Hrvatska se izjasnila protiv priznanja Palestine

[..a unda]

https://www.index.hr/vijesti/clanak/hrv ... 13793.aspx

Nemam puno toga za reći osim.. koji smo mi jad od države.

[Stitch]

Ne iznenađuje me to, mi Izraelu i Americi virimo iz guzice.

[..a unda]

Ne iznenađuje me to, mi Izraelu i Americi virimo iz guzice.

Drago mi je da si ti to rekao, da ne moram ja.
Samo bih još dodao Njemačku. Da Njemačka prizna Palestinu, mi bi to isto napravili u roku 24 sata.

Gledam malo Sloveniju, manja je od nas i, reći ću tako, nebitnija od nas, ali ima karakter..

[Pastir]

To se može promatrati iz nekoliko različitih kutova (realpolitika, pragmatizam, filozofsko-moralna dimenzija itd.).

Naš vanjskopolitički kurs vezan je uz EU i NATO, a ondje se odluke donose konsenzusom ili barem u koordinaciji. Hrvatska sama ne bi dobila mnogo priznanjem Palestine, ali bi riskirala zategnute odnose s partnerima — posebice SAD-om i Njemačkom, koji drže ključne poluge moći unutar saveza.

S obzirom na to da vanjska politika ima i ekonomsku dimenziju, postavlja se pitanje koristi: priznanje Palestine teško bi otvorilo nova tržišta ili osiguralo izravne investicije, dok bi istodobno moglo zakomplicirati odnose s Izraelom, a posredno i s Washingtonom.

Ne treba zaboraviti da je Hrvatska sama početkom 1990-ih tražila međunarodno priznanje, dok su velike sile vagale interese. U tom smislu, postoji stanovita moralna nelagoda: ono što smo tražili za sebe — priznanje državnosti — sada ne želimo dati drugima. Ako načelo samoodređenja vrijedi univerzalno, onda ga ne možemo primjenjivati selektivno. U protivnom, ostaje dojam da međunarodna politika nije vođena pravdom, nego isključivo interesima. Manje države, poput Hrvatske, upravo zbog vlastitog iskustva mogu poslati signal da načela trebaju vrijediti za sve.

[Pastir]

Gledam malo Sloveniju, manja je od nas i, reći ću tako, nebitnija od nas, ali ima karakter..

Slažem se s tobom. Nastojim u obzir uzeti sva stajališta, ali ljudski bi bilo priznati Palestinu — bez obzira na moguće političke konfrontacije.

[Šabović Adis]

To se može promatrati iz nekoliko različitih kutova (realpolitika, pragmatizam, filozofsko-moralna dimenzija itd.).

Naš vanjskopolitički kurs vezan je uz EU i NATO, a ondje se odluke donose konsenzusom ili barem u koordinaciji. Hrvatska sama ne bi dobila mnogo priznanjem Palestine, ali bi riskirala zategnute odnose s partnerima — posebice SAD-om i Njemačkom, koji drže ključne poluge moći unutar saveza.

S obzirom na to da vanjska politika ima i ekonomsku dimenziju, postavlja se pitanje koristi: priznanje Palestine teško bi otvorilo nova tržišta ili osiguralo izravne investicije, dok bi istodobno moglo zakomplicirati odnose s Izraelom, a posredno i s Washingtonom.

Ne treba zaboraviti da je Hrvatska sama početkom 1990-ih tražila međunarodno priznanje, dok su velike sile vagale interese. U tom smislu, postoji stanovita moralna nelagoda: ono što smo tražili za sebe — priznanje državnosti — sada ne želimo dati drugima. Ako načelo samoodređenja vrijedi univerzalno, onda ga ne možemo primjenjivati selektivno. U protivnom, ostaje dojam da međunarodna politika nije vođena pravdom, nego isključivo interesima. Manje države, poput Hrvatske, upravo zbog vlastitog iskustva mogu poslati signal da načela trebaju vrijediti za sve.

