Pank nije mrtav

[caramba]

Toccata D minor ma bravo Olga

[judolino]

Toccata D minor ma bravo Olga

Hej, mišu, pravo su ti dobri ovi pederi!

[Herbicidna]

Ovo je pank valjda.

[judolino]

To je kurac.

[Herbicidna]

Najlakše je sad po Herbi pljuvat. To što vas je 6 tu stvarno čini razliku.

[judolino]

Na ti upaljač, zapali jednu pa se smiri...

[caramba]

Najlakše je sad po Herbi pljuvat. To što vas je 6 tu stvarno čini razliku.

Who gives a shit about quantity

Na ti upaljač, zapali jednu pa se smiri...

Evo prilažem joj Lucky lighter pa nek si zapali malo.

[7nationarmy]

wattie zavrsio u bolnici, exploited nastavljaju turneju bez njega, jebiga propao koncert.

[Stitch]

Gledam malo te razmjerno nove neopankerske bendove (The White Stripes, Green Day i slične) koje mi YouTube čuva u historyju. Nisu novi, suvremeni su, u tom smislu rabim riječ. Green Day je nekakav kasnopankerski rokenrol, isto kao i Bad Religion, primjerice. No nema tu istinske pankerske poetike. Gdje je borba protiv vlasti, autoriteta, gdje je negodovanje zbog klasnih podjela? Ako pogledamo Clash, Sex Pistolse, Ramonese - svi imaju taj bunt, želju za društvenim promjenama. Green Day je, s druge strane, tipičan proizvod kalifornikacije. Pjevač im pogotovo živi raskalašeno, uživajući u alkoholu, drogama i ženama, ali nema tu istinskog prkosa. Čovjek se jednostavno pogubio, nije to pravi rokenrol. Rokerski život podrazumijeva boemštinu i hedonizam, ali to mora biti stav, način postojanja. Lemmy ga je recimo imao, no to je već druga priča. I Ozzy.

Pjesme su doduše zabavne, pitke, čuli ste ih već milijun puta. The White Stripes nazvao bih alternativnim, nezavisnim rokenrolom prije nego ičim drugim, ali to sam ja, kritičari misle drukčije.