Psihokauč - upomoć!!!!

[Whereabout]

Nina, kad sam vidjela da si me kvotala, mislila sam da ću opet morati cijepat drva
Mislim da ću upotrijebiti to s pogledom na sljedećoj kavi. Već sam sad nervozna



Ovo Jel vi znate koliko je to teško?!

Da se ne lažemo, teško je. Ali treba probati staviti stvari u tu perspektivu, kao i probati vjerovati da će pravda na kraju biti postignuta; vjerovati u ljude, ako ne u tog na poziciji moći, možda u druge. Iako je i to otkrivanje tople vode s moje strane, i većina ljudi zapravo i prolazi iste te mogućnosti u glavi, u prirodi nam je da opstajemo. I sva sreća da je tako, inače bi nas politikanti proždrli.

[elma]

Osjećam da nemam nikog "svog". Ja sam oduvijek onaj tip koji ima puno frendova, više poznanika, za kave, a niti jednog najboljeg prijatelja, ono nekog s kim uvijek možeš računati i tko računa na tebe
Mislim da su me tu malo ukruckrackali roditelji, posebno mater, vi ne bi vjerovali što ta može izgovoriti o ljudima i koliko paranoična može biti (nitko joj ne valja, svi su protiv nje, nitko je ne voli...). Danas smo se prepirale pa sam pod dojmom.
Nekad je tako - kad ljudi ni ne računaju previše na mene - lakše, pogotovo kad nemam volje za druženjem, ali baš mi danas fali.

[Eks]

Znam da ću sad bubnuti, ali što fali tom konceptu imanja nekog za razne aktivnosti? Nema osobe za koju bih stavila ruku u vatru što ujedno znači i da nemam prijatelja u pravom smislu riječi. Nisam baš sigurna da me to više pogađa. Koncept u kojem svatko svakog ogovara, a svi su prijatelji meni nije neki koncept kojeg ja sebi želim. Tako da, kava-kino-razgovor je posve ok. Ni partner nije zauvijek, a ta fama da prijatelji jesu zahtijeva mnogo gutanja. Ja ne znam gutati.

[elma]

Znam da ću sad bubnuti, ali što fali tom konceptu imanja nekog za razne aktivnosti? Nema osobe za koju bih stavila ruku u vatru što ujedno znači i da nemam prijatelja u pravom smislu riječi. Nisam baš sigurna da me to više pogađa. Koncept u kojem svatko svakog ogovara, a svi su prijatelji meni nije neki koncept kojeg ja sebi želim. Tako da, kava-kino-razgovor je posve ok. Ni partner nije zauvijek, a ta fama da prijatelji jesu zahtijeva mnogo gutanja. Ja ne znam gutati.

Slažem se s tobom, ali danas sam osjetila da sam "po strani" u jednom društvu i nije mi se svidjelo Ali naučena sam na to, više me pogodilo to što sam vidjela odnos između dvije osobe i pomislila "ja bih to" pa sam se pitala otkud ta razmišljanja i zašto ja to nemam, otud onaj post. Mada, možda ti ljudi znaju gutati , možda to samo na van tako izgleda, a i možda ja idealiziram jer ja nemam nešto slično pa mi se njihovo čini bolje nego što je. Ne znam zapravo

[elma]

A ovo "ni partner nije zauvijek" mi je jedna od okrutnih životnih istina
Jer partner zauvijek, ma štoviše partner-ispovjedaonica mi je jedna od neispunjenih životnih želja, (nešto kao završiti fax u roku )

[..a unda]

..jel ovo ta vasa dole tema?

[Eks]

..jel ovo ta vasa dole tema?

[Eks]

Slažem se s tobom, ali danas sam osjetila da sam "po strani" u jednom društvu i nije mi se svidjelo Ali naučena sam na to, više me pogodilo to što sam vidjela odnos između dvije osobe i pomislila "ja bih to" pa sam se pitala otkud ta razmišljanja i zašto ja to nemam, otud onaj post. Mada, možda ti ljudi znaju gutati , možda to samo na van tako izgleda, a i možda ja idealiziram jer ja nemam nešto slično pa mi se njihovo čini bolje nego što je. Ne znam zapravo

Svi se ponekad osjetimo po strani, mi paranoičniji pogotovo.

