pravo samo oni koji će "živiti" u mukama ...

Uf, što ne volim kad se vake teme ne razmašu.
Evo Čili je potegla pitanje sumnje u mogućnost manipulacije glede transplatacije. Aj, aj, pišite malo šta o tom mislite.
Osobno, nemam strah od toga, ako ništa zadnja linija obrane bila bi ta da u nas moš tražit da ti se ne vade organi.

Imam pitanje: ko bi po vama trebo izvest samu eutanaziju? Liječnici? (Mislim, to je nekaka praksa tamo gdje se provodi.)
Kad krenem od sebe lako mi jer reć da podržavam eutanaziju, jer odma pomislim na neke koji su umirali u mukama i znalo se da nema izlječenja, al šta da sam ja doktor koji to mora obavit? Nekako mi se čini da bi to bijo jedan od rijetkih poslova u kojem ti iskustvo odmaže. Ono, drmnulo bi me jednom, ubila sam x ljudi. Nebitno što su bili u groznim mukama, ubila sam ih. A tamo sam neđe prije položila neku zakletvu da ću čuvat svaki život i te šeme.
Možda bi ipak trebalo nekog drugog osposobit za takav poso?
Gledam na to vako: nije ni dželatima lako, a oni odrastaju u klimi u kojoj postoji smrtna kazna, daklem kulturološki su pripremljeni na to. Ameri kod izvršenje smrtne kazne injekcijom imaju tri čoeka od kojih samo jedan ubije i pri tom ne znaju koji je taj.
Eutanazija je raritet, praktički je nepoznata kao pojava s kojom se moš susrest. (Ne govorim sad o knjigama, filmovima i Eskimima koji od staraca očekuju da se smrznu; nije isto znat da nešto može postojat i primjena tog nečeg u praksi.)
Ako ćemo je uzet ko opciju, na neki ju je način potrebno uvest i u kulturu/svijest/folklor/svakodnevicu naroda.

nina williams » wrote: Imam pitanje: ko bi po vama trebo izvest samu eutanaziju? Liječnici? (Mislim, to je nekaka praksa tamo gdje se provodi.)

Osobno, ako je ikako moguće... makar i zubima da se pregrize nešto
Ne bih volio da nekog poslije peru loše misli što je to učinio.

Euklid » wrote:Osobno, ako je ikako moguće... makar i zubima da se pregrize nešto
Ne bih volio da nekog poslije peru loše misli što je to učinio.

Zgodno bi bilo da to rješavaju popovi , pardon, svećenici...
Znaju oni kako i zašto baš oni...

nina williams » wrote:Uf, što ne volim kad se vake teme ne razmašu.
Evo Čili je potegla pitanje sumnje u mogućnost manipulacije glede transplatacije. Aj, aj, pišite malo šta o tom mislite.

Mislim da je to velikim dijelom izmišljanje problema gdje ga nema.

Koliko znam, organi se ne uzimaju baš svakom. Mnogo ljudi umire, ali za uzimanje organa potrebni su kojekakvi preduvjeti. Bolesti kod kojih ljudi požele eutanaziju uglavnom diskvalificiraju ljude kao potencijalne donore organa.

K tome, moram reći da mi je zanimljiva implikacija da liječnici jesu ili bi bili toliko neetični ili toliko utilitaristički nastrojeni da bi bez pardona žrtvovali pacijente samo da bi im pokupili organe. Znaš li ti nešto o liječnicima što ja ne znam?

Neki ne požele eutanaziju jer ne mogu poželit ništa. Ne radi im mozak, a organi s vremenom gube na kvaliteti.

Oni koji boluju od bolesti koja im ionako uništava organe nisu jedini pacijenti koji žele eutanaziju.

Manipulacija se događa.

Chilimama » wrote:Neki ne požele eutanaziju jer ne mogu poželit ništa. Ne radi im mozak, a organi s vremenom gube na kvaliteti.

Ako im ne radi mozak, već su mrtvi. Eutanazija bi bila posve redundantna.

Oni koji boluju od bolesti koja im ionako uništava organe nisu jedini pacijenti koji žele eutanaziju.

Nisu jedini, ali nije problem dok je to ono što žele.

Manipulacija se događa.

Srećom, sada nema manipulacija te vrste, ili kaj?
Kako bi točno legalizacija eutanazije povećala broj neetičnih manipulacija?

Lastan » wrote: Ako im ne radi mozak, već su mrtvi. Eutanazija bi bila posve redundantna.

Nisu jedini, ali nije problem dok je to ono što žele.

Srećom, sada nema manipulacija te vrste, ili kaj?
Kako bi točno legalizacija eutanazije povećala broj neetičnih manipulacija?

Nisi me razumio, možda sam bila nejasna.
Pacijenti koji umiru od moždane smrti su prilično dobar materijal za transplantaciju organa. Organi se uzumaju i daju onima kojima će poslužiti. Postoji neki rok kad se te operacije moraju obaviti ili organi propadaju. Time se produži nekoliko života a nekima se poboljša kvalieta života ( transplantiranjem rožnice)a ujedno se izvrši svojevrsna eutanazija umirućem.

Ima li ili nema i gdje se događa manipulacija nije podatak koji se transparentno objavljuje u narodnim novinama.
Da se ne radi o čistoj pretpostavci, mogu reći samo da se u nekim siromašnim zemljama otimaju djeca , ljudi, nestaju bez traga, a nije previše vjerojatno da djeca sama odlutaju netragom...

Lastan » wrote:Nisu jedini, ali nije problem dok je to ono što žele.

Ovo ne razumijem. Rečenica na koju si se referirao se odnosila na podatak da ima više vrsta umirućih pacijenata i da njihovi organi vrijede a ukoliko oni žele eutanaziju svi zadovoljni.
Malo mi je bed ovako se trgovački izražavati.

