Ajmo pričat o filmu

[MmeTipfeler]

Za temu je važan film The Mark of Zorro. Za režisera je vjerojatno malo tko čuo - Fred Niblo, ali za Douglasa Fairbanksa sigurno znate. Dakle, to je bio prvi američki film o superjunacima - da, da, tako je počelo, a počeo se prikazivati u New Yorku na današnji dan 1920.

Nijemo i dražesno.

Kladim se da nitko nije pogledao film. Ja sam došla negdje do polovice. Film je genijalan. Ne samo iz povijesne perspektive. Klišeizirano do boli. Fairbanks je inače briljirao upravo u takvim ulogama - što više hopsanja, to bolje. Vjerojatno se zato i nije dobro uklopio u zvučni film, pri čemu zvučni film zapravo znači film u kojemu dijalog prati radnju. I u Zorroovu znaku itekako se čuje zvuk - cijelo vrijeme ide glazba, čuje se kucanje na vratima, ali nema ljudskoga glasa. Kako će zapisivati glas na filmsku vrpcu, tek su poslije otkrili, a ovaj je film snimljen godinu dana prije nego što će Griffith u film ubaciti zvučne sekvence, dakako, snimljene na gramofonskoj ploči. Teško je danas i dočarati pizdarije koje su se znale dogoditi kada se slika baš ne bi složila sa zvukom i obratno.

Uostalom, sjećamo se završnog zajeba u Singin' in the Rain.

[Šabović Adis]

Ili da je varka, iluzija, kako god hoćeš, kao i svaka umjetnost. Ulje na platnu konkretno je kombinacija uljenih boja namazanih na platno, a što mi na slici vidimo, druga je stvar. Isto vrijedi i za druge umjetnosti. Kod filma pak, da ostanem kod tvojeg primjera, razmišljanje se itekako može pokazati. Dakako, ne "tekst" toga razmišljanja, a može i to uz posebne vizualane i/ili auditivne efekte, no možeš pokazati činjenicu da je lik, recimo, zamišljen. U tom prikazu sudjeluju i glumac koji to mora pokazati, režiser koji će ga usmjeriti kako da to pokaže, snimatelj, opet prema režiserovim uputama, a na kraju montažer koji će na pravom mjestu napraviti "cak", i to prema režiserovim uputama.

Pa znaš za pokuse koje su radili s gledaocima: jedan te isti kadar lica u gro-planu montirali su u kombinaciji s kadrovima koji izazivaju ugodne odnosno neugodne osjećaje, a onda su gledaoci iz toga kadra iščitavali je li lik pozitivan ili negativan.

Prelazim u novi post da ne pišem plahte, a i nije usko vezano s ovim.

A eto, slika kazuje 1000 riječi. Istovremeno.

Zato nikad ne znaš šta je tačno rekla...

[MmeTipfeler]

A eto, slika kazuje 1000 riječi. Istovremeno.

Zato nikad ne znaš šta je tačno rekla...

Ruku na srce, to se može reći za svaku umjetnost. No nećemo o tome, kao ni o Wittgensteinu.

Ajmo o filmu. Ja trenutačno nemam ideja.

[Šabović Adis]

Ruku na srce, to se može reći za svaku umjetnost. No nećemo o tome, kao ni o Wittgensteinu.

Ajmo o filmu. Ja trenutačno nemam ideja.

Uopšteno ili o konkretnom naslovu?

Pratiš li ove nove, digitalne, postprodukcijske radotoke (workflow)? Ja se ponešto i razumijem.

[MmeTipfeler]

Uopšteno ili o konkretnom naslovu?

Pratiš li ove nove, digitalne, postprodukcijske radotoke (workflow)? Ja se ponešto i razumijem.

Nemam pojma o čemu je riječ. Pričaj.

[Šabović Adis]

Nemam pojma o čemu je riječ. Pričaj.

Ma znaš ono, biti i pikseli. Nelinearni editori (bivši motažni stolovi a.k.a.Moviola & Steenbeck. Gradiranje boje. Korekcija boje. Konfiguracije hardvera, moni - toring.