Pa ne znam, moguće je imati blizak odnos iako ti odnosi, ti neki odnosi (isuse,z vučim si kao unda) mogu djelovat prilično drukčije sa strane nego što u biti jesu. Lako je zbližiti se s nekim, teško je održati to i udariti tome prave temelje na početku.

Ovo za partnera, jebiga, nejde to tako, al' to sam ja radila bivšima. Mislim da više nemam taj poriv.

[Emericzy]

A ovo "ni partner nije zauvijek" mi je jedna od okrutnih životnih istina
Jer partner zauvijek, ma štoviše partner-ispovjedaonica mi je jedna od neispunjenih životnih želja, (nešto kao završiti fax u roku )

Ne postavljaj uvjete. I oslobodi se 'životnih želja' glede ljudi. Ljudi nisu potrepštine, dsa ih ti određuješ.

Ne znam zašto ljudi unaprijed postavljaju kriterije prema drugim ljudima. Gle, Evi Braun je Hitler bio dobar. Pazi, Hitler! Ponosni vlasnik svih neuroza poznatih psihijatriji. Ružan kao kineski čukmasti pas. A tebi ne valja tamo neki Pero, zato jer, štajaznam, sluša krivu glazbu. Ili neće trajati čitav život.

Osnova lijepog emocionalnog života jest biti stabilan na svoje vlastite dvije noge. Ne trebati nikoga da bi se normalno funkcioniralo. Dakle, ne tražiti partnera koji će biti štaka. Ne valja ako bez partnera ne možemo uspravno hodati.

E, onda kad sve možeš sama, onda ti ne trebaju nekakvi betonski kriteriji. Onda ideš kroz život i gledaš tko je lijep. Ne nužno u fizičkom smislu, iako ni to ne škodi, nego tko je lijepa osoba. Tko te obogaćuje svojim postojanjem. NE tko te održava, jer održavaš se sama, nego tko te obogaćuje. Bez koga možeš, ali ti nije ni blizu toliko lijepo kao s njim. Tko te nečim vrijednim impresionira. S kim misliš da bi mogla zajedno proizvesti višak nekakve vrijednosti. Ako se prevariš (a dogodi se), a jebiga... Tužno ali nije tragično. Stojiš na svojim nogama. Ako ima puno mana, jebiga; imaš ih i ti. Svi mi nosimo ruksak svega i svačega na leđima.

Kad nemaš zabetonirane kriterije, otkriješ da su neki od njih ionako bili glupi i promašeni. Da su neke druge stvari, koje inače ne bi primijetila, zapravo jako važne i vrijedne i lijepe. Da se neke stvari koje si mislila da su grozne mogu sasvim lijepo podnijeti. Neke ti na kraju čak znaju postati drage. Sjeti se koliko puta si čula da neki udovac ili udovica pati za nečim kod pokojnog partnera nad čime je puno jamrao.

Ljudi svašta hoće, da bi kasnije, kad to dobiju, shvatili da im to uopće ne treba. A ono što im cijelo vrijeme treba uopće ne primjećuju. Jer im nekakvi glupi kriteriji zaklanjaju pogled.

Oprosti na propovijedi.

[Donna Sole]

Ne postavljaj uvjete. I oslobodi se 'životnih želja' glede ljudi. ....

Oprosti na propovijedi.

Shvatit će ona to i sama kad tad, ili već zna ali se potajno u sebi i dalje nada nekoj uzvišenijoj situaciji ili nečem nebeskijem...lupetam, zapravo, ali mislim tako nekako

Određivanje kvaliteta svojih partnera samo padam sve dublje u depresiju jerbo od tog očekivanja i nadanja izgubim sebe pokušavajući se prilagodit..

nego, drugo mene nešto muči
ta čežnja za partnerom zauvijek, dok nas smrt ne rastavi i to...
jesam li ja malo makla , ali to mene ni najmanje ne impresionira...mislim, ono gledat kako se dvoje staraca drže za ruke i to, sve mi je to ok , ali sam u zadnje vrijeme uvjerenja da je to neka nova ljubav, začeta u toj dobi nakon pustih oluja, stiglo se u mirnu luku..pa se, rećemo, dvoje starčadi zaljubilo u domu..nije li baš to lijepo, baš ta neočekivana životna nagrada , ništa manje vrijedna od povlastice koju imaju ubračeni partneri ...? A imaju li stvarno?