Chilimama » wrote:

Zgodno bi bilo da to rješavaju popovi , pardon, svećenici...
Znaju oni kako i zašto baš oni...

Čudan izbor za moj ukus.

Lastan wrote: K tome, moram reći da mi je zanimljiva implikacija da liječnici jesu ili bi bili toliko neetični ili toliko utilitaristički nastrojeni da bi bez pardona žrtvovali pacijente samo da bi im pokupili organe. Znaš li ti nešto o liječnicima što ja ne znam?

Mene pitaš il...?
Nemam ja problema glede sumnjičavosti u tim stvarima, napisah da ne sumnjam u manipulacije take vrste.
Ja ćem ionako donirat organe, nek uzmu sve šta im valja. Vazda govorim da ću sljedeći put kad odem kod doktorice opće prakse tražit da ispunim one formulare za donorsku karticu...al ja sam nešto neboležljiva, nisam u nje bila već 7-8 godina. Doduše, nisam baš skroz omanula, rekla sam dragoviću i roditeljima da, ukolko krepnem, obavezno pristanu na donaciju. Ustvari, rekla sam im da mogu dat nek vade sve upotrebiljivo, a truplo da more dobit neki medicinski faks, ako to uzimaju takvo poluprazno.

Ne vjerujem da bi sad neko baš mene išo ubit, pa se nado da će ga potrefit baš moj...recimo bubreg...kakve su šanse da se to desi...prvo bi moro znat da oću donirat, onda bi mi moro bar krvnu grupu znat...što je mako teže, jer tukasta kaka jesam, ni ja ju ne znam, onda bi još trebo bit ziher da je taj moj bubreg čemu, onda bi moro bit i na dobroj poziciji Eurotransplant liste...ideš, sto je to nekih čuda, a to su samo ona za koja znam, ziher ih je puno više.

nina williams » wrote:

Čudan izbor za moj ukus.



Mene pitaš il...?
Nemam ja problema glede sumnjičavosti u tim stvarima, napisah da ne sumnjam u manipulacije take vrste.
Ja ćem ionako donirat organe, nek uzmu sve šta im valja. Vazda govorim da ću sljedeći put kad odem kod doktorice opće prakse tražit da ispunim one formulare za donorsku karticu...al ja sam nešto neboležljiva, nisam u nje bila već 7-8 godina. Doduše, nisam baš skroz omanula, rekla sam dragoviću i roditeljima da, ukolko krepnem, obavezno pristanu na donaciju. Ustvari, rekla sam im da mogu dat nek vade sve upotrebiljivo, a truplo da more dobit neki medicinski faks, ako to uzimaju takvo poluprazno.

Ne vjerujem da bi sad neko baš mene išo ubit, pa se nado da će ga potrefit baš moj...recimo bubreg...kakve su šanse da se to desi...prvo bi moro znat da oću donirat, onda bi mi moro bar krvnu grupu znat...što je mako teže, jer tukasta kaka jesam, ni ja ju ne znam, onda bi još trebo bit ziher da je taj moj bubreg čemu, onda bi moro bit i na dobroj poziciji Eurotransplant liste...ideš, sto je to nekih čuda, a to su samo ona za koja znam, ziher ih je puno više.

Chilimama » wrote:Nisi me razumio, možda sam bila nejasna.

Možda si i ostala.

Pacijenti koji umiru od moždane smrti su prilično dobar materijal za transplantaciju organa.

Ova je rečenica besmislena. Moždana smrt = smrt. "Pacijenti koji umiru od (moždane) smrti" = dafuq did I just read?

Organi se uzumaju i daju onima kojima će poslužiti. Postoji neki rok kad se te operacije moraju obaviti ili organi propadaju. Time se produži nekoliko života a nekima se poboljša kvalieta života ( transplantiranjem rožnice)a ujedno se izvrši svojevrsna eutanazija umirućem.

Ne, nije riječ o svojevrsnoj eutanaziji.
Ljude kojima se uzimaju organi drži se na aparatima kako bi se organi očuvali od nekroze. To ne znači da su oni još živi ili da će ih se ubiti da bi im se pokupilo organe.

Ima li ili nema i gdje se događa manipulacija nije podatak koji se transparentno objavljuje u narodnim novinama.

Dakle, nemaš pojma o sadašnjoj razini manipulacija, ali tvrdiš da bi se one povećale kad bi eutanazija bila legalna?

Da se ne radi o čistoj pretpostavci, mogu reći samo da se u nekim siromašnim zemljama otimaju djeca , ljudi, nestaju bez traga, a nije previše vjerojatno da djeca sama odlutaju netragom...

... što ima veze s legalnom eutanazijom... kakve točno?

Ovo ne razumijem. Rečenica na koju si se referirao se odnosila na podatak da ima više vrsta umirućih pacijenata i da njihovi organi vrijede a ukoliko oni žele eutanaziju svi zadovoljni.
Malo mi je bed ovako se trgovački izražavati.

A kako bi se ti željela izražavati?

Lastan » wrote: Možda si i ostala.

Ova je rečenica besmislena. Moždana smrt = smrt. "Pacijenti koji umiru od (moždane) smrti" = dafuq did I just read?

Ma stvarno ne zvuči suvislo sad vidim i ja kad čitam. Nisam medicinar , tema mi nije bliska, ali sam nesretnim okolnostima bila upoznata s nekim "detaljima". Pacijentu je mozak smrskan. Prikopčan je na aparate. Nije mrtav jer srce kuca, pluća dišu. To se zove moždana smrt. Je li mrtav ili živ? Organi vrijede a on se više nikad neće probudit.


