Prvo da kazem kako proricanje buducnosti nikad nije bilo lakse provjerljivo nego danas.
Naime, stvari se tako brzo mijenjaju da je potrebno pricekati relativno kratak period vremena ( nekoliko desetaka godina a nekad i tek koju ) a da bi se vidjelo jesmo li dobri proricatelji.
A sad ovako...malo cu bit nedirektno utematizirana pa skuzajte.
Svi smo mi naucili citati s papira, ucili pisati slova u skoli u biljeznice, na ploci i kako to vec ide. Moja je baka ucila pisati na plocici s kredom, to je bilo sve sto se nosilo u skolu i sto je trebalo. Kasnije je vjerojatno dosao red na papir i pero jerbo ne znam kako bi se inace izvjezbao krasopis kojim se onda pisalo.
Dakle, pisanje se ucilo.
Ja sam u prvom razredu osnovne dobra dva mjeseca, ako ne i vise, vjezbala povlacenje kosih i ravnih crta, okruglih kruzica, povlacenje crte od ruba do ruba i tako to. Onda su se pocela uciti slova. Velika. Pa si za zadacu imao ispisati stranicu sa MAMA, MIMA, MAMA..
Djeca najcesce nisu znala slova prije skole, na prvom roditeljskom sastanku je uciteljica rekla roditeljima da ne uce doma djecu pisati, da je to njen posao i da nek se ne mijesaju.
Moja su djeca pocela uciti slova kroz rijeci. U skoli nisu ucili slovo po slovo kako se pise nego rijec a slova od kojih se rijec sastoji su se ucila usput.
Danas vjerujem da ima djece predskolske dobi koji znaju na tastaturi napisati rijec ali tu istu rijec ne bi znali napisati rucno.
Cini mi se da sam citala kako u nekim naprednim zemljama se ide za time da se sva nastava provodi na elektronskim strojevima, dakle, lap ili tablet a ako se praksa uhoda, vjerojatno ce se razviti i posebna oprema prilagodjena skolarcima.
I krug se zatvorio...sa plocice moje babe se opet doslo na plocicu tableta .
Osim sto se nece znat pisat nego tipkat.
Tu sad moram malo undati skrecuci s teme
ali me iznenadilo pa da podijelim s vama.
Dakle, ja znam pisati, nije mi rukopis neki, ali manje bitno.
Tj. Mislila sam da znam jer nisam imala razloga misliti drugacije. Pisala sam pisma na papiru, cijelo skolovanje odradila pisuci na papiru i bilo mi je normalno da znam. Onda je proslo nekih desetak godina gdje sam pisala vrlo malo, mislim, slovima na papiru. Cega ja uopce nisam bila svjesna dok nisam trebala napisati jedno dvadesetak pozivnica.
Ok, nisam morala to napraviti, mogla sam natipkati, isprintati i poslati postom ili jos jednostavnije, mailom.
Ali to je bila moja volja i zelja da ljude koje sam pozivala obavijestim na 'starinski' nacin.
Da, da, dragi citatelji, bila sam neugodno iznenadjena vlastitom rukom. Ona kao da je odbijala poslusnost.
Ono sto je na papiru ispadalo kao posljedica mog povlacenja crta i oblikovanja slova jednostavno nije izgledalo onako kako je trebalo ispasti.
Tada sam zakljucila da pisanje ipak nije isto kao plivanje ili voznja bicikla, da kad jednom naucis, vise ne zaboravis. Ok, nisam ni ja skroz zaboravila pisati, ali vjestina, brzina i hmmm...ljepota
napisanog teksta je ipak stvar konstantne vjezbe. Barem je tako u mom slucaju.
Dobro, ovo je mozda prije crtica za psihokauc.
Probat cu se vratit na papir vs elektonike.
Dakle, knjige jos uvijek citam. Papirnate mislim. I volim ih vise nego citanje elektonike, kao sto vise volim procitati papirnate novine uz kavu nego elektronske. Ali sam svjesna da je to zato jer sam u takvom okruzenju odrasla i naviknula se na to, to je nacin koji mi je poznat i blizak i koliko god ga koristim puno manje nego prije, jos uvijek mi je drag i mio.
Ali za sva putovanja nosim ipad. Radi prakticnosti i jednostavnosti. Obicno uzmem i jednu knjigu, imam jednu tanku koja ne zauzima puno mjesta, nije teska za drzanje a sadrzaj ne trazi konstantno citanje. Mislim da je vec godinama nosakam i 'citam' po svukud i, kako stvari izgledaju, potrajat ce mi do kraja zivota.
Osim ako se ne zainatim pa je procitam ovako, doma, ali onda ne bih imala sto nositi sa sobom. Zapravo, ta knjiga mi dodje kao dio rituala putovanja.
E sad, sto se buducih generacija tice...onih koje ni nece poceti citati i uciti iz papirnatih knjiga....pa mislim da ce uvijek postojati jedan broj ljudi koji ce se baviti citanjem i na taj nacin. Mozda sve manji i manji dok citanje sa papira ne ostane samo relikt nekih ne tako davnih vremena.
Kao sto danas vjerojatno negdje postoji netko tko se bavi prepisiavanjem knjiga, sto je bila sasvim uobicajena praksa prije Gutenberga.
da papir neće nestat u smislu knjiga, nego se samo promjeniti poslovni model kako nastaju. Možda će izdavanje postati obrtničko zanimanje, koji bi bilo kombinacija, tiskare i knjižare, tj. proširena djelatnost kopiraona sa naprednijim strojevima. 
Nešto kao neke zlatarnice, izložbeni prostor / prodavaona + iza nekakva mala radiona s dva tri stroja. 
[/spoiler]