karambol » wrote:Ne valja, ne valja... zgodna mantra. Kao da je u drugim zemljama sve sjajno i u najboljem redu...Jebiga sve je stvar kuta iz kojeg gledaš, onoga što si navikao imati, a više nemaš ili podložnosti modernim tehnikama uvjeravanja kako je sve dostupno, i to jednostavno dostupno, samo te, eto, sudba kleta, kvarni političari i loš položaj zvijezda ometaju da sve izmaštano imaš...
Koliko se mi borimo da nam bude bolje? Koliko pokazujemo to nezadovoljstvo i namjeru da nešto promijenimo? U principu, samo cendramo i to cendranje je vrlo subjektivno. Svatko cendra o onome što njega smeta... Koliko ljudi ima istinsku volju mijenjati Banditića i njegov klan u Zagrebu? Malo.
Osobno poznam dosta ljudi koji svojim znanjem i sposobnošću na pošten način zarađuju odličnu lovu. Plaćaju sve poreze i bore se s državnom birokracijom. Stalo im je i bore se jer žele u ovoj zemlji ostati i raditi, a mogli su izabrati lakši način i prodati se nekoj velikoj korporaciji za ogromnu lovu i nisu... Ima ljudi koji se bore i žele ovu zemlju učiniti dobrom zemljom za život, ali ih je malo...
Ne mislim na nikakvu revoluciju. Mislim na sposobnost trpljenja ove raje, na čoporativnu glupost i nedostatak istinske volje i kuraže da se svatko osobno pobuni, počne boriti, a ne da se preda na prvu i nastavi sa kmetskim cendranjem koje nam je tako drago...
da, sve je stvar gledista, naravno. i to je zgodna mantra. utjesna. religijski optimisticna. jedno je rec da ne valja, a drugo je rec da je sve gore. stvar je gledista sto ce se uzet kao referentna tocka i dokle ce se uzimat.
a to sto je drugdje isto sve gore, pa bi se s tim trebalo usporedjivat i mozda tako radit neku grupnu terapiju da vidis da ti je dobro, ne znaci da nama nije lose, a bit ce i gore.
pa to je jos marfi rekao na pocetku..smiji se, sutra ce biti gore.
mi smo vec odavno u fazi i to potpuno slobodno, prepusteno, da sto je drugom gore, da je nama bolje. sad, mozemo me se mi izvrtat, cesat nogama iza uva, uvrcat se, odat na trepavicama da ne bi to sebi priznali, ali..tako je.
jedini nas potencijal, o kojem emerici prica, kao i drugdje jest sto jos uvijek imamo nesto rastuce zalihe onih kojima moze bit jos gore, tako da se sve manje ljudi zivot krece na bolje.
a to..bune, nemiri, otpori..to je sve samo dio nekog folklorica, pokusaj neke negacije, pokusaj nekog nepriznavanja sebi da smo nemocni, batrganje ukratko.
jedino sto mozemo to je prepustit se i kako bude..nesto malo tamo amo muljat, dignut taj koji glas, malo glumit, nesto se kao bunit, mrmoljit i tako uveseljavat gornje redove u areni gdje jedan za drugim se primicu sve blize areni i na koncu u njoj ucestvuju kao neka kulisa, stoicko hinjenje da frke nema, da je agonija negdje drugdje ili barem da je tamo isto neka agonija, e ali kao sto fata kaze muji za ljubavnicu..nasa je bolja..
da, da, tako je to, a sad ko to zeli priznat ili ne, pokusavajuci dobiti malo na vremenu sto ce nekog drugog laktom u nos tjeseci se da je to zivot, to ne znaci da ima nesto znacajno dobro sto bi moglo dat neku nadu..u ko zna sto.
ali, nema nam druge, pa ajd uzivajmo onda u tome misleci da smo..ne znam..slobodni ili da na nesto utjecemo, pa makar to bili i mi sami.
dakle, ceka nas samo jos vece usukavanje, nastojanje i iscrpljivanje da se pomirimo sa sobom, kako i rekli..eto, pa i nije tako strasno.
Al evo, paški sir je dobar 
