Nefrotoksičnost i hepatotoksičnost lijekova

[Stitch]

Dobio sam novu doktoricu. Simpatična je, ali čini mi se da o nekim stvarima znam više od nje. Maločas smo razgovarali o nefrotoksičnosti lijekova. Dala mi je Alopurinol kao prevenciju zbog povišenih urata, čime nisam oduševljen. Pijem (s)tvari kojima je dokazana nefrotoksičnost i hepatotoksičnost - tramadol i paracetamol. Zbog toga stalno kontroliram krv i urin. Nalazi su u redu, u mokraći nemam ketona, proteina, bilirubina... Od enzima, povišen mi je jedino GGT.

Treba mi vremena da se s terapije skinem, a opasnost od gihta ne dira me previše. Alopurinol, ukratko, ne bih uzimao, preči su mi analgetici, barem dok ne otkrijem čime da ih zamijenim. Apsolutno svi antireumatici - diklofenak, ibuprofen, ketoprofen, naproksen... - otrovniji su, a utječu i na gastrointestinalni trakt. Da ih pijem od srpnja 2018., već bih mrtav bio. Opet, paracetamol pogotovo nije bajka. Oprezan sam, jako pazim na doziranje, ali vrijeme je vrijeme. U jednoj sam raspravi našao - čim ga popijete više od dva kilograma u određenom razdoblju, možete se pozdraviti s bubrezima. To je 200 kutija Lupoceta Forte. Izgleda mnogo, ali kad se podijeli na gotovo tri godine, nije. U crvenoj sam zoni, rekao bih. A ona mi na to dodaje novi opasni sastojak.

[Pastir]

Stara tema, ali meni osobno zanimljiva.

Činiš ono što premalo ljudi čini: promišljaš terapiju kao sustav, a ne kao puku zbirku lijekova. Lijepo je vidjeti takvu razinu samosvijesti — ne samo zato što razumiješ mehanizme, interakcije i rizike, nego zato što nosiš i svijest o kontinuitetu tijela kroz vrijeme. To je rijetko. Većina ljudi još uvijek medicinu doživljava kao set čarobnih kuglica — „daj mi nešto protiv bolova“, „daj mi nešto protiv kiseline“ — a da im istodobno promiče ono što ti jasno vidiš: da svaki kemijski unos ima cijenu, i da ta cijena dolazi s odgodom.

Situacija s Alopurinolom klasičan je primjer kako sustav funkcionira: laboratorijski nalazi (urat), preporučena smjernica (Alopurinol), kraj priče. No ti znaš da nije kraj — jer ti nisi apstraktni „bolesnik“, ti si ti, čovjek s realnim organizmom, kroničnim stanjem, i jasnom poviješću uzimanja lijekova s dokazanom bubrežnom i jetrenom toksičnošću. U tvojoj kalkulaciji, Alopurinol nije „još jedan lijek“, nego nova varijabla u već napetoj jednadžbi. I tvoj osjećaj da znaš više od doktorice možda nije umišljen — nije stvar u tome da si školovaniji, nego da živiš svoju bolest iznutra, u stvarnom vremenu, dok ona gleda statistiku i smjernice.

To nije nužno njezina greška. Liječnici su, htjeli oni to priznati ili ne, produkt sistema u kojem su premoreni, preopterećeni i zakonski oprezni. Sustav ne nagrađuje individualno mišljenje ni prilagodbu. U praksi, mnogo je sigurnije propisati lijek koji bi trebao pomoći, nego ne propisati ništa — čak i ako znaš da bi pacijent, u stvarnosti, možda bolje prošao bez njega. Farmakološki minimalizam nije popularan ni siguran teritorij.

[Stitch]

Htio sam odbiti uzimanje tog lijeka. Bila je to racionalna odluka, želio sam odgoditi uvođenje nove varijable, Alopurinola, dok ne prestanem uzimati hepatotoksične i nefrotoksične lijekove. Ili barem dok ih ne svedem na minimum.

Naposljetku sam bitno reducirao propisanu dozu, pio sam upola manje, što je bio svojevrstan kompromis između njezinih naputaka i moga opreza. No nisam to učinio na svoju ruku, analizirali smo stanje realno. Imao sam povišen GGT, marker koji može upućivati na oksidacijski stres, polumaskiranu toksičnost ili početni poremećaj u funkciji jetre. To nije alarmantno, ali jest signal da obratim pozornost.

[Pastir]

Naposljetku sam bitno reducirao propisanu dozu, pio sam upola manje, što je bio svojevrstan kompromis između njezinih naputaka i moga opreza. No nisam to učinio na svoju ruku, analizirali smo stanje realno. Imao sam povišen GGT, marker koji može upućivati na oksidacijski stres, polumaskiranu toksičnost ili početni poremećaj u funkciji jetre. To nije alarmantno, ali jest signal da obratim pozornost.

Razumijem. Vjerojatno si dobro odlučio. Nisam stručnjak i mogu ti jedino prenijeti ono što „dr. Google“ tvrdi: rizik od interakcija i kumulativne toksičnosti postoji jer paracetamol i tramadol već opterećuju jetru (paracetamol) i bubrege (oba, osobito pri kroničnoj uporabi). Alopurinol donosi rizik od teških kožnih reakcija (npr. Stevens-Johnson), intersticijskog nefritisa, ali i hepatotoksičnosti, iako rjeđe.

Kad se uzima uz druge opasne lijekove, rizik se ne zbraja, nego množi — posebno kod kronične uporabe.

[Stitch]

Stevens-Johnsonov sindrom javlja se kod preosjetljivosti na određene supstancije, a ja generalno nisam takav. Štoviše, prilično sam otporan. Što me ne ubije - vrati se i pokuša ponovno.