Komponovanje, aranžiranje, sviranje, usnimavanje, obrada i montaža zvuka...sa sve masteringom za izlaz na kino format.

[MmeTipfeler]

Još uvijek te ne pratim. To je sve tehnologija. Film je od početka i cijelo vrijeme težio novim tehničkim rješenjima, a u međuvremenu su se snalazili kako su znali i umjeli. Sjećam se priče o tome kako su zvuk koji proizvode svemirci u Ratu svjetova, ne ovome novom, improvizirali pojačanim zvukom ventilatora. Što dečki ne bi bili dali za ovakvu tehnologiju!

No filmska umjetnost nije u tome.

[Donna Sole]

Film jest umjetnost. No nisu svi filmovi umjetnička djela nit su svi redatelji umjetnici.
Jednako vrijedi i za ostale umjetnosti kako likovnu, glazbenu, glumačku i da ne nabrajam ostale.


Moguće je da je najteže utvrditi neki film ili redatelja umjetnikom jer je dostupniji i ima više promatrača i kritičara od ostalih umjetnika. Treba i znati gledati film.
Kod nas nije praksa uvoditi djecu u lektiru filma i uputiti ih u kvalitetu. A lako im usadimo mišljenje o slikarstvu, kiparstvu ili glazbi samo jednim pasusom u knjizi govoreći im: ovo su umjetnička djela. A zašto su to umjetnička djela ne postoji objašnjenje. Oni samo znaju da je to obavezna lektira ili da je Van Gogh umjetnik. A i on je specifičan što je proglašen umjetnikom nakon smrti.

[Stitch]

I dalje stoji isto.

Ne, ne stoji. Uopće nisi razumjela što sam napisao. A ja za vrtićka natezanja nemam ni volje ni vremena.

[MmeTipfeler]

Film jest umjetnost. No nisu svi filmovi umjetnička djela nit su svi redatelji umjetnici.
Jednako vrijedi i za ostale umjetnosti kako likovnu, glazbenu, glumačku i da ne nabrajam ostale.

Pa postoje i podvrste, da tako kažem. Postoje bolji i lošiji umjetnici, bolja i lošija umjetnička djela. Ono što je karakteristično za umjetnost, svaku umjetnost, jest stvaranje iluzije, stvaranje apstrakcije s pomoću konkretnih sredstava - boje, papira, svjetla, zvuka (prva razina) koja se slažu u pokretne ili nepokretne oblike, napisanu ili izgovorenu riječ, splet različitih zvukova (druga razina) te na kraju daju treću razinu - smisao, ideju, asocijaciju, tumačenje, ono čime nas se djelo doima i po čemu ga pamtimo.

Ti govoriš o ovoj trećoj razini, kako se obično i čini, ne analizirajući prve dvije razine, a nesporazum je ovdje zapravo nastao na drugoj razini.

[Riona]

@Stitch
Ovo ti je "novi" lik u klizanju: vrticki zaokret.
Ti se nisi potrudio shvatiti sto sam ja napisala.

Medutim, napustam raspravu u ovom tonu.
Pomislila sam da ima negdje mjesto za razumnu diskusiju odraslih ljudi, ali nista od toga. Nije to nista novo pod kapom nebeskom, samo dosadno.


Sent using T

[Šabović Adis]

Još uvijek te ne pratim. To je sve tehnologija. Film je od početka i cijelo vrijeme težio novim tehničkim rješenjima, a u međuvremenu su se snalazili kako su znali i umjeli. Sjećam se priče o tome kako su zvuk koji proizvode svemirci u Ratu svjetova, ne ovome novom, improvizirali pojačanim zvukom ventilatora. Što dečki ne bi bili dali za ovakvu tehnologiju!

No filmska umjetnost nije u tome.

Oh, pa mora se i filmski umjetnik nečim izrazit', a filmska tehnička sredstva su upravo to - sredstva izražavanja filmskih umjetnika, ne ide neposredno. Nema zaobilaznice, a današnja su ova koja sam linkao.
Eto, nisam još naišao na slikara koji nema nijedne svoje slike (slikarskog djela!), da nije prvo savladao kist.

