Stitch wrote: ↑04 Nov 2017, 20:27
Imidž je po definiciji "izgled i ponašanje prema publici, javnosti ili društvu u cjelini, slika ili dojam kao predodžba o kome". A tu sliku ili dojam stvaraš na osnovi primljenih podataka - u ovom slučaju o hrvatskoj povijesti, vladarima, kulturi, arhitekturi... Nema to veze s turizmom jer imidž ne stvaraš isključivo radi turista. Stvaraš ga i zato da privučeš utjecajne ljude iz drugih sfera - bankare, industrijalce, poduzetnike... Stvaraš ga i stoga što je imidž bitan ne samo ljudima koji rade s javnošću nego i onima koji žive ovdje. Svijest o sebi, slika o sebi narodu ili društvu može biti umanjena ili uvećana, poboljšana ili pogoršana... odgovarajućim porukama kojima ih hraniš. A kultura kao pojam obuhvaća mnogo toga, to je skup materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti, pa i obrazovanja, znanja, vještina, etičkih i socijalnih osjećaja, društvenog ophođenja i ponašanja prema pojedincu...
Pa ako se imidz shvati kao slika na osnovu koje se stice dojam o necemu, bitno je i kako je slika naslikana ali i kakve su kvalitete boje i papir.
Sto ce reci, uskladjenost rijeci i djela.
Moze Hrvatska pricati sto god zeli o svom stavu prema pravima, pravosudju, uljudbi, kulturi, tumaciti povijesne dogadjaje kako joj pase ali ako sveopci dojam tamo negdje gdje se to gleda ne odgovara recenom, djaba joj i badava bilo.
Ocito nesto radi pogresno.
Evo npr. sad je po placama Hr ispala na predzadnjem mjestu u Evropi, prije Bugarske. Rumunji navodno bolje placeni.
I sad se stranci s kojima smo bili cudom cude jer njihov opce-osobni dojam ne odgovara tome.
Nisu nikakvi politicari, obicni pucani koji su bili u obje (izmedju drugih) zemlje bili turisticki, bilo poslovno.
Njima Hrvatska ostavlja dojam bogatije zemlje od onog kako bi trebala izledati prema placama, a jos vise u usporedbi s Bugarskom i Rumunjskom.
Jedno od objasnjenja bi moglo biti i kako je razlog tome bolja organiziranost i prikrivenost sive ekonomije ali kome sad vjerovati, brojkama ili dojmu.
Gradnja imidza, pogotovo neke zemlje, traje dugo, godinama pa i stoljecima. A i treba imati neke osnove na koje se taj imidz moze postaviti. Jedan Bec nece imati problema sa priljevom turista jer imas sto gledat tjedan dana a i ulazu pare u ocuvanje. Zagreb — kojem volimo laskati da je mali Bec — jest trenutno hit turisticka destinacija ali mozda vise zbog egzotike i novotkrivenosti masama (novo sito na klinu visi, jel

) nego sto bi to bilo zbog kulturnih sadzaja.
Nije zanemarivo ni to da je danas relativno jeftino putovati i da je cyti break tip turizma popularan.
Sto se tice prezentacije povijesti strancima, ona djelomicno ovisi i o prezentatorima. Povijest jest takva kakva je ali je nas odnos prema njoj razlicit. Mozda i odatle dolazi do razlike u onome sto se govori i sto se cuje.
Usporedbe s drugima su nezahvalne jer je bitan i kontekst, tj. Vrijeme i mjesto u kojem su se stvari dogadjale.
A bome ima nesto i u ljudima.
Ako se gleda u vremenskim okvirima zanemarivih dvadesetikusur godina otkad je Hrvatska samostalna, nije da se nije moglo bolje napraviti.
Ovako laicki bih rekla da je zbog nepotizma, rodijackog duha i postavljanja podobnosti ispred sposobnosti napredak takav kakav je.
Politika je vriti a posljedicno i ekonomija.
Iako bi to dvoje trebalo biti nepovezano ali politika ipak postavlja okvire u koje se uklapa drustvo.
Moglo bi se reci da je ona ta koja kreira imidz.
Nas je, eto, svakakav.
Sto se tice pohvala i pokuda, pa nekako bi trebalo biti kao i kod djece, hvaliti dobro, kuditi lose.
Patriotizam ne mora biti negativan sve dok je umjeren i objektivan.
Kao i koliko se koristi samo radi osobne koristi a sveopca je nebitna.
A da li to tako moze bti, druga je stvar.