Ono sljedeće nema veze s eutanazijom nego transplantacijom bokte ,al ti ne čitaš ..i tako..to je to.
Lako li je tuđim kurcom po drači mlatit ...al me nepitaj ni ovo objašnjenje jer ne kanim po ovoj temi više pisati jer ne vidim smisla u raspravi oko tuđih organa pa ni milosti prema umirućima a sve iz daljine i da to "nekodrugiobavlja"

Za eutanaziju sam.
Pogtovo kad je to osobna zelja pojedinca pri svijesti koji se odluci za to.
Kvalitetu zivota pretpostavljam kvaniteti.

Mene strašno zanima koliko bi ljudi pri svijesti i u mukama zatražilo eutanaziju.

Zna netko kakve podatke iz zemalja gdje je eutanazija dozvoljena?
Kod kakvih se pacijenata (tj. bolesti) najčešće traži eutanazija? Kolko ljudi godišnje posegne za njom itd itd....

Chilimama » wrote:Ma stvarno ne zvuči suvislo sad vidim i ja kad čitam. Nisam medicinar , tema mi nije bliska, ali sam nesretnim okolnostima bila upoznata s nekim "detaljima". Pacijentu je mozak smrskan. Prikopčan je na aparate. Nije mrtav jer srce kuca, pluća dišu. To se zove moždana smrt. Je li mrtav ili živ? Organi vrijede a on se više nikad neće probudit.

Mrtav je.
To što neki dijelovi još funkcioniraju druga je priča.

Za usporedbu, odrezana mrtva glava mrtve zmije otrovnice još će te i nekoliko sati nakon smrti napasti i ugristi. Neće raditi ništa drugo, ali taj refleks ostaje aktivan još dugo nakon smrti.

Dakle, to što dio živčanog sustava još radi iako je izvjesno da je pacijent u najboljem slučaju biljka ne znači da je pacijent živ. Živi su neki organi, ali pacijent kao cjelina, kao jedinka, mrtviji je od kreacionističke inteligencije.

Ono sljedeće nema veze s eutanazijom nego transplantacijom bokte ,al ti ne čitaš ..i tako..to je to.
Lako li je tuđim kurcom po drači mlatit ...al me nepitaj ni ovo objašnjenje jer ne kanim po ovoj temi više pisati jer ne vidim smisla u raspravi oko tuđih organa pa ni milosti prema umirućima a sve iz daljine i da to "nekodrugiobavlja"

Ja tebe sad više uopće ne razumijem.
Tema je o eutanaziji. Ako mi ne možeš objasniti kakve veze imaju one zamjerke, digresije i nerazumljive primjedbe s temom, jednostavno ću ih zanemariti.

A što se milosti prema umirućima tiče, nadam se da će, kad meni dođe čas, eutanazija biti legalna, normalna i meni dostupna opcija.

nina williams » wrote:Uf, što ne volim kad se vake teme ne razmašu.
Evo Čili je potegla pitanje sumnje u mogućnost manipulacije glede transplatacije. Aj, aj, pišite malo šta o tom mislite.
Osobno, nemam strah od toga, ako ništa zadnja linija obrane bila bi ta da u nas moš tražit da ti se ne vade organi.

Nemoguće je smisliti nešto, uvesti neku praksu, koja će biti sama po sebi toliko pozitivina, dobronamjerna ili kakva već, da se netko ne bi domislio kako to upotrijebiti u neke druge svrhe, da ne kažem zloupotrijebiti ili manipulirati. Možeš tu početi od izuma kotača pa dokle stigneš.

Naravno da prilikom "plasiranja na tržište" nečeg novog treba odvagnuti mogućnosti zloupotrebe i napraviti nekakvu procjenu o tome jesu li te mogućnosti prevelike, ali uvijek treba imati na umu i ovo gore.
Ako se to izgubi iz vida - pomaka nema.

Imam pitanje: ko bi po vama trebo izvest samu eutanaziju? Liječnici? (Mislim, to je nekaka praksa tamo gdje se provodi.)
Kad krenem od sebe lako mi jer reć da podržavam eutanaziju, jer odma pomislim na neke koji su umirali u mukama i znalo se da nema izlječenja, al šta da sam ja doktor koji to mora obavit? Nekako mi se čini da bi to bijo jedan od rijetkih poslova u kojem ti iskustvo odmaže. Ono, drmnulo bi me jednom, ubila sam x ljudi. Nebitno što su bili u groznim mukama, ubila sam ih. A tamo sam neđe prije položila neku zakletvu da ću čuvat svaki život i te šeme.

Suci kaznenih sudova isto polažu zakletvu pa imaju na savjesti da su kroz radni staž određeni broj ljudi smjestili u zatvor. Naravno da nije isto zatvor i eutanazija, ali na sličan način bi se to moglo promatrati.

Jedan friški slučaj. Nisu bili u terminalnoj fazi, a organi su im (vjerojatno) bili iskoristivi.

Biti gluhoslijep nije lako, ali tražiti eutanaziju zbog toga što ti život neće biti lak i kakav bi ti htio da bude, a ne zato što ćeš sljedećih šest mjeseci umirati u teškim mukama, potpuno je pogrešno. Potpuno.

ElliQuinn » wrote:Biti gluhoslijep nije lako, ali tražiti eutanaziju zbog toga što ti život neće biti lak i kakav bi ti htio da bude, a ne zato što ćeš sljedećih šest mjeseci umirati u teškim mukama, potpuno je pogrešno. Potpuno.

A kako ti procjenjuješ za osobu koja to za sebe želi? Ne bi li pravo na dostojanstveno umiranje trebalo biti među ljudskim pravima, kad se već držimo koncepta prava?

Pa negdje treba povući granicu.

U Nizizemskoj je eutanazija dozvoljena i psihijatrijskim bolesnicima. Hmmm
Meni je to malo friki i, kako da kažem, out of control.