A u rajvoSa su svi umjetnici. Svi! Dok im ne metneš neko tehničko sredstvo u ruke...k'o na primjer olovku...ili sočivo...ili mikrofon...može i tastatura...a onda im više nije do umjetnosti.


E:
Riona, ne jedi se!

[Riona]

...

E:
Riona, ne jedi se!

Jel ti to sjediš kraj mene?

Al ja imam praaaavooo!

[Šabović Adis]

Jel ti to sjediš kraj mene?

Jajks......ne bi valjda spucala nekog bez naočala?!

Al ja imam praaaavooo!

Ma to nije ni sporno, svi ga imamo. Tim više smatram da nemaš šta napuštat' raspravu. Pa jel'?!

[Stitch]

@Stitch
Ovo ti je "novi" lik u klizanju: vrticki zaokret.
Ti se nisi potrudio shvatiti sto sam ja napisala.

Kad mi već editiraš postove, idući put vrati ih u prvobitno stanje. Nije teško, samo klikneš na strelicu u pregledniku.

Medutim, napustam raspravu u ovom tonu.
Pomislila sam da ima negdje mjesto za razumnu diskusiju odraslih ljudi, ali nista od toga. Nije to nista novo pod kapom nebeskom, samo dosadno.

Pa ovo jest razumna diskusija. Drugi je par opanaka što sam pretpostavio da štogod o filmu i znaš. Jer nisam slušao Peterlića i Mikića da bih ovdje s tobom igrao jalovi ping-pong, a za predavanje o holivudskom star-sistemu od dvadesetih godina prošlog stoljeća do danas, rekoh, doista nemam vremena. Možda drugom zgodom.

No ponavljam: zvijezda ne znači to što misliš da znači. Riječ je o arhetipu, šabloni, sa svim vrlinama i manama koje ta definicija nosi. I tome kako je Monroe, povremeno, uspjela izaći iz tih okvira. Jane Rusell vratila je humorom ženama inteligenciju koju im je Marilyn bila oduzela. Zato što nakon nje nastupa preokret. Garbo, Bacall i njima slične uvele su ciničnu, snažnu, samostalnu ženu, katkad duhovitu, kojoj tijelo i urođena zavodljivost nisu jedino oružje. A Monroe je gotovo uvijek naivno, bespomoćno stvorenje koje ne može preživjeti bez muškarca. Lutkica. I samo pod okriljem nekog znalca kao što je Wilder iz nje povremeno izvire duša i mozak.

Drugim riječima, biti zvijezda u ovom kontekstu znači nadrasti, prevladati zadane kalupe holivudske mašinerije. A ne biti poznat i slavan.

[Riona]

Kad mi već editiraš postove, idući put vrati ih u prvobitno stanje. Nije teško, samo klikneš na strelicu u pregledniku.



...

Ispričavam se, htjela sam te quotati a ispalo editiranje, pa kad sam obrisala svoj komentar, konačno uspješno, pojelo je i nešto tvog teksta.
Za ostalo :

[Riona]

Jajks......ne bi valjda spucala nekog bez naočala?!

Ne, ne bi spucala nekog bez ili sa cvikera. Samo pitam, jel me ti to vidiš!?

Ma to nije ni sporno, svi ga imamo. Tim više smatram da nemaš šta napuštat' raspravu. Pa jel'?!

Taman posla. Ko ima vremena nabadati se sa gigantima misli i znanja. Nek se sami zabavljaju. Sigurno će se naći neka dragovoljna krpenjača za napucavanje.
a taman sam pomislila da bi bilo vrijeme da se isproba ona rečena birtija ...

[Šabović Adis]

Ne, ne bi spucala nekog bez ili sa cvikera. Samo pitam, jel me ti to vidiš!?

Naravno da ne.

Taman posla. Ko ima vremena nabadati se sa gigantima misli i znanja. Nek se sami zabavljaju. Sigurno će se naći neka dragovoljna krpenjača za napucavanje.
a taman sam pomislila da bi bilo vrijeme da se isproba ona rečena birtija ...

