Pojas za spašavanje ispod sjedala, i tak...

[Lord Byron]

Zavjesa mora biti učvršćena
Pri uzlijetanju islijetanju


Pojas za spašavanje ispod sjedala

Ove dvije obavijesti, točno ovako napisane, možete pročitati letite li Croatia Airlinesovin Airbusom A505sacrtom, ili tako već nekim modelom. Osim toga, katastrofalno sročeni tekst o sigurnosnim uputama završava grotesknom Google-translator rečenicom "Nakon svega, prostor između sjedala mora biti slobodan za prolaz", ili tako nekako - ali, u svakom slučaju "nakon svega" je tu.

Lako je meni živjeti s činjenicom da sam grammar nazi - imaju ljudi i teže probleme u životu. Ali, meni se čini logičnim postaviti pitanje: nije li posve nelogično vjerovati da je žalosna nepismenost ovih poruka iznimka u svekolikom profesionalizmu i perfekcionizmu rečene kompanije? Na čemu bi čovjek trebao temeljiti uvjerenje da je ovakav "pljuni pa zalijepi" pristup ograničen na obavijesti koje ionako nitko ne čita ni ne sluša, pa se mogu dati na prevođenje i ispis Štefovoj maloj, koja je završila srednju poljoprivrednu ali je cura jako vrijedna i uredna, a Štef je "naš čovjek" : winkwink : ?

Zašto bi prosječni putnik, pročitavši ove bisere, povjerovao da serviser aviona nije neki sin onoga istog Štefa, koji je završio osnovnu školu ("ma je, pao je peti i sedmi razred, ali to je zato što su ga mrzili nastavnici, đubrad komunistićka") i jednomjesečni tečaj? Ili da se gorivo ne nabavlja preko Perine firme, bez suvišnih "kako" i "zašto" po pitanju cijene i kakvoće?

Pitanje je, dakle, jednostavno: smatrate li ovakve bisere nebitnim detaljima koji ne mogu utjecati na vaše (ne)povjerenje u tvrtku koja si takve bisere dopušta, ili bi i vas obuzela lagana zebnja pri pomisli na mogućnost da je letjelicu u kojoj trebate proći pola Europe, za let pripravio Štefov treći sin koji je zanat izučio kao dio terapije odvikavanja ("je, bil je malo nestašan, ali sad je sasvim, sasvim miran dečko...")?

[sabaa]

O tome sam razmišljala i ranije, gledajući ljude oko sebe kako preko neke stvari obavljaju posao.

Koliki je postotak Štefovih malih u dućanima, mojoj firmi, tvojoj firmi i svima ostalim, toliko ih je zaduženu za našu sigurnost, za kontrolu proizvoda koje kupujemo, pa i pokoji doktor, možda nije dobio posao preko veze, ali ga tako obavlja.

Trudim se ne misliti o tome.

[Éowyn]

Sasvim je logično da je CA sve novce koje je uštedila na prevoditelju uložila u dodatnu obuku svojih pilota, visokokvalitetno gorivo i dodatne servise aviona :suludi optimist:

Nakon što sam na svom fakultetu vidjela veliki broj 'ja i moj ćaća imamo firmu' osoba koje su se nekim čudom pojavile na promociji, a nikad ih nitko nije vidio niti na jednom predavanju i niti na jednom ispitu, postalo mi je malo nelagodno prolaziti ispod balkona.
Takvi ljudi grade po Lijepoj našoj. I mi se pouzdajemo u sigurnost takvih građevina

Isto tako, nakon što sam saznala kolika je prosječna cijena vozačke dozvole i koliki je postotak osoba koje vozačku kupe (brbljavi instruktor), počela sam sve vozače gledati kao potencijalne cestovne manijake koji su platili vozačku.

Sigurno postoji velik broj sličnih primjera.

Jedino u što se mogu pouzdati su ostale karike u lancu. Postoje kontrole i nadzori i nije valjda da je Štef toliko marljivo radio djecu da ih ima dovoljno za sve pozicije u Croatia Airlinesu

[ombia]

Svojedobno sam se urnebesno zabavljala citajuci u hotelskim sobama one opise za slucaj nuzde. Imam negdje i slike najboljih. Gdje su rijec "nemocan" u smislu pomozite djeci i nemocnima kod evakuacije preveli sa zaostalima. Djeci i zaostalima.

Na sam hotel i uslugu nisam imala primjedbi, iako, smijesni tekstovi su bili sve rjedji sto je kategorija bila visa.

http://www.inquisitr.com/wp-content/eva ... cedure.jpg

[rh4ps0dy]

Ovo sve mi samo dokazuje da imam itekako dobre razloge osjećati se budalom jer bih se crvenila ko paradajz da netko takve moje pogreške rasteže po forumu. Činjenica je da "oni drugi" ne bi osjetili ni pinkicu srama sve da i znaju za to.

