Preminula Vedrana Rudan

[Stitch]

Na službenoj Facebook-stranici hrvatske književnice Vedrane Rudan (77) u utorak je pisalo:
- Vedrana je otišla na područje bez signala.
Hrvatska spisateljica i kolumnistica preminula je nakon teške bolesti s rijetkim oblikom raka.
Vedrana Rudan otvoreno je govorila i pisala o svojoj bolesti i borbi s karcinomom žučnih kanalića. O svom zdravstvenom stanju pisala je bez uljepšavanja, baš kao što je tijekom cijele karijere otvoreno govorila o temama o kojima su drugi često šutjeli. U jednom od posljednjih tekstova, naslovljenom „Što zaista želim?“, opisala je koliko joj je bolest promijenila svakodnevni život. Pisala je da više ne hoda, da koristi kolica, da joj se tresu ruke, da teško govori i da joj je vid zamućen.
- Umirem, sporo ide... - napisala je tada Rudan. (...)

https://www.24sata.hr/news/sluzbeni-pro ... la-1148037

[Pastir]

Počivala u miru. Ona nije bila „feministica koja ponekad provocira“. Njezina pozicija bila je radikalnije individualistička: „ne podnosim licemjerje i ne priznajem autoritet koji smatram lažnim“. Zato je mogla istodobno biti vrlo feministična, vrlo vulgarna, vrlo nježna, vrlo okrutna, izrazito antinacionalistička, napadati Crkvu, političare, muškarce, žene, vlastitu obitelj, samu sebe — i pritom ostati dosljedno Rudan.

[Stitch]

Da. Njezin feminizam nije bio teorijski. Nije bila Simone de Beauvoir s rječnikom i fusnotama. Bio je to iskustveni, tjelesni, bijesni feminizam: žena govori o seksu, nasilju, braku, majčinstvu, starenju, novcu i smrti onako kako se pristojna žena ne bi smjela izražavati. No istodobno joj je provokacija bila glavno oružje, a ne samo posljedica njezinih stavova. I tu je možda najveća vrijednost Vedrane Rudan: nije provocirala samo desnicu, Crkvu, nacionaliste ili muškarce. Znala je provocirati i vlastitu ideološku stranu. Nije bila poslušna ni prema jednom taboru.

[Pastir]

Nije bila Simone de Beauvoir s rječnikom i fusnotama. Bio je to iskustveni, tjelesni, bijesni feminizam: žena govori o seksu, nasilju, braku, majčinstvu, starenju, novcu i smrti onako kako se pristojna žena ne bi smjela izražavati.

Nekima je smetala vulgarnost. Meni nije.

[Stitch]

Vulgarnost je svrhovita. Ako hoćeš, umjetnički opravdana.

Rudanova kao kolumnistica nije ljudima objašnjavala što trebaju misliti, nego ih je namjerno gurala preko granice komfora. To vrijedi i za književnost. Nije ona bila književnica koja je slučajno postala kolumnistica. Kod nje je novinarska tehnika prodrla u romane i zbirke tekstova (Uho, grlo, nož; Ljubav na posljednji pogled; Ja nevjernica; Dabogda te majka rodila; Muškarac u grlu itd.). Njezin je osnovni književni postupak vrlo novinarski: uzmi tabu, pronađi njegovu licemjernu jezgru, ogoli je do kraja i onda je preuveličaj do apsurda. A psovke i ostali vulgarizmi nisu ništa drugo nego tabu, jezični i društveni.