Eh, a ne bi se sjetila da ga upitaš je li se ikad dočepao scenarija rečenih filmova pa da može pričat' o dobrim ili lošim performansima?! Ja nisam. Nikad. Pojma nemam radi li se tu o dobroj ili lošoj glumici, ili dobrom ili lošem liku...mis'im, muke ti kokoš natjerat' da izigrava samu sebe.

A znam i ovo: vječiti problem sa starovima je to što kad mu/joj rekneš sjedni! - ono legne... ...ili pita a što.

[Stitch]

Kladim se da nitko nije pogledao film. Ja sam došla negdje do polovice. Film je genijalan. Ne samo iz povijesne perspektive. Klišeizirano do boli. Fairbanks je inače briljirao upravo u takvim ulogama - što više hopsanja, to bolje.

Meni su dvadesete zanimljivo razdoblje, za razliku od pedesetih ili šezdesetih. Početke klišeiziranja još mogu probaviti, ali nastavak ne. Nažalost, u tih četrdeset godina stvoreno je ono što gledamo danas: tipizirane uloge, glumci i glumice koji ne mogu izaći iz nametnutoga kalupa, otrcani, izlizani stereotipi... Bilo je tu genijalaca, da se razumijemo, ali ne možeš stalno vrtjeti jedno te isto. Pogotovo sada, kad se sve američko svodi na šprancu. Opet.

Je li posrijedi cikličko ponavljanje kreativnih i epigonskih razdoblja, ne znam. Frye misli da jest. Ja sam valjda ciničniji pa nekako ne vjerujem u to.

[Riona]

Naravno da ne.

Eh, a ne bi se sjetila da ga upitaš je li se ikad dočepao scenarija rečenih filmova pa da može pričat' o dobrim ili lošim performansima?! Ja nisam. Nikad. Pojma nemam radi li se tu o dobroj ili lošoj glumici, ili dobrom ili lošem liku...mis'im, muke ti kokoš natjerat' da izigrava samu sebe.

A znam i ovo: vječiti problem sa starovima je to što kad mu/joj rekneš sjedni! - ono legne... ...ili pita a što.

Ma neaš ti pojma. Ne pričamo mi tu o filmu, es ti pametan! Ni o glumcima i glumicama ni o starovima.
I nemoj slučajno da mi veliš da ti se neki film sviđa il nešto.

[MmeTipfeler]

Ja bih vas sad oboje najradije išamarala, i Stitcha i Rionu. Kao i svakoga tko se naduri bez veze. Zapravo, durenje je uvijek bez veze.

I ne, ne mora netko biti stručnjak za film i poznavati teoriju filma pa da može reći - ovo mi se sviđa, a ovo mi se ne sviđa. Pa čak i objasniti zašto. No, s druge strane, ni pljuckati po tuđem znanju samo zato što se nama čini da nešto nije tako, jednako je glupavo. Meni netko može do u beskraj objašnjavati vrijednost solaže na gitari u November Rain, meni je to smrtno dosadno. Čak sam svojevremeno tvrdila da je to odgovor na pitanje zašto je nevjesta umrla. Od dosade. No, kao protuargument, mogu samo reći da mi se to ne sviđa. Nemam znanja i točka, ali mi nitko ne može zabraniti da tako mislim.

A sada, s obzirom na to da je naslov teme prilično širok, a i Donna je jasno i glasno napisala u početnom postu:

Pravilo je da ne morate nikog uvjeriti da ste u pravu niti da je netko u krivu.

Ne moramo uvjeriti, no možemo reći što o nečemu mislimo.

Tko hoće, neka nastavi. Tko neće, neka na ovoj temi dovijeka šuti.

