Ranoranioci, pospanci, noćne ptice - što ste?

[Donna Sole]

Dobro jutro, dan, večer..

Primjetila sam ovih dana da se najzanimljivije raspravice pa i trkeljanja odvijaju u noćnim satima kad sav normalan svijet spava.
Funkcionira li vaš bioritam bolje noću ili danju?
Što vas drži budnima?
Ja sam ranoranioc i to ortodoksni...Što ranije ustajem, to se bolje osjećam tijekom dana. Šest sati sna mi je idealno za najbolje djelovanje .
Najdraže su mi zore. To vam je ono kad se noć i jutro ljube zagrljeni, izmjenjuju boje, a sunce se sramucka, viri iza neke uzvisine , šalje signale da je počelo uspinjanje a zrake što prodiru u svim smjerovima ispraćaju noć, dočekuju dan. Zora još nije jutro a nije više noć.
To je moje vrijeme. U rijetkim prilikama kad me noć zavede, najdraže mi je dočekati prve zrake sunca, kao da tražim oprost od noći dočekujući dan.
Najnaporniji dio dana mi je poslijepodne od 17sati do 19...neiskoristiva sam. Pogotovo zimi jer je već mračno, a mrak mi je sinonim za ...ma nebitno, u svakom slučaju ne uživam i palim sva svjetla nastojeći uljepšati okruženje. To je vrijeme kad uživam u popodnevnoj kavi, prije večere, dok se pripremam za večernje aktivnosti (kakve god bile) a samo da što prije utonem u san pred slavlje-zore...
6.40 je sad, ovaj tren a ja sam već više od jedan sat budna. Ovaj mjesec, kad će se roditi najduži dan u godini , mjesec svjetla i zlatne boje jutra, narančastoljubičastopurpurne boje sumraka, mjesec je kojem se prepuštam, dajem sebe , predajem se ljetu i dugim danima.
Dakle, jutro , zora...
Kako vi doživljavate svoje vrijeme? zašto noć, zašto dan, zašto večer, popodne...

[Silajn]

U idealnim uvjetima: za ozbiljan intelektualni rad - uvijek noć, za veliku sreću - zora, jutro (to dvoje često spojim); spavanje popodne, ne volim popodneva. Volim suton, to mi je poput uvoda u novi ciklus. Kad sam zaposlena s normalnim radnim vremenom zapravo patim.
Zimske zore su mi otkriće iz Dalmacije, u Zgb su bile puno manje lijepe. Općenito, puno bolje se osjećam u ovoj klimi.
Ako spavam noću, obično se budim rano, oko 5 ili 6, naročito ljeti, a nije da ne volim spavati Nadoknađujem popodne. Mislim da dnevno odspavam prosječno 6, 7 sati, ali rijetko odjednom. Užasno puno spavm kad sam depresivna: spavam zapravo stalno, svugdje - spavala sam i na faksu i na poslu i u sredstvima javnog prijevoza i na kavi s prijateljima i po klubovima i kinima... Kad sam si okej, mogu ludovati cijelu noć, umit se i bit lucidna do popodneva, ali onda neminovno padam u polunesvijest.

[Donna Sole]

Ni ja ne volim popodneva i kad god mogu spavam : na ležaljci u vrtu, na kauču do peći, na klupi u čekaonici , a isto tako depresiju ublažavam spavanjem. Kad god imam neki veliki problem, ali baš situaciju koja se ne riješi jednostavno, čak nikako, onda me napadne pospanost i mogu zaspat na nogama...

U principu, spavanje mi nije užitak, radije volim biti budna i doživljavati sve oko sebe, stalno mislim da mi spavanje krade život, ali spavam jer je to bijeg od.. da ne kažem, tuge koja me obuzima i nemoći što me okiva..

[Silajn]

Meni je psihologica u srednjoj rekla da je to - zaspat u trenucima velike emocionalne iscrpljenosti - ogromna povlastica i najbolji način da se ostane psihički zdrav. Redovni snovi tome također služe.
Sjetila sam se još jednog razloga zašto volim spavat na refule: snovi Ako dobro sanjam, niš ne propuštam, a dvaput je dvaput

[Donna Sole]

Meni je psihologica u srednjoj rekla da je to - zaspat u trenucima velike emocionalne iscrpljenosti - ogromna povlastica i najbolji način da se ostane psihički zdrav. Redovni snovi tome također služe.
Sjetila sam se još jednog razloga zašto volim spavat na refule: snovi Ako dobro sanjam, niš ne propuštam, a dvaput je dvaput

Dobro ti je rekla.

Ja sam se tako naučila tumačiti svoje snove i tako lakše prolaziti kroz budna stanja koja mi izazivaju nemir..