[blue]

Ajmo reć da trećina to ne čita, druga trećina su stranci, pa ne razumiju, treća trećina pročita, ali većini u toj grupi ništa ne zvoni za alarm A to što jedan postariji gospodin vrišti u trećem redu do prozora je i tako od alkohola, droge i straha od visine

Ja ne trebam znati ništa o servisiranju aviona kojim letim (osim da je kompanija odgovorna i da posluju fer, u to očekujem da me uvjeri njihov marketing); isto kao što iako me zanima, a sigurno je puno bolje da ne znam npr. u kako je spreman moj obrok u restoranu; ili jel li frizerka što me pegla, koristila tu četku na nekome tko ima neku kožbu bolest na tjemenu; niti koliko ljudi i kakvih higijenskih navika se upravo brčka samnom u bazenu, i tako... Neka pitanja je bolje ostavit neodgovorena.

Croatia Airlines je jedina hrvatska aviokompanija, da imaju konkurenciju pazili bi i na sitnice, ovako im to nije potrebno. A što se tiče, koliko im je stručan serviser - i tako nećeš nikad saznati, osim ako avion ne padne

Vezano za gramatiku, tončnije pravopis, jedan od boljih sendviča sam jela u lokalu s natpisom SendviĆi - nisu znali dobro napisati, ali sendvič je bio dobar

[blue]

Ovo sve mi samo dokazuje da imam itekako dobre razloge osjećati se budalom jer bih se crvenila ko paradajz da netko takve moje pogreške rasteže po forumu. Činjenica je da "oni drugi" ne bi osjetili ni pinkicu srama sve da i znaju za to.

Pa tko radi taj i griješi, zašto bi se sramila svojih pogrešaka I zašto bi svatko trebao znati sve.

Što se tiče natpisa, vjerojatno je šef rekao Štefu - e, daj mi napiši upozorenja na brzinu, isprintaj i odnesi u print studio da naprave naljepnice do sutra. On je napisao i razumije se što je htio reć Ako su uzeli lektora da sroči nešto fino da se firma pokaže profesionalna, e onda su mašili

[A.P.]

Pitanje je, dakle, jednostavno: smatrate li ovakve bisere nebitnim detaljima koji ne mogu utjecati na vaše (ne)povjerenje u tvrtku koja si takve bisere dopušta, ili bi i vas obuzela lagana zebnja pri pomisli na mogućnost da je letjelicu u kojoj trebate proći pola Europe, za let pripravio Štefov treći sin koji je zanat izučio kao dio terapije odvikavanja ("je, bil je malo nestašan, ali sad je sasvim, sasvim miran dečko...")?

Ne bi me baš bilo posebno briga niti bi me obuzela posebna zebnja. Pomislila bih da su zaposlili nestručne prevoditelje (vrlo je vjerovatno da nisu zaposlili nikakve nego su to vlastoručno sredili), a statistika im nije tako loša da bih se istinski zabrinjavala. Vrlo vjerovatno bih sprdala prijevod na licu mjesta i zaboravila na to nakon 2 minute kad bih krenula čitat Sheldona ili Grishama

[JPK]

Zašto bi prosječni putnik, pročitavši ove bisere, povjerovao da serviser aviona nije neki sin onoga istog Štefa, koji je završio osnovnu školu ("ma je, pao je peti i sedmi razred, ali to je zato što su ga mrzili nastavnici, đubrad komunistićka") i jednomjesečni tečaj? Ili da se gorivo ne nabavlja preko Perine firme, bez suvišnih "kako" i "zašto" po pitanju cijene i kakvoće?

Avioni se servisiraju i remontiraju prema protokolima proizvođača, a i CA mora zadovoljavati određene norme da bi uopće letjela Europom (iako, koliko se sjećam, ne zadovoljava FAA norme i ne bi mogla letjeti u Ameriku ni da hoće). Gorivo nabavlja ZLZ od Ine, ako se ne varam.
Iako loš pravopis često razotkriva debila na forumu, ne bih rekao da je to slučaj s aviokompanijama.

[vrrrlet]

Nepismenost je sramotna i u osnovnoškolaca, a kamoli kod kompanija. Ne bojim se letjeti Croatia Airlinesom jerbo se ne bojim ni voziti po cesti, gdje je nepismenih seljačina bitno više. Čak su i policajci nepismene seljačine, a oni imaju i pištolj, pa ih se opet ne bojim. To je naravno zato što sam iznimno hrabar, a i da nisam, prešao bih preko toga jer obožavam uzlijetati i turbulencije, to mi je kao u lunaparku.

[Lastan]

Meni je bilo jako lijepo letjeti Turkish Airom. Ukusna hrana. A turski ne znam, pa ne znam koliko griješe.