[Herbicidna]

[MmeTipfeler]

Meni su dvadesete zanimljivo razdoblje, za razliku od pedesetih ili šezdesetih. Početke klišeiziranja još mogu probaviti, ali nastavak ne. Nažalost, u tih četrdeset godina stvoreno je ono što gledamo danas: tipizirane uloge, glumci i glumice koji ne mogu izaći iz nametnutoga kalupa, otrcani, izlizani stereotipi... Bilo je tu genijalaca, da se razumijemo, ali ne možeš stalno vrtjeti jedno te isto. Pogotovo sada, kad se sve američko svodi na šprancu. Opet.

Je li posrijedi cikličko ponavljanje kreativnih i epigonskih razdoblja, ne znam. Frye misli da jest. Ja sam valjda ciničniji pa nekako ne vjerujem u to.

Meni se čini da se sve ciklički ponavlja, točnije u spiralama, ali ne bih sada komplicirala.

Dvadesete su svima zanimljive, logično, baš kao što je antropolozima zanimljivo kameno doba. No bez nastavka ne bismo se mogli odrediti ni prema početku. U ovome filmu, koji je upravo dirljivo naivan i dražestan, mogu se naći začeci svega što se poslije pojavilo u američkoj kinematografiji, pa sve do crtanoga filma - pojedini dijelovi doista neodoljivo podsjećaju na crtiće. Meni se najviše svidjela ideja o različitom toniranju, različitim filterima: interijeri su u sepiji, noćni kadrovi plavkasto su obojeni, a dnevni su obično osvijetljeni. A sekvence su nepovezane gotovo kao u Shakespearea: sad smo tu, sad smo tamo.

No vjerujem da današnjeg gledaoca, navikla na ono što je linkao Šabo, to pretjerano ne veseli.

[Riona]

Ja bih vas sad oboje najradije išamarala, i Stitcha i Rionu. Kao i svakoga tko se naduri bez veze. Zapravo, durenje je uvijek bez veze.

I ne, ne mora netko biti stručnjak za film i poznavati teoriju filma pa da može reći - ovo mi se sviđa, a ovo mi se ne sviđa. Pa čak i objasniti zašto. No, s druge strane, ni pljuckati po tuđem znanju samo zato što se nama čini da nešto nije tako, jednako je glupavo. Meni netko može do u beskraj objašnjavati vrijednost solaže na gitari u November Rain, meni je to smrtno dosadno. Čak sam svojevremeno tvrdila da je to odgovor na pitanje zašto je nevjesta umrla. Od dosade. No, kao protuargument, mogu samo reći da mi se to ne sviđa. Nemam znanja i točka, ali mi nitko ne može zabraniti da tako mislim.

A sada, s obzirom na to da je naslov teme prilično širok, a i Donna je jasno i glasno napisala u početnom postu:



Ne moramo uvjeriti, no možemo reći što o nečemu mislimo.

Tko hoće, neka nastavi. Tko neće, neka na ovoj temi dovijeka šuti.

opa, fizika
Pa ovako; izgleda da mora. Barem prema Stitchu. And, btw. pričala ja sa Peterlićem više puta, uglavnom je on slušao. Poslovno, doduše

Ne moram uvjeriti, ali mogu reći što o tome mislim.

Ne pljuckam po tuđem znanju.

Ali molim lijepo, mene je doma naučilo da ne unizujem druge ako nešto ne znaju, a osobito da ne uzdižem sebe što nešto znam. Krivo, bit će, ali tako me učilo. Zgodan jedan primjerčić, jel, poznavala doktora koji nikako da ukapira da treba stisnuti tipku (virtualnu, jel) na kojoj piše "stisni" da se dogodi to što želi. Sad, možda bi bilo bolje da sam ga ismijavala, što je glup pa ne kuži. Nego mu stoput rastumačila. Na kraju mi je ostao dužan. A on je ostao gospon doktor s privatnom ordinacijom. Zna čovjek, eto.

[MmeTipfeler]

Ne da mi se citirati, ali ako vas dvoje budete svaku primjedbu shvaćali kao ismijavanje (Riona), a svaku zajebanciju kao udar na svoj ego (Stitch), moglo bi se dogoditi da me vidite samo na donjoj crti. Ucjena? Da. Čista. Najčišća.