Zekoslawa » wrote:
Šta, treba mi da mi netko oduzima dah? Ili ubrzava disanje?
Krenem li ja razmišljati o tome da postavljam granice i odreagiram kad treba, već će to biti jedan oblik kopanja po svemu i svačemu. Jer ja dobro znam otkud sve to. A previše sam štreberasta da se ne bih prilikom rješavanja nečega dotaknula i uzroka. Ne znam ja ništa raditi površno, ja to sve moram rastaviti na proste faktore.
Odvraćanje pažnje, barem ono vulgaris, ne pomaže. Seruckam ja sama sebi kako je sve super i to su samo ljudi i ovo i ono, ali me toliko muči da ću povratiti da radije bježim. Jer sam se toliko napovraćala u životu da mi je teško uvjeriti samu sebe da ovaj put neću. Prije sam se mogla uvjeravati da se neću srušiti, evo sad ošlo i to u vjetar otkad sam se uspjela i onesvijestiti. Sad ni oko toga više nisam sigurna. Ove ostale priručne tehnike tipa brojenja ovčica i stolica, slušanja glazbe i to, nema šanse. Kad to krene, ne čujem, ne vidim i ne mislim ni o čemu. Samo vidim te ljude oko sebe i mislim "Kolko vas ima, jebote, kolko vas ima!"
Znači, površne tehnike ne idu. Uh, a onda moš računat na to da će se ovo možda smirit kroz neko vrijeme, ako hoće ili krenut kopat odmah jer bolje prije nego kasnije. Znam da ti se ne da. Ja nikad ne bih kopala da nisam bila prisiljena.
Ne znam što da ti kažem. Znaš i sama sve. Psiha je prokleta stvar, uvijek zajebe kad ne treba zajebat.
Ja sam djelomice riješila fizičke simptome, ali i dalje kad pregazim preko sebe u nekom odnosu, vrate se, a sad nekad jače, nekad slabije.
To mi je alarm koliko i dokle mogu.
Odnose nisam riješila, eto, i dalje se poneki iscrpljujući ljudi vežu na mene, ne uvijek, ali dovoljno da se zabrinem.
Treba tu para i vremena i dosta ulaganja, da ne serem sad da je lako i da svatko može.
Aa, ako si u ST, onda kapiram da ti je vruće. Kad je u ZD bilo ugodno, kukali su Splićani masovno da je za krepat.
vidla sam šta izvodiš oko tog smajlija i to odjednom nakon godina mirnog korištenja, ko da je sam đavo uša u tebe! 