Inače, u Hrvatskoj sam prestao očekivati pismenost. Nije ju moguće vidjeti ni u tisku, osim iznimno, a to je profesija koja od pisanja živi. Tako da ako negdje slučajno primijetim pismenost, ugodno se iznenadim.
I pomislim ponešto bolje o profesionalnosti te tvrtke, birtije, čega već.

No općenito… recimo samo da je meni termin “hrvatska kvaliteta” ionako psovka.

[Éowyn]

Meni je bilo jako lijepo letjeti Turkish Airom. Ukusna hrana. A turski ne znam, pa ne znam koliko griješe.

Inače, u Hrvatskoj sam prestao očekivati pismenost. Nije ju moguće vidjeti ni u tisku, osim iznimno, a to je profesija koja od pisanja živi. Tako da ako negdje slučajno primijetim pismenost, ugodno se iznenadim.
I pomislim ponešto bolje o profesionalnosti te tvrtke, birtije, čega već.

No općenito… recimo samo da je meni termin “hrvatska kvaliteta” ionako psovka.

Ja sam mislila da sam ja jedina kojoj je hrana u avionu fina. Turci isto pola toga krivo prevedu, bez brige.

[Eks]

Pismenost nema veze s tehničkim stvarima. Bez uvrede ikome, ali ponajbolji majstori su ionako oduvijek bili jako slabo pismeni. Ne može čovjek biti nadaren za sve.

[blue]

Pismenost nema veze s tehničkim stvarima. Bez uvrede ikome, ali ponajbolji majstori su ionako oduvijek bili jako slabo pismeni. Ne može čovjek biti nadaren za sve.

Pa da, stvarno mi je svejedno ako mi vodoinstalater napiše nemogu ili doću u 5, na temelju toga ne stvaram mišljenje o njemu

[Éowyn]

Pismenost nema veze s tehničkim stvarima. Bez uvrede ikome, ali ponajbolji majstori su ionako oduvijek bili jako slabo pismeni. Ne može čovjek biti nadaren za sve.

Ma mislim da je Byron više mislio da ako jedna kompanija kao što je CA zapošljava loše prevoditelje, da bi mogla postojati mogućnost da su i ostali zaposlenici loši (jer valjda dobivaju posao na temelju rodbinskih veza) Tako sam ga ja shvatila.

[Eks]

Ma mislim da je Byron više mislio da ako jedna kompanija kao što je CA zapošljava loše prevoditelje, da bi mogla postojati mogućnost da su i ostali zaposlenici loši (jer valjda dobivaju posao na temelju rodbinskih veza) Tako sam ga ja shvatila.

Možda ih nije briga za taj aspekt nego više polažu u tehničke stvari, što je i logično. Pa uštede na tome, ne znam.

[Éowyn]

Možda ih nije briga za taj aspekt nego više polažu u tehničke stvari, što je i logično. Pa uštede na tome, ne znam.

To je najvjerojatnije i odgovor, no istina je da puno firmi zapošljava na temelju rodbinskih veza. Možda je stvarno prevodila od Štefa mala

[Lastan]

Ja sam mislila da sam ja jedina kojoj je hrana u avionu fina. Turci isto pola toga krivo prevedu, bez brige.

Nije u svakom avionu tako.

Recimo, Finci su bili užasnuti hranom u nekom njihovom avioprijevozniku (pojma nemam tko iz Finske leti u Kinu) – nezačinjena, bezukusna, strava i užas.
Turkish Air se pak čak i u reklamama hvali svojom hranom; dobiješ sasvim pristojne izvedbe turskih jela. Koliko se sjećam Croatia Airlinesa i Lufthanse, hrana im je srednja žalost – jestiva, ali ništa posebno. Kineski avioprijevoznik kojim smo letjeli po Kini nudio je, logično, kinesku hranu koja je bila sasvim jestiva. A iako dotad nisam jeo ljuto, moram reći da su čak i vakumirani paketići slatko-ljuto-ljutog suhog mesa bili vrlo ukusni. A dobri su i umjesto žvake za slijetanje.

Vjerujem da i Turci puno toga krivo prevedu – vidio sam i u Istanbulu koješta – ali u usporedbi s Kinom to su sitnice. Čak i genijalni “in case of emergency brake glass” u Zetovim vozilima blijedi pred kineskim prijevodnim biserima.

[vrrrlet]

Pismenost nema veze s tehničkim stvarima. Bez uvrede ikome, ali ponajbolji majstori su ionako oduvijek bili jako slabo pismeni. Ne može čovjek biti nadaren za sve.

Ne znam baš, tehničar mora znati lijepo pričati s vaginama, paziti na znakove interpunkcije, padeže...

