Nakon što mi se svidio (opet) čudnovati kljunaš, rezignirano sam uzdahnula jer priču znam već napamet. Instant privlačenje, a potom otkrivanje niza detalja zbog kojih je taj vrhunska klasa commitment phobea i ne pada mu na pamet ne samo vezati se nego općenito-ništa. Ne radi se dakle ni o jebačima pa da je problem da dođe do seksa pa me odjebu. Ok, uspjela sam ostvariti i vezu s jednim commitment phobom, ali to nije potrajalo jer jebiga, nitko ne može iz svoje kože van. Neki ljudi vole samo osvajanje i početke. I to mi čak otvoreno priznaju. Zašto ja volim takve ljude, to je već drugo pitanje. A htjela sam samo nešto normalno, i eto, to normalno je ispalo kako je ispalo, daleko od toga jer ako nekom veza nije prirodni habitat, jebiga, neću ga ja učiniti takvim ma koliko zaljubljen bio.
Ajmo dalje. Retrospekcijom uviđam da sam i prije toga, u zadnjih x godina privlačila i bila privučena isključivo od takvih. Neki su htjeli samo seks pa sam se zahvalila i produžila prije toga, za neke sam sumnjala da su gejevi, a jedan je izjavio da mu nije prirodno disat isti zrak s osobom u sobi. Eto, takva vrsta ljudi.
Zadnji koji mi se svidio je naravno samac, vječiti samac, to mi je očito posebna poslastica, 35 godina, ne daje nikakve naznake da ga žene uopće zanimaju u životu. Ne jer ga ja ne zanimam nego onako, općenito. Okapeovac, opsjednut čistoćom (zanimljivo, i ostali su bili takvi) navikao na svoj komoditet, šta će mu žena da mu to sve kvari.
I nemojte mi o tome da kad se takvi zaljube, da se prilagode. Nije istina. Been there. Kad ona luđačka zaljubljenost splasne, postaneš kriva jer ostavljaš čašu na stolu, a ne u perilici, smeta mu što mu dišeš za vratom, radije igra igrice nego da priča s tobom itd. Takvi se nikad nikome ne prilagode. Imaju previše godina valjda za to.
Pitanje za milijun dolara--- kako da se ja odlijepim od kroničnih samaca? Majke mi, ako nije bolje s oženjenima petljati. S njima je postotak uspjeha 2% a s ovim "mojima" 0%.