Ja u ljubav vjerujem i ne mislim da se bez nje može, bar ne na duži period...Ja mislim da se ljubav stalno negdje oko nas množi, pupa, raste i nije ukalupljena u jedan okvir i nema majci dalje otalen..
Ona je uvijek spremna za nas samo ju mi trebamo primiti ne braneći se od nje jer smo ..hm..
zaauzeti ?
jer smo ..stari?
jer smo..što ono...umorni, neatraktivni, opterećeni...čega li sve ima da se branimo od nje, umjesto da joj se prepustimo i uživamo u novoj, svježoj, nježnoj, toploj, kakvoj god da bila, samo neka grije...

jebo ti vjernost i zakletve kad sam u duši neispunjena jer ..jer ..je nešto štajaznam, guši me...

[Emericzy]

Shvatit će ona to i sama kad tad, ili već zna ali se potajno u sebi i dalje nada nekoj uzvišenijoj situaciji ili nečem nebeskijem...lupetam, zapravo, ali mislim tako nekako

Određivanje kvaliteta svojih partnera samo padam sve dublje u depresiju jerbo od tog očekivanja i nadanja izgubim sebe pokušavajući se prilagodit..

nego, drugo mene nešto muči
ta čežnja za partnerom zauvijek, dok nas smrt ne rastavi i to...
jesam li ja malo makla , ali to mene ni najmanje ne impresionira...mislim, ono gledat kako se dvoje staraca drže za ruke i to, sve mi je to ok , ali sam u zadnje vrijeme uvjerenja da je to neka nova ljubav, začeta u toj dobi nakon pustih oluja, stiglo se u mirnu luku..pa se, rećemo, dvoje starčadi zaljubilo u domu..nije li baš to lijepo, baš ta neočekivana životna nagrada , ništa manje vrijedna od povlastice koju imaju ubračeni partneri ...? A imaju li stvarno?


Ja u ljubav vjerujem i ne mislim da se bez nje može, bar ne na duži period...Ja mislim da se ljubav stalno negdje oko nas množi, pupa, raste i nije ukalupljena u jedan okvir i nema majci dalje otalen..
Ona je uvijek spremna za nas samo ju mi trebamo primiti ne braneći se od nje jer smo ..hm..
zaauzeti ?
jer smo ..stari?
jer smo..što ono...umorni, neatraktivni, opterećeni...čega li sve ima da se branimo od nje, umjesto da joj se prepustimo i uživamo u novoj, svježoj, nježnoj, toploj, kakvoj god da bila, samo neka grije...

jebo ti vjernost i zakletve kad sam u duši neispunjena jer ..jer ..je nešto štajaznam, guši me...

Ukratko: da.

[Margarita]

Ja u ljubav vjerujem i ne mislim da se bez nje može, bar ne na duži period...Ja mislim da se ljubav stalno negdje oko nas množi, pupa, raste i nije ukalupljena u jedan okvir i nema majci dalje otalen..
Ona je uvijek spremna za nas samo ju mi trebamo primiti ne braneći se od nje jer smo ..hm..
zaauzeti ?

I šta se onda moramo svaki put oduzet kad nam propupa?

[Donna Sole]

I šta se onda moramo svaki put oduzet kad nam propupa?

ne znam baš što ti znači svaki put
nije da se baš svako proljeće javi
kažem općenito da je u svima nama jako puno energije a samo se neki s tim znaju nositi
žao mi je što mislim da ima malo onih vječnih, trajnih, neponovljivih ljubavi..jednostavno, ne vjerujem da je to baš tako...
a i radije bi mislila da neka ljubav negdje čuči i čeka svaku razočaranu dušu...

[Emericzy]

radije bi mislila da neka ljubav negdje čuči i čeka svaku razočaranu dušu...

Naravno da čuči. Problem je što duše (razočarane ili ne) često ne gledaju pa ih ne vide. Ili žmire ili gledaju u krivim smjerovima.

[Donna Sole]

Naravno da čuči. Problem je što duše (razočarane ili ne) često ne gledaju pa ih ne vide. Ili žmire ili gledaju u krivim smjerovima.

