kao i svaki guru, tražila sam Odgovore u konvencionalim religijama, ali ih nisam pronašla.
priča ide ovako.
osoba A je postala direktor ponajprije zahvaljujući ludoj sreći, bog pomaže budalama momentu. to osobu može dovesti na neko mjesto, ali opstat godinama može jedino uz pamet i mudrost, tj.sve ono što nema.
osoba A je spletkarila i štošta radila, etički i moralno neispravno po kojim god kriterijima da uzmeš.
osobi A je svemir( bog/kurva marija, isusova mati) ostvario/ostvarila želju i dala da mu u životu ide kako si je zacrtao. ono, nagrađuje ga.
što veće đubre to veća nagrada.
osoba B je stoka sitnog zuba koja je radila prljave poslove za osobu A, isto biva nagrađena onime u ime čega je i to sve radila.
znači i osobu B život nagrađuje.
imamo i osobe C i osobe D... kužite poantu.
onda imamo poštene osobe koje to sve gledaju sa strane i život im se ogadi. sve se svede na tu vjeru, ne nužno na vjeru u religijskom smislu, uglavnom na uvjerenje da:
1) ako im se ostvarilo sve kako su si zacrtali uvijek postoji šansa da neće biti sretni. to je možda i veće prokletstvo nego da im se nije ostvarilo.
2) bog dao, bog oduzeo. ili dabogda imao pa nemao, nije to bez razloga jedna od najgorih kletvi.
a kako uglavnom nemamo vrijeme rođenja osoba koje nam nisu bliske pa ne možemo napraviti pošten horoskop, samo možemo nagađati kad će im doći karma na naplatu.
na koncu, sve se svodi na vjeru. vjeru u nešto. boga, karmu, prokletstvo ljudske naravi koje nikad zadovoljno nije.
