X-Plosiv wrote: ↑22 May 2017, 16:11
I vi sve preuveličavate, nemojte pratiti taj forumski trend uveličavanja
Ja karikiram, ali karikatura je najbolji prikaz stvarnog stanja. Nijedan od podataka (isključenje iz zajednice, suglasnost suvlasnika, i to čak mislim da u tom slučaju mora biti 100-postotna, tužba, odvjetnik) nije izmišljen. Ostalo je sve iskustvo iz prakse. Priče iz života.
Ne znam ovisi li štogod o veličini zgrade odnosno o broju suvlasnika. Stanovala sam svojevremeno u zgradi u kojoj je bilo sedam površinom jednakih stanova te četiri stambene jedinice daleko manje kvadrature. Pri glasanju je, dakako, bilo dovoljno da se za ili protiv izjasni četvero vlasnika velikih stanova, ali je za kvorum trebalo na sastanku biti prisutno petero suvlasnika plus predstavnik. Kad smo se odlučivali za upravitelja zgrade, a bilo je i sve novo i zanimljivo, okupili smo se gotovo svi - nije došao samo lik koji je bio vlasnik jedne od manjih stambenih jedinica, ali zapravo u kući uopće niej stanovao. Poslije je bila velika stvar ako bi se uz predstavnika pojavilo troje ljudi, a ostali su u početku pristojno slali isprike i osobu koja bi bila zadužean da je prenese ovlašćivali da glasa u njihovo ime. Tako da se nekako odlučivalo
pro forma, ali je sve to bilo li-la, nikad se nije znalo kada će netko od neprisutnih prigovoriti da on nije bio na sastanku, da je cijela priča protupropisna - nedajbože da bi netko napismeno poslao ovlaštenje. No bilo nas je malo, kao svi smo se poznavali i bili smo si dobri - nismo, pa smo tako pomalo bordižali između Scile i Haribde. Na posljednji sastanak nitko nije ni došao. Osim mene. Na što je predstavnik pismenim putem podnio neopozivu ostavku, izdržao dva tjedna ispijanja kavice i tapšanja po ruci, a onda je nastupio
interregnum.
No i prije toga dolazilo je do jednostavno nerješivih situacija. Primjerice, teti koja je stanovala na prvom katu nije bila simpatična naša čistačica pa je nakon nekoliko mjeseci odlučila da neće sudjelovati u plaćanju. obrazloženje: ona ionako stanuje na prvom katu pa može i sama pomesti i obrisati 12 stuba koje vode do njezina stana. Što prije toga kraka postoji još jedan jednako velik stubišni krak, a još prije stube koje vode u prizemlje, o haustoru da se i ne govori, za nju nije bio nikakav argument. "Ja sama čistim stube kojima mi prolazimo." I što s njom? Pokrenuti cijeli gore opisani postupak zbog par desetaka kuna? Dakako da je čistačicu odbio plaćati i vlasnik stambene jedinice koji nije stanovao u zgradi, a tome je ujedno palo na pamet da ne bi trebao plaćati ni pričuvu. Iz istog razloga. U maloj zajednici sve se začas pročuje pa je uskoro samo nas četvero suvlasnika uopće išta plaćalo, u većoj stambenoj zgradi odnosi su drukčiji, manje je zajedničkih ispijanja kavice, manje prisnosti, vjerojatno bi se i ti remetilački pojedinci dvaput zapitali prije nego što počnu izvoditi ovakve kerefeke. No zato su upravo neplatiše bili najglasniji kad je trebalo nešto zahtijevati. Ovo posljednje vjerujem da je svugdje isto - oni koji najmanje rade, najviše galame.