[azizi]

Dobro jutro, dan, večer..

Dobar jutar! :francuski 'Allo, 'allo! žandar:

Funkcionira li vaš bioritam bolje noću ili danju?
Što vas drži budnima?
Ja sam ranoranioc i to ortodoksni...Što ranije ustajem, to se bolje osjećam tijekom dana. Šest sati sna mi je idealno za najbolje djelovanje .

Bolje funkcioniram kada se držim prirodnog bioritma - rano leći, rano ustati, ali, nažalost, idem prekasno spavati. Budnom me drže povišene emocije, bilo kojeg tipa.

Najdraže su mi zore. To vam je ono kad se noć i jutro ljube zagrljeni, izmjenjuju boje, a sunce se sramucka, viri iza neke uzvisine , šalje signale da je počelo uspinjanje a zrake što prodiru u svim smjerovima ispraćaju noć, dočekuju dan. Zora još nije jutro a nije više noć.
To je moje vrijeme. U rijetkim prilikama kad me noć zavede, najdraže mi je dočekati prve zrake sunca, kao da tražim oprost od noći dočekujući dan.

Lijepo si ovo napisala

Zore! :nostalgija: Sjećam se da sam na faksu znala cijelu noć crtati programe ili što već, ali sam svaki puta sve ostavljala i petnaestak minuta zadivljeno gledala buđenje dana. Počinjalo je cvrkutanjem ptičica kada bi noćno crnilo počelo bivati sve prozirnijim, a obzor bi se polako počeo žariti.

Ili rana ljetna jutra na moru kad sam bila klinka. Već oko šest sam znala otići s majkom po kruh i ribu. Nikad takve kristalne jasnoće u zraku, bojama i zvukovima.

Ustajanje zorom je najzdravije i najbolje za efikasno djelovanje. Dugo sam mislila da sam popodnevni i noćni tip, no najbolje sam rezultate (od ispita, pa kasnije, poslovnih i bilo kakvih obaveza) imala kada bih zaspivala najkasnije do 11 navečer.

Najnaporniji dio dana mi je poslijepodne od 17sati do 19...neiskoristiva sam. Pogotovo zimi jer je već mračno, a mrak mi je sinonim za ...ma nebitno, u svakom slučaju ne uživam i palim sva svjetla nastojeći uljepšati okruženje. To je vrijeme kad uživam u popodnevnoj kavi, prije večere, dok se pripremam za večernje aktivnosti (kakve god bile) a samo da što prije utonem u san pred slavlje-zore...
6.40 je sad, ovaj tren a ja sam već više od jedan sat budna. Ovaj mjesec, kad će se roditi najduži dan u godini , mjesec svjetla i zlatne boje jutra, narančastoljubičastopurpurne boje sumraka, mjesec je kojem se prepuštam, dajem sebe , predajem se ljetu i dugim danima.
Dakle, jutro , zora...

Prekrasno rečeno!

Ja sam ljetno dijete datumom rođenja, pa valjda otuda volim puno svjetlosti, sunca, dana, boje...

Kako vi doživljavate svoje vrijeme? zašto noć, zašto dan, zašto večer, popodne..

Kako me nađe s pitanjem! Baš sam jučer razmišljala da o svom najboljem dijelu dana pišem tamo, na Lici, jer sam upravo u njoj, kao djevojčurak, prepoznala koje je 'moje vrijeme'

[Eks]

Noću je lakše bježati od života.
U principu, volim je i ne volim. Kad pretjeram i potpuno bivam budna noću, a spavam danju, nisam presretna s tim i trudim se to mijenjati jer me čini depresivnom. Ili je to pitanje jaje-kokoš, ne znam.
Najbolje sam rezultate uvijek postizala ujutro i popodne, dakle, noć nije moje vrijeme za rad, osim za hobi, ali i to je upitno kad pretjeram s noćivanjima.
Nekakva zlatna sredina bi valjda bila optimalna. Buđenje najkasnije do 11 i lijeganje najkasnije do tri.

[Pješčana]

otkako sam smjenska radnica, sve je naopako. najbolje dijelove dana sam umorna.
dok sam radila 9-5, i imala uredan bioritam, išla sam leć ko kokoš, oko ponoći, i onda bih se dizala sat i pol prije vremena, skuhala kavu i gledala sunce kako izlazi to je po zimi bilo moje vrijeme za skupljanje energije prije dana, a po ljeti bih izašla na terasu i uživala u jutru dok grad još nije podivljao. zore su sigurno jedno od dražih mi razdoblja.
prije posla, prije dana koji je bio svakakav, ja sma odvojila dio za sebe, i u živala u jutru. savršeno

sad pokušavam uživati u onim dijelovima dana koje imam slobodno. nekad je to kasno popodne. na neradne dane uživam u jutrima, otvoren prozor, kava, i mir u glavi.

noć volim. za vrijeme faxa noć je bila za učenje i spremanje ispita i seminara.
sad živim u zgradi okruženoj zelenilom, i noć ljeti je prepuna ptica, koje ne staju cijelu noć. meni je to nekako milo, uključena sam u prirodu

[nina williams]

Funkcionira li vaš bioritam bolje noću ili danju?

