Terorizam u Palestini

[Pastir]

Morris je u intervjuu upotrijebio i izrazito teške, rasističke metafore. Opisujući palestinsko društvo nakon Druge intifade, izjavio je da su se pretvorili u društvo „serijskih ubojica“ te da se za njih mora izgraditi „nešto poput kaveza“.

„Znam da to zvuči strašno. To je uistinu okrutno. Ali nema izbora. Tamo je divlja životinja koju se mora zaključati na ovaj ili onaj način“.

Rekao je također da u islamu ljudski život nema istu vrijednost kao na Zapadu te da su sloboda i demokracija tom svijetu strani.

Njegovi prijatelji tvrde da su ga razočarale dvije stvari — neuspjeh pregovora u Camp Davidu i val bombaša samoubojica koji je uslijedio. Bilo je razaranja, bilo je civilnih žrtava diljem Izraela. Zbog toga je počeo opravdavati politiku desnice — ali ne kao povjesničar, nego kao „mali čovjek“, najobičniji građanin.

[Stitch]

Morris je u intervjuu upotrijebio i izrazito teške, rasističke metafore. Opisujući palestinsko društvo nakon Druge intifade, izjavio je da su se pretvorili u društvo „serijskih ubojica“ te da se za njih mora izgraditi „nešto poput kaveza“.

„Znam da to zvuči strašno. To je uistinu okrutno. Ali nema izbora. Tamo je divlja životinja koju se mora zaključati na ovaj ili onaj način“.

Drugim riječima, poistovjetio je Palestince s Hamasom i Islamskim džihadom. S metodološkog i logičkog stajališta, ta vrsta generalizacije u izravnoj je suprotnosti s načelima pozitivizma i empirizma na koja se Morris inače poziva. Niti su svi Palestinci teroristi niti su svi teroristi Palestinci.

On može govoriti kao izraelski građanin, ali uvijek će ga gledati kao povjesničara i javnu osobu. Izjednačavanje cjelokupnog palestinskog društva s postupcima militantnih skupina i tvrdnja da je riječ o "društvu serijskih ubojica" predstavlja emocionalnu i ideološku reakciju, a ne hladnu, znanstvenu analizu utemeljenu na empirijskim podacima. Zato su ga i napali, zato je izgubio ugled. Dočim u knjigama pedantno broji dokumente i bježi od moraliziranja, u političkim istupima iznosi goleme, esencijalističke sudove o mentalitetu cijelog jednog naroda i (po broju sljedbenika) druge svjetske religije. Dozlaboga glup i nepromišljen potez.

Pappé je neupitno lošiji u historiografiji, ali zato je stoput bolji u samopromidžbi i PR-u. Smjestio se u Exeteru, Zapad ga puši, jedan je od najistaknutijih propalestinskih aktivista... Zalud ga je Morris s pravom kritizirao, zbog ovakvih gafova njegov se glas uopće ne čuje.