Tako ja mislim, da...
Ne želim se osvrtati na prošla vremena koja su nekad bila lijepa, koje pamtim s osmjehom na licu a nekad baš i ne tako lijepa i nerado ih se prisjećam.
Ne želim znati ni kad se ljubav pretvorila u ..nešto što ju ne opisuje, nema daha, nema boje, nema mirisa, nema nečeg što nosim sa sobom ...Postaje samo događaj, događaji, radnje iz dana u dan, mjeseca u mjesec...
a taj pup, taj novi mladi plod što čuči i čeka me zove a ja se bojim pustit mu da raste, da me obuzme...jer sam sama sebi našla milijun razloga da ne uživam...

Navika..
kakva blezgarija navika


strah...kako nepotrebna emocija...

[Emericzy]

Tako ja mislim, da...
Ne želim se osvrtati na prošla vremena koja su nekad bila lijepa, koje pamtim s osmjehom na licu a nekad baš i ne tako lijepa i nerado ih se prisjećam.
Ne želim znati ni kad se ljubav pretvorila u ..nešto što ju ne opisuje, nema daha, nema boje, nema mirisa, nema nečeg što nosim sa sobom ...Postaje samo događaj, događaji, radnje iz dana u dan, mjeseca u mjesec...

Da, mnogima se to dogodi. I knjige su napisane o tome kako to izbjeći, ali slabo pomažu. nekad je rutina nezaustavljiva sila, poput entropije.

a taj pup, taj novi mladi plod što čuči i čeka me zove a ja se bojim pustit mu da raste, da me obuzme...jer sam sama sebi našla milijun razloga da ne uživam...

Navika..
kakva blezgarija navika


strah...kako nepotrebna emocija...

Uh... bolje da o toj temi ne pričam.
Nekome je strah potreban, jer ne umije sa slobodom.
A nekome je kamen oko vrata.

[elma]

Ne znam zašto ljudi unaprijed postavljaju kriterije prema drugim ljudima. Gle, Evi Braun je Hitler bio dobar. Pazi, Hitler! Ponosni vlasnik svih neuroza poznatih psihijatriji. Ružan kao kineski čukmasti pas. A tebi ne valja tamo neki Pero, zato jer, štajaznam, sluša krivu glazbu. Ili neće trajati čitav život.

Nisam sigurna da razumijem ovo s Hitlerom, misliš da treba staviti stvar u širu perspektivu ili šta
Jer ako meni to nešto, što je nekome tko možda gleda izvana bezazleno, toliko smeta, zaboli me za tamo neku Evu i Adolfa s dijagnozama i kako su oni unatoč tome bili zajedno

S ostalim se slažem, baš zato što znam da sam trenutno psihički u rasulu ni ne želim ulaziti u vezu. Ne želim (lažem - želim, ali imam još toliko pameti (?) da to ne radim) na nekoga istresti sve svoje mozgovno smeće, iako znam da bi mi tako bilo lakše.
Svakome bi bilo previše biti moja štaka, a i što ću kad štaka ode, a ja sam se taman naučila na nju i oslonila.

[Eks]

Ja se više ne mogu zamislit ni sa kim u vezi.

Ako ti je lakše.

Ajmo sad leć s ovom motivacijskom mišlju.

[elma]

Ja se više ne mogu zamislit ni sa kim u vezi.

Ako ti je lakše.

Ajmo sad leć s ovom motivacijskom mišlju.

Ja ponekad ne mogu, ponekad mogu, ali negdje daleko, daleko u budućnosti
Nego, ovaj tjedan sam po prvi put dobila snažnu ideju da preseljenje od doma i samostalan život i nije tako loša stvar. Ovo je velik korak za mene jer sam se dosad užasavala same pomisli da ću morati živjeti sama i da me nitko neće "spašavati" cijelo vrijeme.

[Eks]

Ja ponekad ne mogu, ponekad mogu, ali negdje daleko, daleko u budućnosti
Nego, ovaj tjedan sam po prvi put dobila snažnu ideju da preseljenje od doma i samostalan život i nije tako loša stvar. Ovo je velik korak za mene jer sam se dosad užasavala same pomisli da ću morati živjeti sama i da me nitko neće "spašavati" cijelo vrijeme.

