Riječima svetoga Ante, odnedavno pokojnog erudita i sveučilišnog profesora: "Jezik je beskrajna energija koja u trenucima ozarenosti oblikuje ljudski um." I u pravu je bio znalac i pijanac Stamać, nisam ga zalud kanonizirao.
Tomu pristupam emotivnije od njega. Napisao sam davno Sličicu o jeziku:
"Zamislite da vas put nanese u neku daleku zemlju. Švedsku ili Indiju, recimo. Izađete iz zrakoplova pa se zaputite kroz rijeku ljudi u aerodromskim hodnicima. I osjećate se čudno među svim tim stranim licima, zabljesnuti natpisima na neonskim reklamama, osluškujući neznane glasove. Usamljeni ste i pomalo izgubljeni. Lutate okruženi novim i nepoznatim.
I tada se dogodi čudo: odjednom čujete svoju riječ, jasnu i razumljivu. Okrećete se oko sebe, tražite lice koje vam je donijelo tu bliskost i toplinu, ispunivši vas osjećajem radosti i prepoznavanja. I u trenu narastete iznad svih ulica i zgrada, sada puni snage i novog samopouzdanja. Jer ste dio mase, ali više niste sami.
Eh, to vam je, dragi moji - jezik."