Pa po tome za koju godinu će eutanizirat tinejđere koji se žele samoubit....

ElliQuinn » wrote:Biti gluhoslijep nije lako, ali tražiti eutanaziju zbog toga što ti život neće biti lak i kakav bi ti htio da bude, a ne zato što ćeš sljedećih šest mjeseci umirati u teškim mukama, potpuno je pogrešno. Potpuno.

Potpuno? Nisam siguran da bih se složio.

Da ja završim gluhoslijep, jedina bi mi životna misija bilo pronalaženje prozora kroz koji ću se baciti.
Jer teške muke nisu samo fizička bol. Potpuna izolacija od svijeta također je bolna i s razlogom se samica koristi kao teška kazna praktički u svim kulturama.

Lastan » wrote: Potpuno? Nisam siguran da bih se složio.

Da ja završim gluhoslijep, jedina bi mi životna misija bilo pronalaženje prozora kroz koji ću se baciti.

I to je u redu. Nek se sami ubijaju.

Evo baš sam sad malo proguglala o tome:

192 assisted suicide u 2010. u Nizozemskoj.
Pa kaj je to normalno???

BoDerek » wrote:Pa negdje treba povući granicu.

U Nizizemskoj je eutanazija dozvoljena i psihijatrijskim bolesnicima. Hmmm
Meni je to malo friki i, kako da kažem, out of control.

Pa po tome za koju godinu će eutanizirat tinejđere koji se žele samoubit....

Oh, gle. Slippery slope.

BoDerek » wrote: I to je u redu. Nek se sami ubijaju.

Evo baš sam sad malo proguglala o tome:

192 assisted suicide u 2010. u Nizozemskoj.
Pa kaj je to normalno???

Nego kaj da je normalno.

Ono što nije normalno jest tvoj prvi odlomak.

Nek se sami ubijaju.
Neka jedu jebene kolače.
Isti kurac.

U samoubojstvu se pomaže onima koji se sami ne mogu ubiti. Kao što se općenito ljudima koji nešto ne mogu učiniti pomaže da to učine ako žele.
Ne vidim zašto je pomaganje pri umiranju iole različito.
Znam da je teško iz perspektive zdrave i sretne osobe pojmiti da netko želi umrijeti iako se ne može sâm dokrajčiti, ali ima toga. Ima toga mnogo.

BoDerek » wrote: I to je u redu. Nek se sami ubijaju.

Evo baš sam sad malo proguglala o tome:

192 assisted suicide u 2010. u Nizozemskoj.
Pa kaj je to normalno???

Brojka sama po sebi malo znači. Koliko je to prema 'normalnim' samoubojstvima itd. itd. U Hrvatskoj se od rata naovamo samoubilo grozno puno ljudi, a nije ih baš malo to radilo ni prije rata. Bez ikakve institucionalne pomoći. U USA se ubije grozan broj ljudi jer im je pištolj pri ruci, pa ne moraju puno razmišljati. Dograbe i opale.

Ovo mi se ipak čini kao neki kompleksniji proces koji filtrira ljude koji su u afektu. A ako se prođe cijeli taj filter, jebiga, pa onda valjda čovjek fakat hoće otići. Zašto ga više kočiti?

Nemam pojma. Pomagati ljudima da se ubiju iz bilo kojeg razloga?

Mislim, ajmo registrirat firmu za ubijanje svih koji to žele.
Bitno je da oni to žele, mi smo tu da udovoljimo svim njihovim željama...

Ne znam, jako mi ovo, u najmanju ruku, čudno zvuči...

Emericzy » wrote: A kako ti procjenjuješ za osobu koja to za sebe želi? Ne bi li pravo na dostojanstveno umiranje trebalo biti među ljudskim pravima, kad se već držimo koncepta prava?

Biti gluhoslijep nije umiranje. Ono, u krajnosti je svaki život od početka umiranje ali to nije razlog da sve redom eutaniziramo čim se rode. A ako ćemo pružati dostojanstvenu smrt svima koji nemaju dostojanstven život, pa, mislim da ću im onda radije prodavati kršćansku maglu.
Inače jesam za eutanaziju.

BoDerek » wrote:Nemam pojma. Pomagati ljudima da se ubiju iz bilo kojeg razloga?

Mislim, ajmo registrirat firmu za ubijanje svih koji to žele.
Bitno je da oni to žele, mi smo tu da udovoljimo svim njihovim željama...

Ne znam, jako mi ovo, u najmanju ruku, čudno zvuči...

Čudno ti zvuči jer nisi informirana i ne misliš, nego puštaš svojim predrasudama da odsimuliraju razmišljanje.

Gdje je eutanazija legalizirana, postoji procedura koja se poštuje. Postoji liječnička komisija koja evaluira zahtjeve. Postoje testiranja, nalazi, pizde materine. Nije da dođeš i kažeš "e, jabse ubijo", kao što ne možeš doći kirurgu i reći "e, ajd mi odreži lijevu ruku, desno jaje, i usput izvadi slezenu jer mi je to glupa riječ, slezena, hahahaha". Čitava je poanta u tome da se ljudi ne samoubiju u afektu, ako to mogu, ili da ne umiru u mukama ako ne mogu, nego da im se omogući da dostojanstveno umru pod svojim uvjetima.

Lastan » wrote: Čudno ti zvuči jer nisi informirana i ne misliš, nego puštaš svojim predrasudama da odsimuliraju razmišljanje.

