Prvo jutro u Havani, za doručkom u Hostalu Balcones, dvoje mlađahnih Nijemaca kažu mi da je sve što u Havani ima veze s Hemingwayem "jako turističko". U prvi sam ih mah poklopio rekavši da mi, eto, jesmo turisti i tu si ne možemo pomoći, jer je to i inače moje općenito razmišljanje: Ne volim kad se pretjeruje s izbjegavanjem turističkih atrakcija, ma kako one (ili bar neke od njih) bile "previše turističke". To je ono kad ti netko oduševljeno priča kako je na svojim putešestvijama negdje bio u birtiji u kojoj su bili "sve sami lokalci"... Ma nemoj, a kaj si ti bio u njoj? Isto lokalac?
Često nismo svjesni koliko kao turisti
kontaminiramo prostor u kojem se domaći ljudi zabavljaju ili jedu ili jednostavno borave, a najčešće niti ne zaslužujemo ništa bolje nego da za nas pripreme neki lažni prostor (npr. neki bar ili kafić) više u skladu s našim očekivanjima nego s lokalnim običajima.
Pa ipak, u nastavku sam razgovara morao priznati svojim sugovornicima da sam prethodne večeri, svoje prve u Havani, kasnom dolasku usprkos, uspio prije zatvaranja ući u La Floriditu, jedan od dvaju "Hemingwayevih" lokala u Havani i da sam dobio baš taj osjećaj. Gužva turista iz svih krajeva svijeta, a najviše glasnih Amera, do šanka se ne možeš ni probiti, a kad se i probiješ, smuči ti se naručiti "slavni"
daiquiri kad vidiš kako ga "industrijski" (ko na tekućoj traci) rade i toče
iz blendera.
U jednom je ćošku, za šankom, i Hemnigwayev kip u prirodnoj veličini. Nemoguće mu je prići od kandidata za fotkanje i selfije.
Naravno, i cijene su poprilično "napumpane".
Floridita je, u stvari, vrlo štosna uređena birtija (fotkano par dana kasnije):
Taj mučan osjećaj mi se pojačao drugi dan prije podne ispred La Bodeguite del Medio, druge "Hemingwayove" birtije u Havani, također poznate po jednom koktelu, mojitu. Valjda je nekoliko turističkih agencija autobusima dofuralo hrpetine turista istovremeno, ne da se u LaBdeM nije moglo ući, nego se uopće ispred nje nije moglo proći ulicom, a sama je birtija otvorila (kako se kasnije ispostavilo samo privremeni) štand s druge strane ulice za masovno štancanje mojita turistima, slično onome kakvo sam prethodne večeri vidio u Floriditi s daiquirijima.
Ipak, moram priznati, kasnije popodne, kad su valjda prošli svi ti jutarnji bus-turisti s vodičima, te kad je osoblje uklonilo štand, ukazala mi se puno ugodnija LaBdelM. Također, i njihov mi se osvježavajući mojito više sviđao od onog kremastog sranja od daiquirija koje je izlazilo iz Floriditinih blendera. U lokal, okićen Hemnigwayevim, ali i posvetama i mnogih drugih slavnih osoba koje su ovdje lokale (od Pabla Nerude i Francoise Sagan do Salvadora Allendea), uspio se utrpati višečlani bend koji je svirao kubanske standarde, kuruzne, ali sjajne... Tako da sam se čak i pomalo zapio.
La Floridita i La Bodeguita del Medio su dvije "
muste see" atrakcije vezane uz Hemingwaya, no, osim njih, u Staroj Havani ima još sijaset lokala koji, izravno ili neizravno te više ili manje suptilno sugeriraju da je
Papa Ernesto (naziv jednog od njih) baš tu lokao... što bi, s obzirom kakav je pijanac bio, moglo čak i sve biti istina.
Hotel pak u kojem je boravio 30-tih godina (i u kojem je započeo pisat Za koga zvona zvone), Ambos Mundos, već sam spominjao kao jednog od onih koji su u najnovijem kubanskom turističkom bumu bezobrazno digli cijene. Njegova je soba, br. 511 na 5. katu svojevrsni mini-muzej, a memorabilijske su fotke i svugdje po hotelskom predvorju:
Hemingway je prestao dolaziti u taj hotel nakon što je kupio kuću poznatu pod imenom Finca Vigia i koja je danas muzej. Imao sam izvorno u planu ju posjetiti, ali ipak nisam; Malo zato jer nisam imao vremena (dosta izvan centra je), a malo zato jer mi se cijela ta idolatrija ipak, ma koliko ja samom sebi priznavao da sam "samo turist" - pomalo zgadila. Ipak, s ove distance, pomalo mi je i žao što sam to propustio.
I, napokon, treba spomenuti kako su se u Staroj Havani, kao prirodna reakcija, u zadnje vrijeme počele otvarati i "antihemingwayevske" birtije jedna od njih se zove El Chanchullero. U glavnom, da ne bude zabune, radi se također o vrlo "turističkoj" rupi u kojoj je gužvetina turista (i oko nje, tako da se teško dobiva mjesto - mojito sam morao popiti na klupi s druge strane ulice), samo je
image potpuno obrnut, buntovnički u odnosu na sveopću idolatriju:
Za one koji ne
hablaju, "
Aqui jamas estuvo Hemingway" znači da Hemingway tu nikad nije bio.
A i mojito im je drugačiji nego drugdje, "buntovničkiji" i nekako "rockerskiji" ... Čitaj "pijaniji", jer u njega stavljaju dvostruku dozu ruma.
Ima li još?