Mislim da funkcionira bez meni vidljivih razlika i danju i noću. Mogu bit i ranoranilac i noćna ptica, ovisno kako prilike i želje traže. Nije mi problem bit duže bez sna, al da mi može bit spavala bi bar 12 sati dnevno.
Inače, moja mate i ćaća još imaju štošta reć na tu temu.

[Beau]

Jako volim jutra i jako volim noći.

S tom razlikom da jedino ujutro mogu bit korisna, a za noć ostavljam samo uživanciju.

Učiti sam mogla jedino i samo ujutro. Nema šanse popodne ili navečer.
Isto tako tuširanje ostavljam za ujutro jer ne podnosim si natovarit obaveze za navečer.
Skidanje šminke i pranje zubiju je maksimum kolko sam se spremna žrtvovat

[Zekoslawa]

Poše, promakla mi je ova tema.

Noćobdija. Vječni zakleti noćobdija. Tako već nekih desetak godina, dakle neće biti da je faza. Štono reče ex - noć je dobra za bježanje od života, ali i nije samo to. Ja jednostavno nisam produktivna ujutro kad svi nešto rade, zuje, puni su elana i neki vrag obavljaju.

I vid vraga, sve sam činila da u životu ne radim samo ujutro, ali moglo bi biti da će me to dopasti. I ja zbilja ne znam kako ću ja to hendlati. Ne samo zato što mi se ujutro teško probuditi nego naprosto zato što ujutro ne dajem najbolje od sebe. Najproduktivnija sam noću. Za bilo što.

Jutro pak volim dočekati i onda ići spavati.

[Serenità]

Dobro jutro, dan, večer..
Ovaj mjesec, kad će se roditi najduži dan u godini , mjesec svjetla i zlatne boje jutra, narančastoljubičastopurpurne boje sumraka, mjesec je kojem se prepuštam, dajem sebe , predajem se ljetu i dugim danima.
Dakle, jutro , zora...
Kako vi doživljavate svoje vrijeme? zašto noć, zašto dan, zašto večer, popodne...

Kako si divno opisala lipanj! Pristrana sam jer je moj mjesec, pa mi je posebno drag, ali volim sva godišnja doba. Sve u svoje vrijeme, jel.

Mislim da funkcionira bez meni vidljivih razlika i danju i noću. Mogu bit i ranoranilac i noćna ptica, ovisno kako prilike i želje traže. Nije mi problem bit duže bez sna, al da mi može bit spavala bi bar 12 sati dnevno.
Inače, moja mate i ćaća još imaju štošta reć na tu temu.

Ovo. Učila sam u svako moguće doba dana, prvo većinom po noći pa sam se u jednom trenutku prebacila na dizanje u 5, 6 ujutro do podne, onda me puklo dugo spavanje, pa sam počinjala oko podne... Patim za osnovnom i srednjom školom kad sam mogla spavati a da me ne može probuditi bušilica pokraj glave (doslovno) dok ne prođe mojih 12 sati. Sad to mogu izvesti jedino ako promijenim klimu, u Zagrebu nikako.

Neku večer me brat špotao oko učenja, pa sam nakon dugo vremena odradila noćnu smjenu. Zaboravila sam koliko mi je to vrijeme pasalo! Ono, nema nikoga oko tebe, pijuckaš kavu, čaj, čitkaš... Puno smirenije tad učim nego po danu. Mislim da je zato što imam osjećaj da bolje iskorištavam vrijeme jer je noć predviđena za spavanje, a ni nemam nikakvih distrakcija kao po danu.

[Donna Sole]

Dobro jutro
Nije potvrda moje budnosti ( ili je?) , nego se javljam dok pijuckam kavu pa mi je forum kao drug, kolega i frend u slušanju ptičjeg pjeva, šumu mora. Inače tišina. Čujem i pjetlića , pomalo je lijen, ali prilično glasan. Kokice stružu po drvenom podu kokošinjca tražeći zaostalo zrno kukuruza. Jurek i dvije katice. Moje jutarnje društvo. Sjedim na verandi, maca mi se umiljava oko noge.
Dobro jutro, velim, iako niste more.
More je malo niže.

[Donna Sole]

Ne mogu odolit...Jutro mi je ovako počelo:


I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru