al nije poanta u smislu, nego u doživljaju. dobar je. jako dobar. krši ego. pretvara te u životinju. savršeno.
Kralj alkohol
znači, da bi se osjetila slobodnom moraš se nalokat, inače ne ide?claudine » wrote:
al nije poanta u smislu, nego u doživljaju. dobar je. jako dobar. krši ego. pretvara te u životinju. savršeno.
Bez namjere da se s ikim prepirem ili ulazim u dublju raspravu moram priznati da mene pomalo straše ljudi koji si baš nikad nisu dozvolili probiti granice i preko istih prijeći.
Šta ja znam, uvijek imam osjećaj da takvi u sebi skrivaju neku strašnu zvijerku kojoj ne smiju dozvoliti da se raspojasa.
Šta ja znam, uvijek imam osjećaj da takvi u sebi skrivaju neku strašnu zvijerku kojoj ne smiju dozvoliti da se raspojasa.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
Nije to uopće daleko od istine.Morticia » wrote:Bez namjere da se s ikim prepirem ili ulazim u dublju raspravu moram priznati da mene pomalo straše ljudi koji si baš nikad nisu dozvolili probiti granice i preko istih prijeći.
Šta ja znam, uvijek imam osjećaj da takvi u sebi skrivaju neku strašnu zvijerku kojoj ne smiju dozvoliti da se raspojasa.
Ja znam zašto se kontroliram. Za druge je bolje da ne znaju.
Morticia » wrote:Bez namjere da se s ikim prepirem ili ulazim u dublju raspravu moram priznati da mene pomalo straše ljudi koji si baš nikad nisu dozvolili probiti granice i preko istih prijeći.
Šta ja znam, uvijek imam osjećaj da takvi u sebi skrivaju neku strašnu zvijerku kojoj ne smiju dozvoliti da se raspojasa.
hm, a šta ako ne voliš alkohol?
jok, ne budi blesav/a... krivo pitanje postavljaš. a nadodat ću da te slobode lako postanu zatvori. lijepo je i znati stati, pa se opet osjetiti slobodnim. sve su to igrice sa samim sobom.
lijepo zbori mortiša, ko i inače. stvar je u probijanju granica, riziku.
najljepše mi je bilo mrtva pijana sjesti za bajk, padati, psovat se s vozačima na cesti. taj adrenalin da nisam sposobna se brinuti o sebi kako treba, a stavljat si maltene život u opasnost i oću li živa doći do točke b je bio super filing. i to da ti se živo jebe što tamo neki usrani dedica misli o pijanoj djevojci (djevojčuri) u 3 sata popodne. sloboda pod utjecajem opijata, hehe. možebit i da je bilo rušenje konvencija, štajaznam. bilo mi je jebački dobro. onako kako luda mladost treba biti. i zato ti, alkoholu, hvalaa.
ne pušim, ne drogiram se, ne pijem. i nikad mi nije bio problem bit opuštena na zabavama. i otkačit na onima koje su bile vrijedne otkačenja. ali da, već sam napisala da me zanima kako bi to izgledalo da se opijem.
Moja inner pijana strašna zvjerka samo umire od smijeha i voli ljude, glupača.Morticia » wrote:Bez namjere da se s ikim prepirem ili ulazim u dublju raspravu moram priznati da mene pomalo straše ljudi koji si baš nikad nisu dozvolili probiti granice i preko istih prijeći.
Šta ja znam, uvijek imam osjećaj da takvi u sebi skrivaju neku strašnu zvijerku kojoj ne smiju dozvoliti da se raspojasa.
Ali nekidan sam skoro pala na pod u Narodnim novinama od smijeha. Trijezna. Ujutro. Vani sam morala stati da se saberem dovoljno da mogu hodati. Šteta trošit alkohol na mene.
I probala sam pit u životu kad sam s dvadeset i nešto konačno popustila vršnjačkom pritisku, nije se održalo. Mislim, mogu, ali... čemu.
Volim čašu vina ponekad dok čitam kad mi dođe, recimo. Dvaput godišnje. I neke fine alkohole cuclat pomalo.
Ništa ne valja na silu.
Nemam ja namjeru ikome popovati i govoriti kako bi i što trebao.
Samo su ljudi koji nikad nisu bili dovoljno znatiželjni ni da probaju, barem jednom, jako različiti od mene i teško ih razumijem.
Nemam ja namjeru ikome popovati i govoriti kako bi i što trebao.
Samo su ljudi koji nikad nisu bili dovoljno znatiželjni ni da probaju, barem jednom, jako različiti od mene i teško ih razumijem.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
A šta ja znam, govorila sam već da ja imam ponešto samoubilačkih nagona.
Koji su se valjda ispoljili kroz neumjerenost u alkoholu i ostalim opijatima.