Vitalni nacionalni interesu su vitalni. Plus, Quod licet Iovi, non licet bovi.

[Stitch]

Drago mi je da si ti to rekao, da ne moram ja.
Samo bih još dodao Njemačku. Da Njemačka prizna Palestinu, mi bi to isto napravili u roku 24 sata.

Ako se ne varam, tadašnja kancelarka Merkel još 2008. godine izjavila je da je sigurnost Izraela dio njemačke državne politike. Njemačka osjeća golem moralni dug zbog holokausta. To znači bezuvjetnu podršku Izraelu - vojnu, diplomatsku i političku. Čak i kad Izrael čini nešto što kritizira ostatak EU ili UN-a, Njemačka rijetko ide protiv njega. Razlog je dakako strah od relativizacije holokausta i osjećaj da bi svako distanciranje od Izraela moglo izgledati kao ponovno buđenje antisemitizma. To se doslovno prevodi u raison d'état, državni interes koji je iznad etike i morala.

[Stitch]

To se može promatrati iz nekoliko različitih kutova (realpolitika, pragmatizam, filozofsko-moralna dimenzija itd.).

Naš vanjskopolitički kurs vezan je uz EU i NATO, a ondje se odluke donose konsenzusom ili barem u koordinaciji. Hrvatska sama ne bi dobila mnogo priznanjem Palestine, ali bi riskirala zategnute odnose s partnerima — posebice SAD-om i Njemačkom, koji drže ključne poluge moći unutar saveza.

S obzirom na to da vanjska politika ima i ekonomsku dimenziju, postavlja se pitanje koristi: priznanje Palestine teško bi otvorilo nova tržišta ili osiguralo izravne investicije, dok bi istodobno moglo zakomplicirati odnose s Izraelom, a posredno i s Washingtonom.

Ne treba zaboraviti da je Hrvatska sama početkom 1990-ih tražila međunarodno priznanje, dok su velike sile vagale interese. U tom smislu, postoji stanovita moralna nelagoda: ono što smo tražili za sebe — priznanje državnosti — sada ne želimo dati drugima. Ako načelo samoodređenja vrijedi univerzalno, onda ga ne možemo primjenjivati selektivno. U protivnom, ostaje dojam da međunarodna politika nije vođena pravdom, nego isključivo interesima. Manje države, poput Hrvatske, upravo zbog vlastitog iskustva mogu poslati signal da načela trebaju vrijediti za sve.

Hrvatska se odlučila na čekanje zato što je svjesna odnosa snaga. Priznanje Palestine donijelo bi nam simboličke bodove kod arapskih i muslimanskih država, ali istodobno bi narušilo odnose s ključnim partnerima na Zapadu, ponajprije sa SAD-om i Izraelom. Zato vlada igra na sigurno - formalno podržava dvodržavno rješenje, ali čeka zajednički europski konsenzus. Time izbjegava rizik da ispadne usamljeni igrač u osjetljivoj partiji svjetske diplomacije.

[..a unda]

Ako se ne varam, tadašnja kancelarka Merkel još 2008. godine izjavila je da je sigurnost Izraela dio njemačke državne politike. Njemačka osjeća golem moralni dug zbog holokausta. To znači bezuvjetnu podršku Izraelu - vojnu,..

Ma, da to je prvo što pada na pamet. Negdje sam pročitao da je negdje..ne znam gdje, zakonski, ne pravopisno, obavezno pisati Holokaust s velikim H.
Nekako, ta ucjena. Holokaustom, treba prestati.
Sad postoji država Izrael, ima vladu, sprovodi se neka politika i tu politiku treba jasno osuditi.
Ono što je Hamas napravio prije dvije godine, pa ako ću šire gledati, to je za Izrael bio idealan casus belli.
Ne želim sad o zavjerama, ali Izrael je mogao to samo poželjeti, žrtve su tu sporedne, minimalne.
Da ne govorim o kodu Hanibal koji se koristi u izraelskom vojsci.