A nego kako, pa tek sam danas čula da to uopće postoji

[color]

Gdje je eutanazija legalizirana, postoji procedura koja se poštuje. Postoji liječnička komisija koja evaluira zahtjeve. Postoje testiranja, nalazi, pizde materine. Nije da dođeš i kažeš "e, jabse ubijo", kao što ne možeš doći kirurgu i reći "e, ajd mi odreži lijevu ruku, desno jaje, i usput izvadi slezenu jer mi je to glupa riječ, slezena, hahahaha". Čitava je poanta u tome da se ljudi ne samoubiju u afektu, ako to mogu, ili da ne umiru u mukama ako ne mogu, nego da im se omogući da dostojanstveno umru pod svojim uvjetima.[/color]

Možda. Možda je takva ideja. Plaši me i sama ideja, a kamoli pomisao što od ideje sve može nastati u praksi...
Ali bilo bi dobro da se razvije rasprava o ovome.

No dobro, bila sam sad popit kavu, pa sam razmišljala malo o ovom

Nek se sami ubijaju, kaže Lastan da je taj stav problematičan.
Recimo da je.
A da li je problematično da netko drugi za njih obavlja 'taj prljavi posao'. I da taj čovjek nema s tim problema jer mu je to samo posao.

I dakle, ako naučimo ljude da je etično uslišiti takvoj jednoj želji, pa makar bila detaljno i temeljito triput preispitana, kako će to dalje utjecati na stav društva prema tome. Općenito kakvo će to dobro donijeti, ili zlo.

I kako ćeš nekome na sudu reći da je postupio strašno nemoralno i kriminalno, ako se brani da je ubio prijatelja jer ga je ovaj preklinjao da to učini, a optuženi nije imao srca odbiti ga. Samo karikiram sad....

Evo zanima me gdje može odvesti takvo nešto u praksi, to da nemamo problema oduzeti zdravoj, a nesretnoj osobi život.

Tea Tree » wrote: Suci kaznenih sudova isto polažu zakletvu pa imaju na savjesti da su kroz radni staž određeni broj ljudi smjestili u zatvor. Naravno da nije isto zatvor i eutanazija, ali na sličan način bi se to moglo promatrati.

Nekako mi je to ipak dosta drugačije, sudac između ostalog, štiti druge od nekog. Odnosno, poanta njihova djelovanja je i rehabilitacija i zaštita sigurnosti ostalih ljudi.
Liječnik se zaklinje da će očuvat zdravlje i život svog pacijenta bez obzira na to kaki dosje ima taj pojedinac.
A i, nako skroz načelno, čini mi se dosta problematičnim na taj način objedinit sucku i izvršnu vlast.
Neka njizi razdvojitih, ako je moguće.

Jedan friški slučaj. Nisu bili u terminalnoj fazi, a organi su im (vjerojatno) bili iskoristivi.

Prvo sam pomislila 'prećeraše ga i njih dvojica'. Učinilo mi se to i ko ruganje situacijama kakva je i u našoj državi, gdje eutanaziju ne mogu čak ni tražit oni koji trpe velike fizičke bolove. Onda sam pomislila kako takvima ne bih ni dozvolila eutanaziju, mogli su i nastavit živit, a ako su baš htjeli umirat, bili su sposobni to i sami izvest bez uplitanja države.
A ondak sam počela mislit kako je to cijelo moje razmišljanje upravo produkt okruženja. Mi nemamo eutanaziju i lako je meni pomislit da se oni preseraju. A morebitno su i vjernici neke vjere koja zagovara reinkarnaciju il tako neki pristup, i smrt poimaju na drugačiji način.
Nebitno.
Poanta je u tom da sam sudila iz perspektive...recimo nekog ko je čitav život gladan, a čuo je da na nekom drugom mjestu na svijetu postoje ljudi koji ne žele jest bijelo meso, neg oće samo batak od pileta. Gladan, nažalost, nije baš najbolje svjesan da bi i on trebo imat pravo birat kakvo će meso jest.

BoDerek » wrote: Plaši me i sama ideja, a kamoli pomisao što od ideje sve može nastati u praksi...
Ali bilo bi dobro da se razvije rasprava o ovome.

Nemoj da te plaši "i sama ideja" eutanazije. Ako se već nečega trebaš plašiti, onda je to dugotrajnje umiranje u mukama, bez mogućnosti izliječenja. Da mogu, mnogi od ovih pacijenata bi si sami oduzeli život. No, nemoć im to onemogućava.

Rasprava o eutanaziji je već davno pokrenuta. Kod nas je, kao i pitanje pobačaja, zdravstvenog (pa tako i spolonog odgoja - usput, tek u natruhama), te još nekih aktivnosti povezanih uz spolonost i rodnost, pod pritiskom crkvenih institucija, utihnula.

Kao što sam već spomenula u topicu 'Kako smo ušli u Ameriku prije nego u EU', po našim bolnicama već prakticiraju eutanaziju. Naravno, ne pod tim imenom i s namjerom da se pacijentu olakšaju muke. Znam da zvuči sarkastično, no, kada liječnik odluči da se nekome više ne isplati pružati liječničku pomoć, ostavljaju ga da umre. Da me ne biste ispravljali, odluku donosi liječnički konzilij, no, kada šef kaže da se odustaje od liječenja, pokažite mi niže rangiranog mu kolegu koji će se tome suprotstaviti.

Slično je trebala proći i majka moje znanice, no, eto, ona je imala prijateljicu liječnicu koja je pritisla (ne znam koje je adute imala u rukama) liječnike u dotičnoj bolnici, tako da se nakon dizanja ruku od pacijenta ipak prišlo izvlačenju žene iz kome (tada je imala oko 76 godina). Uz petomjesečno liječenje (mnogih problema koje je zaradila u samoj bolnici), žena je poživjela još 6 kvalitetnih godina.

Vraćam se na eutanaziju. I sama razmišljam o ovoj opciji, ako mi bolest toliko sroza kvalitetu života da se ovaj svede samo na patnju i želju da se sve to što prije završi. A kada čovjek dođe do ovakve želje, onda je sigurno da su se iscrpile sve mogućnosti liječenja i na kraju, sva nadanja, potrošile su se sve molbe Bogu, Alahu, Jahvi... da ih se uzme k sebi.