Al' ne bih nikad skakala banđi đamping, npr.


Koji su se valjda ispoljili kroz neumjerenost u alkoholu i ostalim opijatima.
Al' ne bih nikad skakala banđi đamping, npr.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
claudine » wrote:
jok, ne budi blesav/a... krivo pitanje postavljaš. a nadodat ću da te slobode lako postanu zatvori. lijepo je i znati stati, pa se opet osjetiti slobodnim. sve su to igrice sa samim sobom.
lijepo zbori mortiša, ko i inače. stvar je u probijanju granica, riziku.
najljepše mi je bilo mrtva pijana sjesti za bajk, padati, psovat se s vozačima na cesti. taj adrenalin da nisam sposobna se brinuti o sebi kako treba, a stavljat si maltene život u opasnost i oću li živa doći do točke b je bio super filing. i to da ti se živo jebe što tamo neki usrani dedica misli o pijanoj djevojci (djevojčuri) u 3 sata popodne. sloboda pod utjecajem opijata, hehe. možebit i da je bilo rušenje konvencija, štajaznam. bilo mi je jebački dobro. onako kako luda mladost treba biti. i zato ti, alkoholu, hvalaa.
oprosti, al meni je to samo glupo. još kad pomislim da neki s tom filozofijom sjednu i u auto
kažeš sloboda pod utjecajem opijata? pa viš da sam dobro pitala
Moji se ispoljavaju forumarenjem.Morticia » wrote:A šta ja znam, govorila sam već da ja imam ponešto samoubilačkih nagona.
Koji su se valjda ispoljili kroz neumjerenost u alkoholu i ostalim opijatima.
U osjećaju da se nisam sposobna brinuti za sebe ne prolazim nikakvo uzbuđenje, više mi to izgleda kao samoponižavanje. Ni ugrožavanje života svog i ostatka života eventualnog čovjeka kojem podletim pod auto pa ostatak života nosi glupu pijanu tuku na savjesti mi nekako ne vlaže gaćice svojom seksyošću.
Užasno sam dosadna osoba.
Ja sam probala. Više puta. Jednom sam zaboravila da sam ujutro popila Klavocin od 1000 i navečer sam na tulumu ulila u sebe ruma, vina i još svačega. Razvalila sam slučajno tuđi ormar (dobro, već je bio raskliman) i pukla glavom o zid misleći da su otvorena vrata. Zažvalila tipa koji mi se tad sviđao i ujutro nisam imala mamurluk. Mislim da sam održala i mali govor od dvije rečenice o tipu s kojim se nisam podnosila u razredu, a on je taman ušao na vrata. I tako.
Ništa posebno. Jednom sam se od muke napila čekajući Novu godinu u pripizdini, u šest sam bila mrtva i slušala kako tip sa sobljim rogovima na glavi kraj mene revu "Anicu".
Najgora Nova godina ikad. Ima još tih zgaženih epizoda, ali nije ih bilo nešto previše.
Eto. Nekoć sam više voljela gubitak kontrole. Godine su me pretvorile u kontrol frika. Ne to što bih se osramotila nego ne vidim neku svrhu više. Smijati se, što kaže kuki, mogu i trijezna i na najozbiljnijim mjestima gdje to nikako nije poželjno.
Eto. Nekoć sam više voljela gubitak kontrole. Godine su me pretvorile u kontrol frika. Ne to što bih se osramotila nego ne vidim neku svrhu više. Smijati se, što kaže kuki, mogu i trijezna i na najozbiljnijim mjestima gdje to nikako nije poželjno.
Bila bi vjerojatno suicidalna i ne bi me čitali ovdje.Morticia » wrote:Gledaj na to ovako- ta Nova godina bi ti bila još gora da si bila trijezna.
Taj tip mi je mogao ogaditi Pošić.
Mene samo zanima kako vam može alkohol generalno ne pasat okusom. Uz toliko vrsta i oblika.
Inače me ne zanima piju li ljudi, osim ako nisu jedni od onih seronja koji gledaju drugome u čašu i zgražaju se nad svakim gutljajem. Takvima nije alkohol problem, već osobnost.
Volim neke vrste alkohola i pijem ih često, ali rijetko kad prelazim granicu gubitka kontrole nad sobom. Zapravo sam ju prešla samo dva puta, jednom da vidim što mi to nosi, drugi put se nisam mogla nosit sa sobom trijeznom.
Sam alkohol ne služi mi za popravit večer, ako mi je loše, bit će mi još gore s njime. Ponekad posluži za brže prebolijevanje nekih stvari, izvuče mi duboko pokopane emocije pa napokon shvatim s čim se moram borit, ali takve su situacije zaista rijetke.
U zadnje vrijeme uopće ne pijem i moram reć da sam jednako retardirana i dok pijuckam mineralnu.
