Otkad sam napokon, nakon 2 godine pokušavanja, ugledala 2 crtice na kućnom testu na trudnoću, mojoj sreći nema kraja
Ali, tu su počele i muke naravno. Prvi tjedni prošli su bez ikakvih problema, osjećala sam se super, nije mi bila muka, samo sam morala češće na wc.Međutim, prvi problemi počeli su sa 6 tjedana, kad sam odjednom prokrvarila, uz poprilično veliki izljev. Završila sam u bolnici zbog prijetećeg pobačaja. Imala sam veliki hematom, koji je tvrdoglavo odbijao dugo vremena smanjiti se pa sam u bolnici ostala 3,5 tjedna. Tamo su započele moje druge trudničke tegobe - mučnine, s 8 tjedana. Majko mila, tko ih je prozvao jutarnjima, debelo se zeznuo, jer moje traju cijeli dan, uopće mi osjećaj mučnine ne prestaje, ali sreća je što ne povraćam pa ipak uspijevam i prisilim se pojesti bar 3 obroka dnevno. Hrana mi se općenito gadi, a pogotovo slatko koje sam prije tamanila ko nespašena. Jedino što mi paše je kiselo - kiwi, krastavci, kisela pečena paprika. Povremeno mi u toku dana bude bolje, ali ipak, većinu dana je prisutan taj grozan osjećaj koji tjera na povraćanje.
Međutim, u bolnici sam doživjela i lijepe trenutke, tamo sam na UZV-u prvi put vidjela svoju Mrvu
Isprva je izgledala kao mala tamna mrljica, a kasnije kao grah s okom Na zadnjem UZV-u napokon počinje sličiti na minijaturno djetešce. 
Ostale tegobe su me zasad zaobišle, nemam promjene raspoloženja niti emotivne ili plačljive izljeve, a ni cice mi nisu narasle niti milimetar.
Ipak, ona najveća promjena koju mi je trudnoća donijela je upravo ta spoznaja da dragi i ja više nismo sami, nego nas je sad troje. I sad nam je to naše ljubljeno djetešce prioritet, a nas dvoje se moramo nekih stvari odreći.
Moram priznati da smo jučer imali jedan takav malo težak trenutak
Naime, dragi i ja smo se grlili i mazili, onako bez ikakvih drugih želja. No, kako je sad već prošlo dosta vremena (2 mjeseca) od našeg zadnjeg seksa, dogodilo se naravno neizbježno, uzbudili smo se, a ne možeš ništa (zabrana liječnika). I tako, morali smo svako na svoju stranu da se malo ohladimo. U ova zadnja 2 mjeseca čak niti nismo baš nešto razmišljali o seksu, kako smo bili u postupku medicinski potpomognute oplodnje, od svog tog pikanja injekcijama, odlaska na punkciju, onda mirovanje pa odlazak na transfer pa opet mirovanje, pa onda iščekivanje rezultata, pa onda veselje zbog pozitivnog rezultata, pa onda se dogodilo to krvarenje i dugi boravak u bolnici... Ali, eto, sad je prošlo neko vrijeme i normalno proradile nam opet naše potrebe za intimnošću. Moram priznati da mi ta ''trudnička tegoba'' trenutno najteže pada.
Eto, znam da sam jedina trudnica na trkeljanju (ali sam čula da je došla još jedna, ako je, dođi tu
), ali ima ovdje iskusnih rodilja pa me zanima kako ste se vi nosile sa svojim trudničkim danima. A pogotovo ako ima neka kojoj je bio zabranjen seks. I nemojte da ovdje pričam sama sa sobom jer ćete svi dobiti ječmenac
Ja sam mislila da će mi to proći već negdje oko 12. tjedna 
Ja sam danas točno 10 tjedana trudna. 
A znam da se dosta trudnica žali na to. Mislim da ako me netko nepoznat uopće pokuša pipnuti po trbuhu, da ću ga zveknuti 
a onda: 
Preko dana je nemam, ali navečer obavezno.