http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrva ... 73198.aspx
Tko su ljudi, da, trazim imenom i prezimenom, tko su ovi veleizdajnici koji kroje propise? Ne trazim one koji to u saboru izglasaju, za njih se vec zna da jesu veleizdajnici, mene zanimaju autori ovakvih propisa.Hrvatska državna uprava tlači poduzetnike i ubija hrvatsku budućnost
Postoji jedna jednostavna činjenica koju birokrati, ali i mnogi ljevičari ne razumiju – ne postoji javni novac. Ne postoji državni novac. Ne postoji "besplatno". Sve što država ima i sve što država "daje, od liječničke skrbi, preko javnih cesta, pa do državno sufinanciranih kazališta – novac je poreznih obveznika. A taj novac ovisi isključivo o privredi – ako privreda ne generira dovoljno, onda nema ni za platiti najradišnijeg učitelja, kirurga ili sveučilišnog profesora. Onda nema ni za kulturu, ni za prosvjetu ni za sport...
...Prema tom Zakonu, firme moraju imenovati likvidatora koji će sve ulazne dokumente potpisati i označiti da su likvidirani. Prema Zakonu: "Poduzetnik je dužan odrediti odgovornu osobu za kontrolu vjerodostojnosti isprava koja će prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave te istu potpisati odnosno odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet."...
...Dakle u doba kada se sve radi elektronički, kada se dokumenti u PDF-u šalju preko kontinenta u sekundi, Hrvatska uvodi „likvidatore“ koji sve potpisuju, udaraju pečate, ovjeravaju… Autori Zakona očigledno u su teoretičari, ekipa koja s poslovanjem u praksi (posebno malih poduzetnika) nema nikakve veze, izmišlja procedure koje sa stvarnim životom nemaju neke veze. Ovakvi propisi, ali i ljudi koji ih donose – doslovno su ubojice hrvatske budućnosti...
...U međuvremenu, u Hrvatskoj većina gospodarskih subjekata su male i pokoja srednja firma. Tako je uostalom i u zapadnim državama, na jedan Apple, Mercedes ili BMW naslonjene su stotine i tisuće malih firmi. Čak i u Americi, firme s 10, 20 ljudi su ne rijetkost, nego pravilo. U takvim firmama postoji obično jedan direktor i jedan jedini administrativni službenik – knjigovodstvo je vanjsko, čišćenje prostora je također vanjsko, odvjetnik je na ugovoru. Svaka dodatna administrativna procedura gubljenje je vremena...
...Dobivamo mail od jednog zagrebačkog knjigovođe (podaci poznati redakciji): "Tri dana pokušavam poslati JOPPD obrazac za doprinose obrtnika koji je uporno od strane Porezne uprave kategoriziran kao neispravan, a na kraju se ispostavi da je problem u vašoj aplikaciji e-porezna. Nakon uplate doprinosa, na poreznoj kartici pišu pogrešni nazivi i razvrstani su u krive kategorije (npr. doprinos za MO-obrtnika u opisu piše: "pos.p.alkohol" ili doprinos za zapošljavanje je razvrstan u Carinski porez!?)." I što na to reći? Ljudi troše sate, jer sustav nije kao treba razvijen. Sate koji bi se mogli negdje pametnije utrošiti i zaraditi plaća.
Znate li što se sve u Hrvatskoj regulira, primjerice Pravilnik o radu s računalom: "Srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, kosina joj ne smije biti veća od 15°, a ako je njezin donji rub viši od 1.5 cm potreban je produžetak koji služi kao podloška za šaku. Tipkovnica mora biti slobodno pokretna po cijeloj radnoj površini, tako da omogućuje radniku prirodno držanje tijela i ruku. Mogućnost pomicanja i prilagođavanja tipkovnice ne smije biti ograničena sredstvima za priključivanje ili dužinom kabela." To je propis!...
...Mi kao nacija nestajemo – svake godine umire jedan omanji grad više nego što se rodi ljudi. A onda one koji bi ovdje nešto radili – tjeramo. I onda čitamo kako se masu firmi gasi, kako neki odlaze – tko će nadoknaditi njihove uplate u porezni sustav? Odakle će se plaćati mirovne? Kada mladi poduzetnik, pun ideja i ideala, s idejom za poslom i zaradom dobije od nekog nadobudnog inspektora par desetaka tisuća kuna kazne za neku računovodstvenu glupost – otići će. Novce će zarađivati drugdje, drugdje će se i vjenčati, njegova djeca će biti ne dijaspora nego stranci – i tko će odgovarati za to?...
...Ovo su pitanja koja su puno važnija od ovog ideološkog lijevo i desno – ovo su pitanja doslovno hrvatske egzistencije. Hoće li vlast dopustiti da birokracija doslovno ubije hrvatsku budućnost, ili će se napokon autorima besmislenih propisa pokazati vrata, a inspektorima objasniti da je njihovo prvo pomoći, a tek onda kažnjavati? Koliko se još firmi mora zatvoriti i koliko još onih koji bi ovdje nešto radili mora otići kako bi se nešto promijenilo?