Inače me ne zanima piju li ljudi, osim ako nisu jedni od onih seronja koji gledaju drugome u čašu i zgražaju se nad svakim gutljajem. Takvima nije alkohol problem, već osobnost.
Volim neke vrste alkohola i pijem ih često, ali rijetko kad prelazim granicu gubitka kontrole nad sobom. Zapravo sam ju prešla samo dva puta, jednom da vidim što mi to nosi, drugi put se nisam mogla nosit sa sobom trijeznom.
Sam alkohol ne služi mi za popravit večer, ako mi je loše, bit će mi još gore s njime. Ponekad posluži za brže prebolijevanje nekih stvari, izvuče mi duboko pokopane emocije pa napokon shvatim s čim se moram borit, ali takve su situacije zaista rijetke.
U zadnje vrijeme uopće ne pijem i moram reć da sam jednako retardirana i dok pijuckam mineralnu.
Hand over the chocolate and nobody gets hurt.
Meni je ok nekad popit malo, nekad i malo više.
Ali mi nije super kad mi se krene vrtit plafon i skup s njim želudac u krevetu. O težim oblicima koji dovode do grljenja wc školjke da ni ne pričam.
Ne gubim kontrolu, ne postajem živinče, nikad me nitko nije ekčuali vidio kako rigam (na ovo sam osobito ponosna
) jer znam piti, pa prelazim na mineralnu i eventualno se vraćam, ako je dovoljno vremena, nravno, ali jednostavno ne volim da mi je muka i zlo i zlo i muka.
A ako popijem više od dva piva ili više od dvi čaše vina, uvijek mi je muka. Bljeh.
Ali mi nije super kad mi se krene vrtit plafon i skup s njim želudac u krevetu. O težim oblicima koji dovode do grljenja wc školjke da ni ne pričam.
Ne gubim kontrolu, ne postajem živinče, nikad me nitko nije ekčuali vidio kako rigam (na ovo sam osobito ponosna
A ako popijem više od dva piva ili više od dvi čaše vina, uvijek mi je muka. Bljeh.
Nek(v)arljiva.
eto, ja recimo mogu popit liker, to mi više dođe ko neki slatkiš, al u najboljem slučaju dvaput punim čašu. više od toga mi je, bar dosad, bilo previše. žestoke alkohole jednostavno ne mogu podnijeti, nisu mi fini.dejzi » wrote:Mene samo zanima kako vam može alkohol generalno ne pasat okusom. Uz toliko vrsta i oblika.![]()
s vinom se tek upoznajem, paše mi uz neku hranu, al količine koje ispijam zanemarive su. doduše, malo po malo...
dok god mi netko tko pije ne pravi neugodnosti, nemam ništa protiv. ne razumijem koncept uživanja u totalnom oduzeću, možda ga jednom spoznam, ali ne čini mi se da propuštam išta bitno dok god mogu uživat u druženju s ljudima i bit vesela bez da me nešto dodatno stimulira.Inače me ne zanima piju li ljudi, osim ako nisu jedni od onih seronja koji gledaju drugome u čašu i zgražaju se nad svakim gutljajem. Takvima nije alkohol problem, već osobnost.
uživanje u čaši vina uz jelo, razgovor, knjigu ili eto tek tako - savršeno mi je jasno. ja tako uživam u šalici kave.
Meni su likeri većinom grozni. Prejako osjećam alkohol plus što su ili preslatki ili pregorki.prove » wrote:
eto, ja recimo mogu popit liker, to mi više dođe ko neki slatkiš, al u najboljem slučaju dvaput punim čašu. više od toga mi je, bar dosad, bilo previše. žestoke alkohole jednostavno ne mogu podnijeti, nisu mi fini.
s vinom se tek upoznajem, paše mi uz neku hranu, al količine koje ispijam zanemarive su. doduše, malo po malo...![]()
Isto tako i žestice. Njih još dodatno izbjegavam jer nikad nisam sigurna koliko će me primit.
Pae, dok me ne diraš, sasvim mi je svejedno što piješ.dok god mi netko tko pije ne pravi neugodnosti, nemam ništa protiv. ne razumijem koncept uživanja u totalnom oduzeću, možda ga jednom spoznam, ali ne čini mi se da propuštam išta bitno dok god mogu uživat u druženju s ljudima i bit vesela bez da me nešto dodatno stimulira.
uživanje u čaši vina uz jelo, razgovor, knjigu ili eto tek tako - savršeno mi je jasno. ja tako uživam u šalici kave.
Virenje u tuđu čašu je iritantno i nepristojno. Imala sam davno prije fazu kad sam isto morala izbacit alkohol u bilo kojem obliku. Nije mi bio problem odgovorit na tulumima na prvo pitanje "A zašto ti piješ vodu?" kad znam da su ljudi navikli da mi u takvim situacijama obično stoji piva u ruci. Ali nakon šestog puta sam već počela graktat "ŠTO TE BOLI KURAC?!?!?!111!"
