Pero » wrote:
Meni nije teško cjepkat, radim na poslu i kojekakve druge budalaštine, pa mi je to sport.
camo cepkaj, pepo, cepkaj..
kako to mislis dok nam egsitencija nije ugrozena? kome nama i kad se moze pocet racunat da je egzistencija ugrozena?
mislis, tebi nije ugrozena?
pa naravno d abih nesto drugo. tebi je ovo dobro? ok. ako jest, ne vidim razloga zasto bi ista mijenjao. i kako to mislis..jel ikada bilo drugacije?
pa dobro, ovo je kao mujo u vlaku s pitanjem..jes ti kinez. ok, ja to vidim tragicno..
pa ne treba neki korektiv za demokraciju. sve zavisi sto smatramo demokracijom., demokracija moze bit i diktatura, u demokraciji moze bit jakih nedemokratskih procesa da se mozemo zaista pitat jel se radi o demokraciji ili necem drugom. demokracija koja se bazira iskljucivo na volji vecine moze znacit samo neki izbor za tu vecinu.,
sam si rekao, koliko sam razumio, nesto slicno, da devedeset posto ne zajebaje deset posto, ali si prije toga rekao da je to vrlo prakticno.
sad praktizno zasto i za koga, to se moze pricat. moze se pricat i da je prakticno i za totalitarizam te neke, trzisne ekonomije..iako nikada necu razumjet sto to uznaci trzisna ekonomija i koje je to koja je netrzisna.
prakticnost za tebe ne znaci da je to prakticnost za sve. ti samo mozes ic tom nekom linijom manjeg otpora i prolagodjavat se dok ide, dok ti npr ne pocnu crtat te neke kukaste krizeve na frizideru doma, jer ces tek tada shvatit, tek ce to bit poruka, tek ces tada rec ...aaa, gle, pa to je..ne znam.. fasizam?
ali, zaista ima nesto niakda nije bilo drugacije, tj sto je uvijek isto, a to je da svaka spoznaja dolazi prekasno. po definiciji.
puno napora u zadnjih, ne znam..pedesetak..mozda vise, mozda manje godina, puno energije je utroseno na svim podrucjima upravo da se to pravilo nekako ublazi, ali ocito, bezuspjesno.
inercija konformizma je prevelika. o tome upravo govori onaj clanak kojeg sam linkao u kojem se spominje u jednom dijelu banalnost zla.
ili kao onaj marfijev zakon koji spominje, razlikuje konformizam kao nacin ponasanja i kao nacin misljenja.
svi mi volimo misliti da smo na nekoj..pozitivnoj strani ili cak..ni pozitivnoj niti negativnoj, nego vjerujemo da dijelimo sudbinu svih i da nam nista drugo ne preostaje jer nikada drugacije i nije bilo.
tako da zaista nema veze sto vodi reprezentacija crkve i fasizma, koja baj d vej, nije moja

, ali to treba reci.
cinjenice ne prestaju postojati ako ih mi ne vidimo..ne zelimo vidjet..nije nam stalo vidjet. demokratsko pravo je okrenut glavu i rec jebemese. to je potpuno legitimno, nemam nista protiv toga. nikoga zbog toga ne optuzujem, nikom prigovaram.
stovise, sve vise, skoro ponajvise, pocinjem misliti da je to jedini nacin na koji se moze ovdje opstati, okretanjem glave, i ne mislim, zaista ne mislim da je to tragedija. banalnost mozda, ali tragedija nikako.. za banalnost me ne moze nitko okrivit.. neka to udje u ustav.
