Ma nije oni moj mačor iskočio kroz prozor, ali je često padao.
Srećom, s prvoga kata, pa mu nikad ništa nije bilo, samo je ostao bez jednog očnjaka. Nestao je tako da je izašao kroz vrata, trevio susjeda sa psom, prestrašio se, uletio u stan susjedi koja je taman taj tren otvorila vrata, ona ga je naganjala jer mrzi sve živine, tako da je na koncu izletio iz zgrade i nikad se više nije vratio.
To je bilo prije nekih više od osam godina, a ja još uvijek ne mogu razmišljati o novoj mački. Em što mi je ovaj moj nezamjenjiv, em bih paničarila svaki put kad se približi vratima. Zato moram početi od nečeg manjeg.
Pas? Hm. Prvo, živim sama i podstanar sam. Drugo, još nisam završila faks, ali mogla bih uskoro, pa ću onda vjerojatno biti nezaposlena ili tako nešto. Znači, pojma nemam kakve ću uvjete imati kroz koji mjesec. Nisam lijena za šetnju i te stvari, ali postoji drugi problem. Naime, ja se bojim svega većeg od recimo...maltezera.
Znači, ne znam se ponašati kad naleti druga živina, što nikako nije dobro. Znala sam šetati jednog posuđenog maltezera i premirala bih svaki put kad bi se približila kakva druga beštija. Tako da mislim da cucak nije za mene. Ako je mali, strah me da ga što ne napadne; ako je velik, strah me da on koga ne napadne. Ne valja nikako.
Imaš još štogod u ponudi? Neću ribetine, zmije, žabe, kornjače, žohare i slično. Oću da je dlakavo.
i nakon sto umoran dodjes kuci navecer, mozes ju ostaviti na dan samu.
Ali navodno ne smrde toliko kad se steriliziraju. 
