Emericzy » wrote:
Ti si taj koji je uspoređivao. Ja sam uspoređivao samo materijalne baze.
Kažeš, samoupravljanje je počelo u Solinu, a ne u Švedskoj. To je točno, ali je počelo
lažno samoupravljanje. U Švedskoj, kad se i ako se pojavi, bit će realnije, puno bolje od našega, jer će imati materijalnu bazu. U jadnoj Jugi nije ju imalo.
Svejedno, učinilo je to naše samoupravljanje dosta dobroga. Eto, i ti spominješ kulturni kapital. Toga se dosta bilo priskrbilo. Ja ga smatram jako važnim. Ali, jebiga, tu je čika Marx sa svojom materijalnom bazom. Bez nje ne ide, bio ti marksist ili ne. Ne ide. Točka. A mi ju nismo imali. Glumili smo da ju imamo. Šveđani ju imaju. I još imaju hrpu kulturne nadgradnje, koja je nama poprilično falila.
Marković je htio samoupravljanju dati materijalnu bazu. Dati mu ono što mu je falilo -- vlasničke odnose. Pa da samoupravljač u stvarnosti bude vlasnik, a ne samo u Kardeljevoj knjizi. I onda bismo nastavili nekako, šepavo ali ipak, korak po korak , uz puno cik-caka, dva koraka naprijed jedan natrag, do danas vjerojatno bili sagradili nešto prilično respektabilno. Ako i ne bi bilo bogznašto, ali bilo bi bolje od ove današnje močvare u kojoj ne znaš jesu li gori komarci ili krokodili.
pa eto, ja nisam usporedjivao materijalne baze, nego nesto drugo. tamo se ljudi dogovore kako ce zivjet, ovdje se ne trebaju dogovarat, vec znaju kako ce se klat.
cuj, zasto bi bilo lazno? pa ne mos preko noci dobit ono sto hoces. to ni kinezi nisu uspjeli. ponavljam, radilo se o procesu, najprije u svemiru je pocelo samoupravljanje (radnicko) zivjet u solinu i to je, opet ponavljam, jedna od najvisih i najplemenitijih ideja koja je pokusala zazivjeti. i to, gle, u solinu. ni u baltimoru, ni u kopenhagenu, ni u ateni, ni u rimu, ni u moskvi, a ni u, bome, tokiju.
znaci, to i takvo drustvo, kakvo jest da jest, uspjelo je osmislit nesto slicno, izgradit citavu infrastrukturu, mijenjat se, rast, ali i bit sprijeceno u daljem razvoju.
zelim reci da to razdoblje uopce nije obradjeno na nacin da mozemo objektivno razumjeti ili samo razumjeti o cemu se radilo. evaluacija tek slijedi. i valorizacija. ali od strane drugih, jer ovo je drustvo sve izgubilo sve kriticke potencijale i sustave i kriterije vrijednosti.
zatim, bez obzira se zeli funkcionalisticki pars pro toto negirati to samoupravljanje, ono sto se time ustvari i zapravo zeli negirati jest pojam drustvenog vlasnistva koje je kod nas bilo sustavno spojeno sa samoupravljanjem.
i u tome se uspjelo, iako je formalno pravno (dakle, kategorija koja danas ne samo da funkcionira u obrani moci i elita, nego je i razarujuce i skupo oruzje dostupno samo nekima) i samoupravljanje i drustveno vlasnistvo sasvim..ne samo funkcioniralo, nego se i razvijalo, titular se promijenio u roku manjem od dvajstcetiri sata, pojavivsi se kao drzava. ako zelimo reci da to samoupravljanje i drustveno vlasnistvo i pripadajuci drustveni odnosi nisu bili dobri, onda za tu promjenu titulara, a dakle i potezom pera primjenjeno orgijasenje, mogu samo reci..gle kurca u slamnatom sesiru..
(jos jedna digresijica.. i onda cacic objasnjava da je petrokemija drzavna tvrtka i da je ustvari nasa i da ce njenom prodajom svaki nas covjek, svako dijete imati, ne znam, sto eura vise.
mislim, arhitekt koji se vojidima dojebao do moci i rijesio osnovni problem svijeta, problem arhitekata i investitora
)
i zelim jos jednom reci i to cu ponavljati stalno..iz vise izvora i situacija sam cuo da americki..jel se tako zovu.. duznosnici, a i negdje sam procitao, nazalost, ne sjecam se vise gdje, nakon svega, nakon devedesetpete, kad je vec dosta toga zabetonirano tako da se moglo slobodno reci..znate, sa zanimanjem smo koncem sedamdesetih gledali to vase samoupravljanje i pitali smo se..sto ako uspije?
dakle, da se ne pogubimo u definicijama..mi nismo imali bazu, ali smo smo stvorili, obogatili drustvene, kulturne vrijednosti, kapital kao kapital, pa makar i kulturni, ima svrhu da bude sve veci, da se investira i da se poveca.
e, sad, kako to? jesmo li se u tom pogledu razvili, jel imamo referentne tocke koje mozemo usporediti ili nemamo?
sto se investiralo sto se toga tice i kako? ..i da skratim pricu, jel su brodogradilista poslovala s gubitkom ili dobiti?
jesu li stvarala drustvene vrijednosti ili kad se podvuce crta, unistavali su ih?
..ili, mozda zelis reci kao i visi znanstveni istrazivac, sveucilisni profesor (i najvjerojatnije buduci akademik) perackovic, svojedobna najveca stopa na svijetu privrednog rasta one drzave je bila logicna kad nije bilo nicega. buduci da nije bilo nicega, politicka elita je trebala stvoriti radnicku klasu i zato je doslo do industrijalizacije, da bi imali razlog svog opstanka. dakle, izvodim, ako se radilo o nepostojecoj klasi, onda se radilo i o nepostojecoj industriji, a onda se radilo i o nepostjecim drutvenim odnosima, drustvu i zivotu, drugim rijecima, nije nista i ntko ni postojalo (iako mi onda ostaje problem kako je onda uopce i propalo..najvjerojatnije se radilo o nekom budjenju, a to budjenje bi moglo znaciti i..), vracam se na profesora, to da mi na moru, pa cak i u dalmaciji nismo svjesni sto imamo, jer da je on, perackovic, svaki put kad sidje nizbrdo iz zagreba na more, prepunih pluca zraka, mirisa i slicnih blagodati i da je brodogradnja nesto sto ustvari ne postoji i sto je fuj, a da bi umjesto brodogradnje svako mjesto na moru moralo imati svoju solanu.
vjerojatno misli da ce se profitabilnim solanama stvarati visokovrijedni drustveni odnosi, kultura, drustvo..
mislim, ti i perackovic ste na istoj liniji, ne vidim razliku..