Ovdje iznosim razmišljanja o stavovima osoba koje su svjesne svoje situacije. O osobama koje nisu pri svijesti ili se smatra da nisu pri svijesti u nekom sljedećem postu. Nažalost, uvjerila sam se da su liječnici, kao i ostalo medicinsko osoblje smatrale da je osoba u potpuno besvjesnom stanju, dok sam ja uspijevala s tom istom osobom uspostaviti kontakt. I to čak u dvije situacije. Nisam vidovita, nisam ni luda, samo sam, izgleda, dovoljno empatična i još važnije, znam promatrati osobu. A onda primijetite ono što bi trebali primijetiti i osobe kojima je to profesija. A to je kontaktibilnost osobe koju se smatra nesvjesnom sebe i situacije. Eto, čak se i s nekim osobama u takvom stanju može uspostaviti komunikacija i riješiti pitanje eutanazije.

No, samo je pitanje dobre volje, jer, dobar broj liječnika baš ne sluša ni ove što im dođu na svojim im nogama, u prisvjesnom stanju i iznose svoje zdravstvene probleme.

BoDerek » wrote:Nek se sami ubijaju, kaže Lastan da je taj stav problematičan.
Recimo da je.
A da li je problematično da netko drugi za njih obavlja 'taj prljavi posao'. I da taj čovjek nema s tim problema jer mu je to samo posao.

Je li problematično da liječnik za trudnicu obavlja prljavi posao pobačaja? I da nema s tim problema jer mu je to samo posao?

Pazi, ja se protivim liječničkom prigovoru savjesti na legalne postupke koje pacijenti zatraže. Tvoja ti vjera brani da se baviš takvim poslom? Onda se njime nemoj baviti.
Slično vrijedi i ovdje, s time da ti ne obavljaš prljavi posao za nekoga nego mu pomažeš da dostojanstveno umre.
Ali ako ti vjera ili moral ili koji već kurac to brane, onda se ne baviš time. Uopće. I mirna Bosna.

I dakle, ako naučimo ljude da je etično uslišiti takvoj jednoj želji, pa makar bila detaljno i temeljito triput preispitana, kako će to dalje utjecati na stav društva prema tome. Općenito kakvo će to dobro donijeti, ili zlo.

Ne vidim kakvo veće zlo može donijeti od sadašnjeg stanja, gdje su ljudi prisiljeni umirati u mukama, a liječnici prisiljeni ljude držati na "životu" što je dulje moguće.

I kako ćeš nekome na sudu reći da je postupio strašno nemoralno i kriminalno, ako se brani da je ubio prijatelja jer ga je ovaj preklinjao da to učini, a optuženi nije imao srca odbiti ga. Samo karikiram sad....

Legalizacija eutanazije i služi tome da ne moraš vlastoručno ubiti prijatelja koji te preklinje i onda služiti kaznu zbog toga. Jer toga ima, bez karikature; eno ti u uvodnom postu primjera oca koji je tako pomogao kćeri.
A ako si mislila na karikaturu druge vrste, gdje se mučki ubojica izvlači na takav zahtjev, vjeruj mi, teško bi se bilo izvući na tu foru. Teže nego danas.

Evo zanima me gdje može odvesti takvo nešto u praksi, to da nemamo problema oduzeti zdravoj, a nesretnoj osobi život.

Gdje je itko rekao zdravoj?
Govori se o terminalnim pacijentima, o psihički teško bolesnim ljudima, te o primjerima kao što su gluhoslijepa braća, osuđena na životarenje u trajnoj izolaciji i od svijeta i jedan od drugoga. To nisu zdravi a nesretni ljudi; to su redom teško bolesni ljudi. Neizlječivo bolesni ljudi koji žele umrijeti brzo umjesto polako.

azizi » wrote:
Nemoj da te plaši "i sama ideja" eutanazije. Ako se već nečega trebaš plašiti, onda je to dugotrajnje umiranje u mukama, bez mogućnosti izliječenja. Da mogu, mnogi od ovih pacijenata bi si sami oduzeli život. No, nemoć im to onemogućava.

Ne plaši mene sama ideja eutanazije. Ja sam za eutanaziju, kako sam i napisala već.
Plaši me samo izvođenje iste u raznoraznim situacijama kad nije riječ o teškom i bolnom umiranju. I uopće o umiranju..

Lastan » wrote:


Gdje je itko rekao zdravoj?
Govori se o terminalnim pacijentima, o psihički teško bolesnim ljudima, te o primjerima kao što su gluhoslijepa braća, osuđena na životarenje u trajnoj izolaciji i od svijeta i jedan od drugoga. To nisu zdravi a nesretni ljudi; to su redom teško bolesni ljudi. Neizlječivo bolesni ljudi koji žele umrijeti brzo umjesto polako.

Ma ja sam naišla ovo:
Assisted suicide deaths are a separate catagory that are not counted within the official euthanasia statistics in the Netherlands. Since there were 192 assisted suicide deaths in the Netherlands in 2010 and since the number of euthanasia deaths increased by 18% in 2011, therefore it is likely that there were (192 + 18%) 226 assisted suicide deaths in 2011.

Dakle, ta potpomognuta samoubojstva, to se odvaja od uobičajene eutanazije. Što to točno znači?
Okej, ovo je sa stranice najpoznatijeg borca protiv eutanazije, pa ajmo reć da nije baš relevantno.

Ali postoji ta kategorija assisted suicide? Na što se točno to odnosi i zašto se ne ubraja pod ostale eutanazije?

