Posjetio sam ja i Laugarvatnshellar, dakle lokaciju stvarnih/potvrđenih pećinskih ljudi, čija nastamba unutar špilje je rekonstruirana i otvorena za obilazak:
http://thecavepeople.is/
Na fotki u boji iz linka je suvremena rekonstrukcija (ali na izvornom mjestu), a donja, crnobijela, je izvorna od prije stotinjak godina.
Lik s ofarbane fotke je potomak izvornih pećinskih ljudi, danas vlasnik zemljišta na kojem ja ta špilja te ujedno i vodič. Stvar se može obići besplatno, ali bez ulaženja u špilju u kojoj su živjeli ljudi. A za cca 2000 ISK možete i ući, a i spomenuti će vam vodič na zanimljiv i sugestivan način ispričati životne priče dviju skupina ljudi koji su tu živjeli u dva navrata u 20. stoljeću (1910 - 1911 i 1918 - 1922).
Sve je u stvari rekonstrukcija, čak je i sami ulazni zid pomaknut za cca pol metra prema unutra (jer se dio "stropa" špilje urušio), no špilja je autentična. Predmeti su autentični u smislu da potjeću iz tog doba, no samo jedan jedini je uistinu bio korišten od strane tih pećinskih ljudi (petrolejka).
Postoji teorija da su tu živjeli još prednordijski (keltski) redovnici, no za nju ne postoje dokazi. Nakon toga su islanđani tu stoljećima sklanjali stoku (mahom ovce) pred olujama i pred muhama (ima ih previše još i danas

). Ako su tu ikada u srednjem vijeku možda živjeli i ljudi, o tome nema zapisa ni dokaza ... Sve do ovih iz 20 stoljeća u dva spomenuta razdoblja.
Slijede moje fotke:
Lokacija: Kad se vozite po Zlatnom krugu od Thingvellira za Geysir spojnom cestom 365, nekih 8 i pol km nakon što siđete s ceste 36, naići ćete na lijevo skretanje na makadamsku cestu 367 označeno putokazom za 3 km udaljeni Lugarvatnshellar. S te ćete prašne cest morat nakon 2 i pol km skrenut desno, ali će vam to u tom trenutku biti sasvim jasno, tj. već ćeta vidjet i šator i špilju.
Do tu se može i običnim autekom. Ako pak imate 4×4, možete i nastavit još možda i 10-tak km do nekih drugih, ali "običnih" bazaltnih špilja (bez povijesti ljudskog naseljavanja).