Uostalom i neki židovski autori dosta kritiziraju Izrael zbog eksploatiranja Holokausta.
A i trebalo bi jednostavno imenovati događaje ovakvim kakvim jesu..napad Hamasa je bio divljački i okrutan. Odgovor Izraela je genocid. Ogroman nerazmjer.

[..a unda]

To se može promatrati iz nekoliko različitih kutova (realpolitika, pragmatizam, filozofsko-moralna dimenzija itd.).

Naš vanjskopolitički kurs vezan je uz EU i NATO, a ondje se odluke donose konsenzusom ili barem u koordinaciji. Hrvatska sama ne bi dobila mnogo priznanjem Palestine, ali bi riskirala zategnute odnose s partnerima — posebice SAD-om i Njemačkom, koji drže ključne poluge moći unutar saveza.

S obzirom na to da vanjska politika ima i ekonomsku dimenziju, postavlja se pitanje koristi: priznanje Palestine teško bi otvorilo nova tržišta ili osiguralo izravne investicije, dok bi istodobno moglo zakomplicirati odnose s Izraelom, a posredno i s Washingtonom.

Ne treba zaboraviti da je Hrvatska sama početkom 1990-ih tražila međunarodno priznanje, dok su velike sile vagale interese. U tom smislu, postoji stanovita moralna nelagoda: ono što smo tražili za sebe — priznanje državnosti — sada ne želimo dati drugima. Ako načelo samoodređenja vrijedi univerzalno, onda ga ne možemo primjenjivati selektivno. U protivnom, ostaje dojam da međunarodna politika nije vođena pravdom, nego isključivo interesima. Manje države, poput Hrvatske, upravo zbog vlastitog iskustva mogu poslati signal da načela trebaju vrijediti za sve.

I vanjsko politički kurs jedne Slovenije je vezan za EU I Nato, pa je ipak priznala Palestinu, plus što je zabranila ulazak izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, pozivajući se na naloženo uhićenje od strane Međunarodnog kaznenog suda (ICC) zbog navodnih ratnih zločina u Gazi.

Naravno da ima tu raznih interesa, ali ima i konteksta.
SFRJ..tj kako se onda zvala, među prvima je priznala Izrael, ali to nije smetalo da 1967. nakon rata s Egiptom i kim još, prekine sve diplomatske odnose.
Mislim, svaka čast interesima, ali treba imati i malo kičme..

[Stitch]

Slažem se s oba posta, pogotovo jer u Hrvatskoj stavovi nisu unisoni - Milanović misli da treba priznati Palestinu (a on je kao predsjednik RH zadužen za vanjsku politiku), dočim vlada, s Plenkovićem na čelu, zagovara čekanje svrstavajući se uz relativno malen broj država koje izmišljaju opravdanja da to ne učine.

Koliko je zemalja priznalo Palestinu? Većina članica UN-a, čini mi se. To je jasan znak dosljedne etike i politike.

[Pastir]

I vanjsko politički kurs jedne Slovenije je vezan za EU I Nato, pa je ipak priznala Palestinu, plus što je zabranila ulazak izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, pozivajući se na naloženo uhićenje od strane Međunarodnog kaznenog suda (ICC) zbog navodnih ratnih zločina u Gazi.

Naravno da ima tu raznih interesa, ali ima i konteksta.
SFRJ..tj kako se onda zvala, među prvima je priznala Izrael, ali to nije smetalo da 1967. nakon rata s Egiptom i kim još, prekine sve diplomatske odnose.
Mislim, svaka čast interesima, ali treba imati i malo kičme..

Možda Slovenija može manje izgubiti? Možda je Hrvatska ovisnija o Zapadu i osjetljivija na posljedice?

[Stitch]

Možda je Hrvatska ovisnija o Zapadu i osjetljivija na posljedice?

