Morticia » wrote:Ne želim joj lomiti kičmu, al' ne želim ni od prevelikog straha za njene nježne osjećaje odgojiti beštiju.

Mislim da je u tim stvarima osnovna razdjelnica pitanje može li se roditelj pomiriti s elementarnim činjenicama da dijete nije "još jedan on" (tj. netko tko će uvijek i u svemu misliti kao on, reagirati kao on, odlučiti kao on), i da mu dijete (gle čuda) nije savršeno ni bezgrješno.
Ljudi se nerijetko zeznu vjerujući (makar podsvjesno) da će roditeljstvo biti puka ekstrapolacija prvih "bucibuci" godina, pa se onako malo zblenu kad im dijete počne misliti svojom glavom. Zeznu se i kad se prepuste roditeljstvu koje se temelji
jedino na osjećajima i instinktima, bez promišljanja toga svog roditeljstva, bez preispitivanja sebe kao roditelja.
Ako smijem prosuditi a da ne zvuči patronizirajuće, umišljeno ili kako već, mislim da ni u tebe ni u one s nepotrebnim sapunskim posudama

takvih zabluda nema ni u naznakama (disclaimer: nema neizgovorenog dodatka "za razliku od nekih drugih" - jednostavno, ne znam ništa o bilo kojem drugom forumskom roditeljstvu te dobi).