Prank lift...
Evo da se pohvalim i ja...alzo daklem, jednoć živjeh u modernoj zgradi gdje si svuda išao liftom, modernim, s onim kliznim vratima što se uvlače u se. Hodnici u zgradi bijahu vrlo klaustrofobični i uski, a ja ljudina kakav jesam širokih ramena i velikih stopala imadoh zbog tog dizajna nemalih problema s prolaskom kroz iste.
U garažu, gdje počivahu u miru kontejneri za raznovrsno smeće, silazilo se tim "star trek" liftom u predprostoriju gdje su, o kako moderno i racionalno, ugradili senzore za pokret koji pale svjetla. Zapravo, ako si htio vidjeti gdje stojiš bilo je potrebno plesati ili boksati jer se svjetlo, zahvaljujući senzoru, gasilo čim se mirno stoji 3 sekunde.
E, a sad prijeđimo na opis. Moje, tada malo, dijete dobilo je one bojice za maljanje po licu te smo se prepustili nekim svojim talentima koje baš ne koristimo svakodnevno i udrili crtati dupine, zmajeve, čupave obrve, goblinske pjege i ine stvari koje se inače crtaju po facama svojih bližnjih.
Ja sam se prepustio nadahnuću svoje kćeri i njenoj inspiraciji, a cure su mi još na vrh glave svezale palmu od moje kosurine....i tako smo se mi, sretni i veseli, zabavljali i smijali i sve po protokolu prikladnom u takvoj situaciji...
I dođe vrijeme za poć u krpe, a ja se dosjetih kako bi bilo zgodno hitnuti smeće da ne smrdi doma. I tako, ne promišljajući nimalo o svom izgledu, krenuh tim liftom do nivoa -1 usred noći, usred mraka...
Lift se nečujno kretao, lampice su svjetlucale i stigoh do minus jedinice. Space lift stade uvlačiti vrata kako bi me pustio u drugi svemir, mračan i tih...kad odjednom vrisak dostojan najslavnijih horror legendi.
Jadna susjeda od metar i pedeset i nešto vidjevši me onako natrackanog s palmastom kosom umalo nije umrla od straha u onom mraku...zatim se nakon prvog šoka počela smijati ko budala na brašno, a ja sam zblenuto gledao i mislio da koji joj je qrac i jel normalna????
Onda sam, vrativši se u lift, ugledao neko čudo u ogledalu....
