oblivion wrote: ↑29 Aug 2026, 18:14
Nisi se izjasnio o tome jesu li Velika Depresija u SAD i Bengalska glad također bile posljedice smišljene politike.
A gle čuda, nitko tada nije pokušavao uništiti Ameriku.
Namjerno se nisam izjasnio, za tvoje dobro. Rastaviti tu priglupu paralelu na
proste faktore trivijalno je lako, dovoljno je zapitati se što je vlast učinila kada je doznala da ljudi gladuju. No kad već inzistiraš, idemo po redu.
Ta tri slučaja doista imaju zajedničke elemente - klimatske šokove, poremećaje cijena, siromaštvo, lošu administraciju, ratne posljedice i pogrešne ekonomske odluke. No svesti sve na sušu i lošu žetvu u Ukrajini 1932./33. znači ne poznavati povijest. Sovjetska je vlast, već sam rekao, nametala vrlo visoke otkupne kvote, oduzimala seljacima žito i druge prehrambene zalihe, kažnjavala sela i pojedince zbog navodnog skrivanja hrane, ograničavala kretanje ljudi koji su pokušavali pobjeći iz područja gladi te istodobno imala informacije o razmjerima katastrofe. I najvažnije: kada je postalo očito da politika izaziva masovnu glad, vlast nije jednostavno pustila tržište i stanovništvo da se prilagode. Zato je pitanje namjere toliko važno. Možemo raspravljati o tome je li Staljin planirao glad kao genocidni instrument, ali teško je opisati događaj kao običnu prirodnu katastrofu.
U Bengalu 1943. nije to bila jednostavno glad zbog suše. Postojali su rat, gubitak burmanskog uvoza riže, inflacija, poremećaji transporta, gomilanje zaliha, špekulacije i britanska ratna politika. Indijski nobelovac, ekonomist
Amartya Sen posebno je naglasio problem
entitlementa - hrane ukupno možda nije nestalo u količini proporcionalnoj broju umrlih, ali su određene skupine izgubile mogućnost da je kupe. A britanska vlast pritom je donosila odluke ponajprije prema ratnim potrebama Carstva. Bengal je zapravo dokaz da nije nužno fizički uništiti zalihe hrane kako bi nastupila glad. Svejedno, ne možeš ga naprosto izjednačiti s Ukrajinom jer su kolonijalna ratna ekonomija, struktura vlasti, tržišni mehanizmi i sovjetska politika kolektivizacije bili različiti. Riječju, kruške i jabuke.
Naposljetku, Amerika. Tu bih bio još oprezniji. Glad i pothranjenost tijekom Velike depresije jesu bile stvarne i strašne. Ali SAD i zapadne demokracije nisu imale glad istog tipa kao Ukrajina. Imale su problem s time da ljudi nemaju novca za hranu, dočim je sovjetski seljak često imao problem da mu je država fizički uzela hranu koju je proizveo. To je velika, čak fundamentalna razlika. U SAD-u istodobno je postojala golema proizvodnja hrane, ali su cijene poljoprivrednih proizvoda kolabirale, ljudi su izgubili prihode, a distribucija i kupovna moć zakazale. Zato su postojale paradoksalne slike gladnih ljudi i istodobno uništavanja poljoprivrednih viškova. Velika depresija pokazuje da masovna nezaposlenost i siromaštvo mogu prouzročiti glad i bez totalitarne države, ali kasnije intervencije i pomoć vlade dijametralno se razlikuju od aktivnog izvlačenja hrane, represije i ograničavanja bijega u Ukrajini ili od ratnih prioriteta, lošeg upravljanja i neadekvatne pomoći u Bengalu.