Chilimama wrote: ↑07 Jul 2017, 08:22
Da, to je problem. Da bilo bi dobro da to ne postoji u ovoj priči kai i da ne postoji ova priča. Upravo su te zamke Wandu dovele do ove njene situacije iz koje se lagano kobelja. Iskobeljat će se, to je izvjesno samo, eto, nailazi na kojekave emotivne smicalice. Srce je loš igrač.
Meni se Wandino sazaljevanje Alfonsa uopce ne cini loso. Za sada, jel.
Gledam na to kao na dio procesa.
Ajmo zamislit situaciju da je Wanda isla trcat, ono ka jutarnji djoging.
Lose je spavala, bilo vruce, komarci, juzina, ona je sva ispizdjena nedostatkom sna i niskim tlakom, mozda joj se malo i manta od zivota, ali kaze sama sebi da ce bit bolje kad otrci koji djir.
Dobro joj krene, uvati lipi tempo, ruke, noge, glava, sve je uskladjeno i ona se osjeca bas haj i onda zapne za neku dracu, stinu, sta vec i opizdi koliko je duga i siroka.
Spretna kakva je, ipak se docekala na kolina i dlanove a nije opalila glavom da bi ostala bespomocno lezat.
Usprkos boli, skupila je snage za doc doma i vidit kako sanrati posljedice.
Sreca u nesreci je to sta nije nista slomila, ali su ogrebotine ipak bile gadne. Krvave, pune trunja, kamencica, prljavstine.
Pogotovo ona na desnom kolinu. Tu je bila i duboka posjekotina, valjda je bilo i stakla po putu.
Bolilo je za popizdit.
Doma je ocistila rane, dezinficirala ih, napravila sve da se ne da na zlo, ali oporavak joj se cini spor.
Jer Wanda je aktivna zena, nije od onih sta ce sidit cili dan na kaucu, zderat Jadro napolitanke i gledat spanjolske sapunice.
Nema ona ni vremena ni nervi za to.
Ona bi da je sve to iza nje.
A sad je prisiljena upravo na laganini rekuperaciju i gledanje nekog Alfonsa, zene mu, Alberte i kako to vec ide u tim ljubavnim serijama.
Sad ce se nac neki pametni pa ce rec da sta ne okrene program ako joj se ne svidja, ali nije to samo tako.
Prvo - iako su ogrebotine u velikoj mjeri zacijelile - ona posjekotina na kolinu je jos uvijek podsjeca na pad. I mora se odmarat i sparat nogu.
Nije to vise rana kao sto je bila, krv vise ne curi i stvorila se lipa krasta. Krasta ko krasta ne boli, ali zna svrbit, nekad jace, nekad slabije.
Wanda zna da to treba pustit da samo otpadne a ne gulit na silu, ali kad je zasmeta jace, pocese oko kraste. Nema zla u tome, pogotovo ako se to radi pazljivo.
Jer krasta je tu, pravit se da je nema je isto malo glupo.
To ko kad se dva diteta potuku pa jedno drugome kazu „mene nista ne boli, tebe cura voli“ jer nece priznat ni svom irvasu da nije tako.
Wanda nije nerazumna pa da se pravi kako je sve isto kao sto je bilo, ali je na dobrom putu ka nekom svom novom putu.
Drugo - kad gledas neku sapunicu, makar bila i naivna i znas kako ce ici - nekako se pocnes zanimati kako ce se to izvesti.
Nesto ko prometna.
Malo prepricavanja sadrzaja i komentiranja vidjenog sa onima koji su voljni komentirat isto dobro dodje da vrijeme prodje.
Tako da je sve to dio procesa do trenutka kad ce na mjestu kraste biti tek jedva primjetni oziljak kojeg ce se moc i grebat i gladit bez boli nego tek uz ugodni osjecaj olaksanja sto je sve dobro proslo.