Milan Ivkošić (1947. - 2025.)

[Stitch]

Umro je hrvatski novinar Milan Ivkošić. Novinarstvom se počeo baviti sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Tjednom listu omladine (TLO). Od 1976. bio je novinar u VUS-u, a 1978. prešao je u Večernji list na mjesto redaktora. Pisao je kolumne (1979. – 1986.) o književnosti u Startu i Svijetu te o radiju i jeziku u Studiju.

U Večernjem listu bio je zamjenik glavnoga urednika (1990.) i urednik kulturne rubrike (1993. – 1995.), a od 1995. urednik je tjednoga priloga Kulturni obzor. Istodobno je bio glavni urednik Hrvatskog obzora (1994. – 1995.). Članci o hrvatskoj politici i kulturi sabrani su u knjigama Rodoljubna zanovijetanja (1992.), Nova rodoljubna zanovijetanja (1994.), Opet ti Hercegovci (koautor Zdenko Ćosić, 2006.) i Podanici s Griča i Pantovčaka (2013.). Bio je i glavni urednik lista Hrvatsko pravo (1991.). Tekstovima o kulturi, televiziji, radiju i jeziku, ali i britkim političkim komentarima surađivao je u mnogim listovima i na televiziji.

https://www.vecernji.hr/vijesti/preminu ... ic-1879765

[Pastir]

Nisam se uvijek slagao s njegovim stavovima — ali ne mogu tvrditi da kao novinar i kolumnist nije bio značajan i prepoznatljiv.

Počivao u miru.

[Stitch]

Austrijanci su devedesetih godina Večernjak svjesno pomaknuli udesno - analiza tržišta pokazala je da tu ima prostora, pri čemu nije bilo bitno što je Večernjak sve vrijeme bio obiteljski dnevni list, umjeren i gotovo apolitičan. Bitno je bilo da Večernjak zbog Jutarnjega i 24sata gubi čitatelje. Tu politiku provodili su Ivkošić, Dujmović i drugi novinari kojima se dalo da se razmašu. Činjenica da Styria pripada katoličkim konzervativcima - doslovno i ideološki - također nije nevažna.

Ivkošić kao kulturnjak i Ivkošić kao dnevnopolitički komentator značajno se razlikuju. Potonji je naporan u vražju mater. Razumljivo da se nisi slagao.

[Pastir]

U pogledu samog Ivkošića, može se reći da je bio tipični primjer kolumnista koji s vremenom postane karikatura vlastitih stavova — najviše zbog potrebe da ostane prepoznatljiv i relevantan. Retorički suhoparan — ali jasan (jednostavne rečenice, bez ironije). Kod publike kojoj se obraćao to je prolazilo. Bio je konzervativni trubadur nove desnice. Kao kulturnjak — i to si dobro primijetio — znao je napisati znalačke i osjetljive tekstove o književnosti i identitetu. Tamo gdje su nestajale dnevne stranačke borbe, i on je disao drugačije.

Ukratko, Ivkošić je ostavio trag, i to nije stvar sviđanja. Da je ostao samo kulturni kolumnist, vjerojatno bi imao širi krug poštovatelja. Ovako, ostaje podijeljen do kraja — kao i novine koje su ga godinama držale.

[Stitch]

Ivkošić je bio prepoznatljiv, ali nikada briljantan u literarnom, satiričnom ili intelektualnom smislu kao što su to bili drugi kolumnisti, npr. Ivančić i Dežulović. Njegov stil nije provocirao misaono nego ideološki - više da učvrsti već postojeće stavove nego da ih dovede u pitanje. Bio je izravan, katkad grub, često pristran, a povremeno i zloban. No takav je valjda i trebao biti u ulozi koju mu je redakcijska politika namijenila.

Večernji list doista se transformirao u smjeru tabloidnoga konzervativizma, dijelom pod utjecajem vlasničke strukture, a dijelom zbog tržišne borbe s Jutarnjim i poslije 24sata. U tom je kontekstu Ivkošić bio koristan alat - dovoljno prepoznatljiv, dovoljno glasan i za dio čitateljstva dovoljno "njihov". No upravo taj pomak udesno, od vremena do vremena bez istinske novinarske oštrine, anulirao je kritičku razinu koja je barem povremeno postojala u starijim fazama Večernjaka. I zato usporedba s feralovcima ne ide u Ivkošićevu korist - Feral je, uza svu svoju ideološku jasnoću, ostao iznimno pismen, duhovit i počesto okrutan, ali na visokoj razini. Ivkošić nije.

Sve to međutim ne isključuje (kolegijalno, profesionalno) žaljenje - otišao je novinar s prepoznatljivim rukopisom, koji je u formiranju dijela hrvatske javnosti imao konkretnu ulogu. Ali njegov opus i njegova pozicija ipak ostaju daleko od najviših dosega hrvatskoga novinarstva.

[Pastir]

Ne moraš me uvjeravati, tvoji komentari djeluju „insiderski“, kao da dolaze od nekoga tko poznaje kontekst medijske scene i evoluciju „Večernjaka“ iznutra. Nema tu teorija zavjere, nego hladna medijska realnost: tržište, niše, vlasnici i njihova ideološka infrastruktura.

Šteta zbog „Večernjaka“ — ali i zbog Ivkošića. Takav razvoj situacije promijenio je obje strane — ako smijem reći, nagore.