[JPK]

CA je dobra na području hrane u odnosu na većinu europskih kompanija, jer je besplatna (često se plaća), vino je besplatno i dobro, a ponekad čak bude i neloša (pojeo sam par puta OK sendvič).

Danas sam dvaput letio Air Franceom i na prvom su dijelili splačinu od sendviča velikog dva zalogaja i sok, a na drugom malu vrećicu krekera i Coca-colu od 1.5 dl. Gamad!
ČSA mi se svidio zbog solidnih piva, isto besplatnih, i stjuardesa koje izgledaju kao kurve.
Brussels Airlines je dno.
Swiss je sranje, jedina svjetla točka im je minijaturna čokoladica koja je vrlo dobra.
Germanwings su đubrad, cijene karata na nivou normalnih kompanija, a hrana i ostalo na nivou LCC-a.
SAS - sranje, mislim da čak nisu točili alkohol, a i stjuardese su im često babe stare preko svake mjere.

Nažalost, najčešće letim Brusselsom i Swissom.

[Éowyn]

Nije u svakom avionu tako.

Recimo, Finci su bili užasnuti hranom u nekom njihovom avioprijevozniku (pojma nemam tko iz Finske leti u Kinu) – nezačinjena, bezukusna, strava i užas.
Turkish Air se pak čak i u reklamama hvali svojom hranom; dobiješ sasvim pristojne izvedbe turskih jela. Koliko se sjećam Croatia Airlinesa i Lufthanse, hrana im je srednja žalost – jestiva, ali ništa posebno. Kineski avioprijevoznik kojim smo letjeli po Kini nudio je, logično, kinesku hranu koja je bila sasvim jestiva. A iako dotad nisam jeo ljuto, moram reći da su čak i vakumirani paketići slatko-ljuto-ljutog suhog mesa bili vrlo ukusni. A dobri su i umjesto žvake za slijetanje.

Vjerujem da i Turci puno toga krivo prevedu – vidio sam i u Istanbulu koješta – ali u usporedbi s Kinom to su sitnice. Čak i genijalni “in case of emergency brake glass” u Zetovim vozilima blijedi pred kineskim prijevodnim biserima.

Ma mislila sam na TA jer si njih spomenuo (samo valjda nisam napisala). Ja sam u zadnje dvije godine barem jednom mjesečno išla u Tursku i koristila TA i hrana mi je bila jedini dobar dio putovanja jer mrzim avione.
I u TAP-u je hrana bila neloša. No ja i nisam baš prezahtjevna kad je hrana u pitanju.

[vrrrlet]

ČSA mi se svidio zbog solidnih piva, isto besplatnih, i stjuardesa koje izgledaju kao kurve.

Eh da, Češka...

[Stitch]

Frend mi plovi, inženjer je na tankerima. Na brod putuje avionom. I negdje u Indoneziji, čeka polijetanje, sve je spremno, svi ukrcani. Čeka, čeka, odužilo se to. Nakon 45 minuta izlazi pilot, kopilot, izlaze svi. On zaustavlja jednoga od njih i pita što je. "Ma, upalili smo motore, ali iz jednog frcaju iskre", veli mu ovaj. Pa ga frend upita: "Što, zamijenit ćete motor, trebamo li svi van?" A on: "Ne, samo ćemo pričekati da se malo ohladi!"

Od takvih se stvari smrznem, toga se ja bojim. Natpisi me ne diraju. S godinama, razvio sam uspješne obrambene mehanizme. Ne vidim ono što mi ne plaćaju da vidim.

[blaze]

ja to nikad ne čitam, dosta mi je govorenih uputa i animiranih filmića, istih na svakom letu. gdje to uopće piše? inače, ca ima jako dobru hranu, onaj tko prigovara, neka proba lufthansine odurne sendviče stopljene s celofanom

[JPK]

Frend mi plovi, inženjer je na tankerima. Na brod putuje avionom. I negdje u Indoneziji, čeka polijetanje, sve je spremno, svi ukrcani. Čeka, čeka, odužilo se to. Nakon 45 minuta izlazi pilot, kopilot, izlaze svi. On zaustavlja jednoga od njih i pita što je. "Ma, upalili smo motore, ali iz jednog frcaju iskre", veli mu ovaj. Pa ga frend upita: "Što, zamijenit ćete motor, trebamo li svi van?" A on: "Ne, samo ćemo pričekati da se malo ohladi!"

Od takvih se stvari smrznem, toga se ja bojim. Natpisi me ne diraju. S godinama, razvio sam uspješne obrambene mehanizme. Ne vidim ono što mi ne plaćaju da vidim.

Pa ono, ima raznih stanja u kojima mlazni motor može bljuvati vatru, raditi isprekidano, i slične nelijepe stvari, ali uopće nisu ozbiljna ni opasna. Ja bih se u toj situaciji tješio da je to sigurno jedno od takvih.