Vjerojatno jest. Ekonomski je slabija, ima više iseljenih, perspektiva joj je lošija. Ostane li bez potpore EU i NATO-a, crno joj se piše. Opet, to ne znači da drugima treba uskraćivati ono što je svojedobno tražila za sebe, kako si i sam napisao.

[..a unda]

Možda Slovenija može manje izgubiti? Možda je Hrvatska ovisnija o Zapadu i osjetljivija na posljedice?

Ne znam što Hrvatska može izgubiti. Plivu? Izraelske investicije?
Pa ne može Izrael ucijenjivati s par ulaganja Hrvatsku.
Najbolja mi je naša diplomacija koja kaže da bi priznala Palestinu, ali da nema što priznati, koji teritorij priznati.
Nema Hrvatska ništa izgubiti, Hrvatska vodi poltronsku vanjsku politiku.

[Pastir]

Ne znam što Hrvatska može izgubiti. Plivu? Izraelske investicije?
Pa ne može Izrael ucijenjivati s par ulaganja Hrvatsku.

Napisao sam: „ovisnija o Zapadu“ — ne o Izraelu. On nije toliko važan koliko su važni NATO (posebno Amerika) i EU (Njemačka).

[Stitch]

Najbolja mi je naša diplomacija koja kaže da bi priznala Palestinu, ali da nema što priznati, koji teritorij priznati.

To je argument kojim se služe i Nizozemska, Švicarska, Austrija, Grčka, Italija, Kanada, Australija, Novi Zeland... Prijeporni su teritorij, institucije, Hamas itd., a neki kažu i da priznanje treba biti rezultat pregovora između Palestinaca i Izraela, ne unilateralne odluke.

[Pastir]

Potpiši peticiju za priznanje Palestine!

Građani RH zgroženi su genocidom koji Izrael provodi u Pojasu Gaze. Republika Hrvatska ima moralnu i političku obvezu učiniti sve što je moguće kako bi se zaustavilo daljnje ubijanje nedužnih civila i djece.

Velika većina građana RH želi da Hrvatska prizna Palestinu, to pokazuju i ankete. Međutim, Plenkovićeva vlada to uporno odbija, npr. kada smo to prije godinu dana predložili Saboru.

Priznanjem Palestine, Hrvatska bi poslala snažnu poruku, potvrdila da je predana riješenju dvije države i doprinijela jačanju međunarodnog pritiska koji traži od Netanjahuove vlade prekid vatre i puštanje dovoljnih količina humanitarne pomoći u Gazu.

Prisjetimo se i naše nedavne prošlosti i značaja koji je za Hrvatsku imalo međunarodno priznanje - potpišite našu peticiju, napravimo zajedno pritisak na premijera Plenkovića da konačno napravi odlučne korake, da Hrvatska doprinese zaustavljanju genocida u Gazi!

https://actionnetwork.org/forms/peticij ... palestine/

Iskoristit ću forumsku opciju koju su demonstrirali Stitch i Adis da vas pozovem, ne zamjerite.

@..a unda

@drug mile

@Marsovac7

@Stitch

@Šabović Adis

[Pastir]

@scarletlemur

Ako sam još nekoga zaboravio, neka se ne ljuti — i pridruži nam se.

[Stitch]

Što, forumska politička akcija?

Neka, tako i treba. Vidio sam taj link jučer na Facebooku, ali nisam ga prenio.

@nina williams

@Zmaj021

Izostavio si to dvoje od nedavno aktivnih, ostale si spomenuo.

[Stitch]

'Peticiju za priznanje Palestine u 48 sati potpisalo više od 20 tisuća građana'

Možemo je pokrenulo peticiju kojom prikupljaju potpise za priznanje Palestine. U prvih 48 sati prikupljanja peticiju je potpisalo više od 20 tisuća građana. Otkrila je to čelnica Možemo Sandra Benčić u studiju Večernji TV-a koja je uvjerena da će doći do toga da će Hrvatska priznati Palestinu iako prijedlog za njenim priznanjem dva puta nije prošao u Saboru. Prvi puta prije godinu dana i drugi puta prošlog petka kada većina zastupnika nije podržala inicijativu lijeve oporbe.