Što se tiče ovog svega ostalog, ajde okej, nije da nema smisla...
Trebam još to sve provarit

BoDerek » wrote: Ne plaši mene sama ideja eutanazije. Ja sam za eutanaziju, kako sam i napisala već.
Plaši me samo izvođenje iste u raznoraznim situacijama kad nije riječ o teškom i bolnom umiranju. I uopće o umiranju..

Kao što ti je već nešto i Lastan rekao, zakonska (a i neke druge) regulativa bi trebala biti tako 'skrojena' da ne ostavlja mogućnost zloupotrebi. Uostalom, eutanazija je u nekim državama legalizirana, pa ne trebamo izmišljati toplu vodu. Dovoljno ih je prepisati, a eventualno i dopuniti još kojom pametnom.

Zloupotreba bilo čega uvijek postoji, no to nas ne spriječava da donosimo pravilnike, propise, zakone, ustave... i uređujemo međusobne odnose. Zbog čega to onda ne bi vrijedilo i za eutanaziju? Možda bismo takvim činom čak smanjili broj suicida kod osoba koje su još mogle poživjeti, a možda si čak i popraviti kvalitetu života, ali su se bojale krajnjeg stadija bolesti, pa se nisu željele izvrgnuti patnji samo zbog toga jer im zakonski nije pružena mogućnost odluke o eutanaziji.

BoDerek » wrote:Dakle, ta potpomognuta samoubojstva, to se odvaja od uobičajene eutanazije. Što to točno znači?
Okej, ovo je sa stranice najpoznatijeg borca protiv eutanazije, pa ajmo reć da nije baš relevantno.

Ali postoji ta kategorija assisted suicide? Na što se točno to odnosi i zašto se ne ubraja pod ostale eutanazije?

Ako se ne varam, potpomognuto samoubojstvo odnosi se na još svjesne ali nemoćne ljude, a eutanazija u užem smislu na bolesnike u terminalnoj fazi koji više nisu ni svjesni. Realno, sve je to eutanazija; potpomognuto samoubojstvo samo je još jedan eufemizam.

Ok, onda sam ja zabrijala malo, sori.

Buduci da je pisalo da je u toj godini bilo cca tri i pol tisuce eutanazija, te da se tome treba jos pribrojati broj neprijavljenih eutanazija i 192 potpomognute, nekako sam zabrijala da ti potpomognuti uopce nisu umiruci.

BoDerek » wrote:Ok, onda sam ja zabrijala malo, sori.

Buduci da je pisalo da je u toj godini bilo cca tri i pol tisuce eutanazija, te da se tome treba jos pribrojati broj neprijavljenih eutanazija i 192 potpomognute, nekako sam zabrijala da ti potpomognuti uopce nisu umiruci.

Nema nikoga tko uopće nije umirući.
Osim nekih meduza, a bogme i jastozi i kornjače ostaju vječno mladi dok ih netko ne pojede ili se ne inficiraju nečime.

No u ova potpomognuta samoubojstva spadaju i spomenuti gluhoslijepi blizanci: ljudi koji biraju smrt prije nego što ih zahvati sudbina gora od smrti.

Potpomognuto samoubojstvo je upravo to što mu ime kaže. Čovjeku je na raspolaganju aparat za infuziju. U njemu je otopina koja pacijenta uspava. Kad pacijent zaspi, aparatić u otopinu ispusti otrov koji ga bezbolno usmrti. Znači, sam akt je na pacijentu. Bolničko osoblje mu samo obavi pripreme i kasnije se pobrine za tijelo. Cijela je organizacija tu da se to sve obavi u najboljim, najpristojnijim okolnostima. Prije toga treba dobiti odobrenje te nekakve pravno-liječničke komisije.

Emericzy » wrote:Potpomognuto samoubojstvo je upravo to što mu ime kaže. Čovjeku je na raspolaganju aparat za infuziju. U njemu je otopina koja pacijenta uspava. Kad pacijent zaspi, aparatić u otopinu ispusti otrov koji ga bezbolno usmrti. Znači, sam akt je na pacijentu. Bolničko osoblje mu samo obavi pripreme i kasnije se pobrine za tijelo. Cijela je organizacija tu da se to sve obavi u najboljim, najpristojnijim okolnostima. Prije toga treba dobiti odobrenje te nekakve pravno-liječničke komisije.

Konkretno, pacijent sâm aktivira infuziju nekakvim prekidačem i time, valjda, umiruje savjest okolini.

Lastan » wrote: Konkretno, pacijent sâm aktivira infuziju nekakvim prekidačem i time, valjda, umiruje savjest okolini.

Upravo tako. Savjest i jest na njemu. Nakon što se društvo potrudi uvjeriti ga da postoje (bar iz društvene perspektive) bolje opcije.

Emericzy » wrote: Upravo tako. Savjest i jest na njemu. Nakon što se društvo potrudi uvjeriti ga da postoje (bar iz društvene perspektive) bolje opcije.

Mislim kako bih na ovo pristao i smatrao to fer rješenjem. Svakako bolje od zabijanja autom u neki zid s 250 na sat ili skokom u izabrani ambis... definitivno je kulturnije,urednije i bez štete na tuđoj imovini ili dovlačenja komunalnih službi da očiste nered.

Bi li ljudi u teškoj depresiji trebali imati pravo na eutanaziju?

ElliQuinn » wrote:Bi li ljudi u teškoj depresiji trebali imati pravo na eutanaziju?

Pa, to nije pitanje za laika. Tu bi trebao postojati široki konsenzus psihijatara i teoretičara i praktičara prava. Naime, depresija je poremećaj ličnosti, pa je pitanje je li osoba u takvom stanju u pravom smislu te riječi odgovorna za svoje postupke.

Po meni bi eutanazija bila predvidjena za ljude koji umiru u mukama.