I u određenoj mjeri razumijem i oduzeće, samo što meni to nikako ne odgovara. I priznajem da mi nije milo ni bit u društvu koje za jedini cilj ima oduzet se. Ostarila sam i ne da mi se više brisat tuđu rigotinu sa svoje kose.
Ne govorim o onim slučajnim oduzećima, tj. izoliranim prelascima granice, već o konstantnom ubijanju.
Hand over the chocolate and nobody gets hurt.
Eto, ja sam u djetinjstvu voljela pivo. Ne puno, naravno, ali su mi uz ručak dali dva-tri prsta u čaši. Nisam umrla od toga, jošMorticia » wrote:Ništa ne valja na silu.
Nemam ja namjeru ikome popovati i govoriti kako bi i što trebao.
Samo su ljudi koji nikad nisu bili dovoljno znatiželjni ni da probaju, barem jednom, jako različiti od mene i teško ih razumijem.
Usput, potpisujem prove.
Meni je fin jako Amaretto DiSaronno, valjda sam pogodila dupla slova. I vina nekad neka ali nemam pojma o vinima pa moram probat svaki put. I nekakvi likeri koje je sestra frendice bivšeg frenda radila od naranača i smokava i štajaznam, alkohol se nije osjetio. Pivo ne mogu podnijet okusno otkad pijem pilule drugi put, radler mi ima okus kao ispovraćano pivo, votka razrijeđena ko homeopatski pripravak može. Ljetos sam fremdicom otišla na koktele, popile smo svaka par gutljaja i otišle. U takozvanoj sokić votki od šumskog voća se previše osjeti alkohol da bi mi bila pitka. Nekad volim šnjofat konjake, ali imaju mi okus kao nešto za prat stakla.
Ne bi bilo nimalo uputno pretvoriti ovu temu u prepucavanje s onima koji nisu okusili kap alkohola 
Live and let live. No, to se naravno odnosi I na one koji nisu okusili kap alkohola
Ovo što Mortitia kaže, da ju je pomalo strah ljudi koji nikad nisu namjerno popustili kočnice nekim opijatom - nešto slično mislim i ja, samo to ne bih nazvala strahom. Kako reče Lastan, dosta ljudi zna zašto to ne čini. Nekima je jednostavno neugodan osjećaj gubitka kontrole, neko se uplaši pomućene svijesti, nekoga uplaši vrludanje vlastitih misli (npr. moja stara je takva, i jedna prijateljica), pa kao što ja ne osjećam specijalni rush od brze vožnje, vrtuljka, skakanja s visine i sl., već samo strah, tjeskobu i izgubljenost, tako valjda i ti ljudi biraju ne probati alkohol.
Hoću reći, ne razumijem ih ako razmišljam iz svoje pozicije, a ta je da mi je osjećaj malo pomjerene percepcije (nekim sredstvom, alkoholnim ili ne) apsolutno preodličan (nisam iskusila nikad epizode agresije, i sl.). Ako pak razmislim iz njihove pozicije, vidim sebe kako se grčevito držim za lance na vrtuljku i molim Zeusa da se krugovi napokon završe i da siđem s njega.
Da, bojim se vrtuljka i cijele te lunapark kompanije
Live and let live. No, to se naravno odnosi I na one koji nisu okusili kap alkohola
Ovo što Mortitia kaže, da ju je pomalo strah ljudi koji nikad nisu namjerno popustili kočnice nekim opijatom - nešto slično mislim i ja, samo to ne bih nazvala strahom. Kako reče Lastan, dosta ljudi zna zašto to ne čini. Nekima je jednostavno neugodan osjećaj gubitka kontrole, neko se uplaši pomućene svijesti, nekoga uplaši vrludanje vlastitih misli (npr. moja stara je takva, i jedna prijateljica), pa kao što ja ne osjećam specijalni rush od brze vožnje, vrtuljka, skakanja s visine i sl., već samo strah, tjeskobu i izgubljenost, tako valjda i ti ljudi biraju ne probati alkohol.
Hoću reći, ne razumijem ih ako razmišljam iz svoje pozicije, a ta je da mi je osjećaj malo pomjerene percepcije (nekim sredstvom, alkoholnim ili ne) apsolutno preodličan (nisam iskusila nikad epizode agresije, i sl.). Ako pak razmislim iz njihove pozicije, vidim sebe kako se grčevito držim za lance na vrtuljku i molim Zeusa da se krugovi napokon završe i da siđem s njega.
Da, bojim se vrtuljka i cijele te lunapark kompanije
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 1 guest