Bravo. To je super stvar.

[elma]

Bravo. To je super stvar.

I ja sam sama sebi čestitala i pritom se osjećala k'o onaj neki stari u nekoj seriji (eh puno sam rekla Nemrem se sjetit) kad je komentirao da danas u Americi sva djeca dobiju pehar ili nekakvu nagradu samo zato što sudjeluju, makar bili najgori ikad

[Eks]

I ja sam sama sebi čestitala i pritom se osjećala k'o onaj neki stari u nekoj seriji (eh puno sam rekla Nemrem se sjetit) kad je komentirao da danas u Americi sva djeca dobiju pehar ili nekakvu nagradu samo zato što sudjeluju, makar bili najgori ikad

Ipak se kreće(š).

[Emericzy]

Nisam sigurna da razumijem ovo s Hitlerom, misliš da treba staviti stvar u širu perspektivu ili šta
Jer ako meni to nešto, što je nekome tko možda gleda izvana bezazleno, toliko smeta, zaboli me za tamo neku Evu i Adolfa s dijagnozama i kako su oni unatoč tome bili zajedno

S ostalim se slažem, baš zato što znam da sam trenutno psihički u rasulu ni ne želim ulaziti u vezu. Ne želim (lažem - želim, ali imam još toliko pameti (?) da to ne radim) na nekoga istresti sve svoje mozgovno smeće, iako znam da bi mi tako bilo lakše.
Svakome bi bilo previše biti moja štaka, a i što ću kad štaka ode, a ja sam se taman naučila na nju i oslonila.

Ovo boldano. Tu griješiš. Bar ovako kako si napisala. Tretiraš vezu utilitarno. Pa ne ulazi se u vezu kao u kredit. Veza sama po sebi je suh kurac, što će ti to?

Veza je nešto što se samo od sebe stvori ako ti se u životu pojavi pravi čovjek. A ti pojma nemaš, niti možeš imati tko je taj čovjek i kakav je.

I ako je pravi, da, upravo ćeš na njega istresti "svoje mozgovno smeće". A kome bi ga drugome istresla? A njemu će se ono svidjeti. Ili će se u najmanju ruku umjeti nositi s njime. Inače nije pravi. I ne treba ti.

(Oprosti što ti pametujem; ne znam tvoju stvarnu situaciju; govorim samo načelno.)

[Emericzy]

Ja ponekad ne mogu, ponekad mogu, ali negdje daleko, daleko u budućnosti
Nego, ovaj tjedan sam po prvi put dobila snažnu ideju da preseljenje od doma i samostalan život i nije tako loša stvar. Ovo je velik korak za mene jer sam se dosad užasavala same pomisli da ću morati živjeti sama i da me nitko neće "spašavati" cijelo vrijeme.

To je velik, važan, skoro obavezan korak. Pola problema ćeš si time riješiti. Već time što ćeš skorio sve uzde svog života imati u svojim rukama, što će te tjerati da ih upotrebljavaš, da stvarno sama nad sobom preuzmeš vlast. A kad to činiš, puno ti stvari u životu postane bistrije.

(Bar je meni tako bilo. A vidim i mnoge druge kojima je osamostaljenje bilo ljekovito.)

[elma]

Eh, samo ja tog smeća imam jako puno.
Ako odlučim dijeliti, strah me kako će reagirati. Možda odmah pobjegne, što će mi isto teško pasti, ali još će gore biti ako odlučim dijeliti, osoba sluša, pomaže, ja je doživim kao tu štaku koju spominjemo i onda postane previše i ode.
Mislim da bi mi dugo trebalo da se "sakupim", ovako se sad radije fokusiram samo na sebe dok mi se malo ne razbistri situacija što ja ću i kako ću uopće sa sobom i životom. Jer blagog pojma nemam što ću sama , ponekad mi se čini da samo čekam da moje vrijeme na ovom planetu istekne, a kamoli s nekim.

Nadam se da će i mene danas sutra izliječiti, da neću biti na onoj drugoj strani i izgubiti sve paralele i kočnice jer više nisam dužna nikome objašnjavati ništa niti se opravadavati (osim samoj sebi, naravno, ali tu jako loše stojim )