Depresija je samo zivot u mukama i ne bi upadala u tu kategoriju jer sta je s ostalima koji takodjer zive u mukama?
Zec, exaca, elma, nodens, judolino, whereabout... da ne nabrajam dalje, svi oni zive u mukama kao i depresivci.
I sta? Sad bi se oni kao malo eutanazirali da ih prodje??? Ne bi islo...

Euklid » wrote:Po meni bi eutanazija bila predvidjena za ljude koji umiru u mukama.

Depresija je samo zivot u mukama i ne bi upadala u tu kategoriju jer sta je s ostalima koji takodjer zive u mukama?
Zec, exaca, elma, nodens, judolino, whereabout... da ne nabrajam dalje, svi oni zive u mukama kao i depresivci.
I sta? Sad bi se oni kao malo eutanazirali da ih prodje??? Ne bi islo...

Neraspoloženje nije isto što i dijagnosticirana depresija.

Nisam niti napisao da je isto

Euklid » wrote:Po meni bi eutanazija bila predvidjena za ljude koji umiru u mukama.

Depresija je samo zivot u mukama i ne bi upadala u tu kategoriju jer sta je s ostalima koji takodjer zive u mukama?
Zec, exaca, elma, nodens, judolino, whereabout... da ne nabrajam dalje, svi oni zive u mukama kao i depresivci.
I sta? Sad bi se oni kao malo eutanazirali da ih prodje??? Ne bi islo...

Pa, hajd'mo reći da si u pravu, ali nije li to ipak do njih da kažu, a ne do tebe? Tko si ti da za njih kažeš 'ne', ako oni za sebe misle 'da'?

Ma slazem se,
ali naprosto se bojim epidemije eutanazija kad bi svako mogao odlucivati za sebe neovisno o realnim medicinskim okolnostima.

Zivot je ipak u neku ruku dar. Koliko god pateticno zvucalo...

Ma slazem se,
ali naprosto se bojim epidemije eutanazija kad bi svako mogao odlucivati za sebe neovisno o realnim medicinskim okolnostima.

Zivot je ipak u neku ruku dar. Koliko god pateticno zvucalo...

Euklid » wrote:Ma slazem se,
ali naprosto se bojim epidemije eutanazija kad bi svako mogao odlucivati za sebe neovisno o realnim medicinskim okolnostima.

Zivot je ipak u neku ruku dar. Koliko god pateticno zvucalo...

Pa... to može i sada. Uzme pištolj i upuca se. Skoči s nebodera. I to.

Koje ce nam onda kua eutanazija uopce

Euklid » wrote:Koje ce nam onda kua eutanazija uopce

Za one fiskalno odgovorne koji ne žele trošiti novac poreznih obveznika na očevide, prekovremene sate, gorivo, nepotrebne zapisnike i komunalne službe koje moraju nakon takvog čina očistiti javnu površinu.

I za obitelj je lakše podnošljivo. Klasično samoubojstvo je ružan i šokantan akt. Ovo je decentnije. Možeš si sam i iščupati kliještima bolan zub, pa ipak radije odeš da ti tio zubar napravi. A za neke bolesnike koji su na mukama klasično samoubojstvo nije pristupačno. Nisu ga fizički u stanju počiniti. I na kraju, možda -- bar u nekim slučajevima -- postoji i mogućnost doniranja organa.

Ovo

karambol » wrote:
Za one fiskalno odgovorne koji ne žele trošiti novac poreznih obveznika na očevide, prekovremene sate, gorivo, nepotrebne zapisnike i komunalne službe koje moraju nakon takvog čina očistiti javnu površinu.

i ovo

Emericzy wrote:I za obitelj je lakše podnošljivo. Klasično samoubojstvo je ružan i šokantan akt. Ovo je decentnije. Možeš si sam i iščupati kliještima bolan zub, pa ipak radije odeš da ti tio zubar napravi. A za neke bolesnike koji su na mukama klasično samoubojstvo nije pristupačno. Nisu ga fizički u stanju počiniti. I na kraju, možda -- bar u nekim slučajevima -- postoji i mogućnost doniranja organa.

mi se čine više nego dobri razlozi.
Postupkom i ishodom svi zadovoljni.

Ok, sigurno bi i dalje postojali oni koji bi usput htjeli rodbini barem malo zapapriti pa bi se raznosili na razne načine, što je gadnije moguće.

Što je sasvim legitimna želja.

jako se bojim zakonski zaštićene ideje eutanazije u našem zdravstvu.
ozbiljno.
država u kojoj se plaća za operacije i preglede i miti se na sve strane..svjesna sam mogućnsoti zloupotrebe takve opcije u situacijama kad netko smeta. recimo kakav stari roditelj koji nikako da umre, ili bračni partner..
ne znam jesmo li kao društvo došli do točke kad bismo tako nešto mogli znati hendlati. i ovo nema veze s kršćanskim naukom. kršćanski nauk uredno živi pored ratova na ovom području, dakle nasilje i ubojstva nam nisu strana.

Pješčana » wrote:ne znam jesmo li kao društvo došli do točke kad bismo tako nešto mogli znati hendlati.

Uopće, u nekakvoj globalnoj slici društava, sumnjam da postoji igdje takva točka gdje bi se neka zajednica mogla pohvaliti da takvu stvar može hendlati.
I tamo gdje su , ajmo reći, uznapredovali do nekog višeg stupnja razumijevanja eutanazije nisu baš jednoglasni i bez pitanja, odnosno, propitivanja savjesti. Pojedinačne i kolektivne.

Zajebata je to priča i teška za preuzeti i nositi kroz život... Ljudi će uvijek vjerovati u čuda, moći i tko zna kakve se gospođe nade koje će se muvati u takvim situacijama kada je biti ili ne biti...tj. trt mrt život il' smrt...