Post
14 Nov 2013, 06:49
Bolković pati od obilja riječi, to je istina. Ali ovo je dobro napisao.
Novak ima pravo u početnoj dijagnozi -- da su neki od nas drukčiji i zbog toga pate, ali da se ta drukčijost ne da promijeniti. Da je ona njihova sudbina protiv koje se zalud boriti.
Kako ja čitam Bolkovića (i slažem se s njime), on misli da Novakovi kritičari fulaju poantu u negiranju te početne premise, te sudbinske drukčijosti.
Nije stvar u tome da se pravimo da ti ljudi nisu drukčiji, nego da ne budemo Novaci i da ne smatramo tu drukčijost lošom. Posebice da ne smatramo sebe, 'ne-drukčije', boljima od njih.
Nije civilizacijski doseg da se pravimo da slijepac nije slijep i da ga nazovemo finijim imenom i da mislimo da će sad on odjednom vidjeti. Jer neće.
Doseg je da da smatramo čovjekom jednakih prava kao što smo mi i da mu pomažemo u tome da mu njegova razlika oduzima što manje od onoga u čemu mi uživamo.
Evo, jučer idem pišati u javni zahod, onaj Bandićev zlatni. I ide tamo i jedan u kolicima. On hoće u lift, a lift zaključan velikim lokotom.
Novak bi mu rekao, jebiga, imaš kolica, pomiri se s time. I smijuljio bi se, zadovoljan što on, odabrani savršenko, može pišati a ova niža vrsta ljudi ne. Novakov bi tipični kritičar rekao, "nemojte se vi ništa uzrujavati, vi ste isti kao mi". I bio bi sretan što taj čovjek ima potpuno pravo koristiti zahod kao i svi mi drugi. Glupi su i jedan i drugi, jedino je Novak još i zao.
Realnost je da je u našem društvu ovaj nesretan čovjek hendikepiran. Mi to moramo prepoznati i pomoći mu da ga to što manje muči, jer na to smanjenje muka ima onoliko prava koliko mu mi realno možemo omogućiti. Jer svom hendikepu nije on kriv, nego nesretna igra slučaja.
Rješenje je bilo otići niz stepenice, dovesti ženu koja održava zahod, koje je lift otključala i čovjeka pustila i koja je razumno rekla, "moram zaključavati jer se inače djeca igraju s time i pokvare".
Pamet je bila u prepoznavanju realnosti i smanjivanju njezinih loših posljedica. Zlo i glupost bilo bi u novakovskom oholom uživanju u realnosti. Glupost bi bila u odbijanju prihvaćanja realnosti. Bolković lupa i po zlu i po gluposti.
Vole me, lijepe se za me.
A na netu moš birati, pravi rasadnik.
Ali lijepa ti je želja u svakom slučaju. 
Sad kad su razne potrebe zadovoljene, možemo nazad na temu. 