- Gledamo genocid u Gazi u realnom vremenu u prijenosu na televiziji. Imali smo priliku stati uz bok velikih zemalja poput Ujedinjenog kraljevstva, Kanade, Francuske, Španjolske, Australije, Belgije. Priznanja koja su se sada dogodila su stvorila itekakav pritisak na Izrael. Nemojmo zaboraviti da je nakon odbijanja našeg zahtjeva u parlamentu Plenković dobio čestitke od izraelskog ministra vanjskih poslova. To znači da im je itekako bitno da se ovaj val priznanja ne proširi, što govori i da je itekako bitno da se proširi-kazala je Benčić. Poručila je da ju je kao građanku sram što Hrvatska nije izglasala priznanje jer smo kao država prošli rat, prošli Vukovar, Škabrnju, gledali što se dogodilo u Srebrenici, a na pitanje zbog čega je to tako kaže kako je Plenković politički anemičan i bez stava. (...)

I mi, eto, pomažemo da taj broj bude što veći.

[..a unda]

Napisao sam: „ovisnija o Zapadu“ — ne o Izraelu. On nije toliko važan koliko su važni NATO (posebno Amerika) i EU (Njemačka).

Ma, da, samo sam naveo Izrael kao moguću direktnu ovisnost.
Ali opet se pozivam na Sloveniju.. nije mi jasno da je Hrvatska ovisnija o Zapadu nego Slovenija.
Ne vidim što bi to moglo biti tako pogubno da Hrvatska prizna Palestinu.

[..a unda]

To je argument kojim se služe i Nizozemska, Švicarska, Austrija, Grčka, Italija, Kanada, Australija, Novi Zeland... Prijeporni su teritorij, institucije, Hamas itd., a neki kažu i da priznanje treba biti rezultat pregovora između Palestinaca i Izraela, ne unilateralne odluke.

S druge strane, 145 država u UN je priznalo Palestinu. Nedavno i Španjolska, Slovenija, Norveška, Irska.
Hamas, kakav god jest da jest, demokratski je izabran..ima čak i opoziciju u formi Fataha.
Moglo se izvana utjecati na Hamas da razvije političke institucije, pripremi na pregovore.. čak mi se čini da se nešto na tome radilo, ali..Izrael. Izrael je nastavio svoju politiku prema Palestincima, zaoštravao je, nije nikako odgovaralo Izraelu da se koliko toliko ustanovi Palestinska civilna vlast. Opstruiralo se koliko god se moglo, čak i silom.
Možda je međunarodna politika trebala vršiti pritisak na Hamas, ali je sigurno trebala vršiti veći i žešći pritisak na Izrael.

[..a unda]

'Peticiju za priznanje Palestine u 48 sati potpisalo više od 20 tisuća građana'



I mi, eto, pomažemo da taj broj bude što veći.

Potpisao sam to čim sam vidio, iako ne vjerujem baš u peticije..

[Stitch]

S druge strane, 145 država u UN je priznalo Palestinu. Nedavno i Španjolska, Slovenija, Norveška, Irska.
Hamas, kakav god jest da jest, demokratski je izabran..ima čak i opoziciju u formi Fataha.

Kada je izabran, zar 2007.? To računaš kao demokratsko biranje vlasti?

Tako su i Tita "demokratski" izabrali jednom - pa se nikad više nije skinuo s prijestolja. Fali ti to?

[..a unda]

Kada je izabran, zar 2007.? To računaš kao demokratsko biranje vlasti?

Tako su i Tita "demokratski" izabrali jednom - pa se nikad više nije skinuo s prijestolja. Fali ti to?

Pa ti su izbori od strane mase međunarodnih promatrača ocijenjeni kao slobodni i fer. To što je poslije bilo između samih Palestinaca nije sad bitno.

Ko? Tito jel mi fali? Šta sas Tito ima veze? Fali, jebiga..