Kina i Tajvan

[Šabović Adis]

Ne znam gdje bih s ovim, o Kini je uglavnom ali i o Americi:



Elem, Kina nije Kina dok britanski degenerik ne kaže da jest.

[Stitch]

Čovjek ne kuži da je kineski plan do 2049. godine vratiti Tajvan pod svoje okrilje.

Ta godina za Kinu predstavlja ključnu historijsku i stratešku prekretnicu - 100. obljetnicu osnutka Narodne Republike Kine (proglašene 1. listopada 1949. pod vodstvom Mao Ce-tunga). Cilj je da Kina postane prosperitetna, snažna, demokratski ustrojena (prema vlastitoj definiciji socijalističke demokracije!), kulturno napredna i skladna. Plan je nadmašiti Sjedinjene Američke Države i preuzeti status vodeće svjetske ekonomske sile, uz tehnološku neovisnost (fokus je na razvoju vlastitih inovacija, umjetne inteligencije, zelene energije, brzih željeznica i visokotehnološke industrije) i tzv. veliko pomlađivanje kineske nacije (službena ideološka krilatica kojom se označava povratak Kine u središte globalne moći, politike i ekonomije).

Ključni su izazovi na tom putu demografska kriza (Kina se suočava s ubrzanim starenjem stanovništva; predviđa se da će broj starijih od 65 godina dosegnuti gotovo 400 milijuna do 2049.); usporavanje gospodarskog rasta (na oko 2-3 posto do sredine stoljeća) te geopolitičke tenzije (ambicije uključuju i potpuno teritorijalno zaokruživanje države, a zna se što to znači, uz rastuće nadmetanje sa Zapadom).

[Stitch]

Buđenje Kine: Stari poredak više ne važi, koliki je rizik za stabilnost regije i svijeta

Buđenje Kine - izazov za Indopacifik

[Pastir]

Odlična tema!

Mislim da treba razdvojiti tri kineska cilja koja se često stavljaju u isti koš: ostvariti „nacionalno pomlađivanje“ do 2049., prisiliti Tajvan na ujedinjenje i uspostaviti vojnu prevlast nad zapadnim Pacifikom. Povezani su, ali nisu jednako ostvarivi — a uspjeh u jednom ne jamči uspjeh u ostalima.

Kineska strategija pritom ne mora značiti da Peking želi okupirati svaki otok ili izbaciti američku mornaricu iz cijelog Pacifika. Može mu biti dovoljno da SAD-u i njegovim saveznicima onemogući učinkovitu intervenciju u područjima koja smatra ključnima, a da pritom proširi vlastiti utjecaj daleko izvan prve otočne linije.

Američka obavještajna procjena za 2026. navodi da Kina razvija sposobnosti za eventualno zauzimanje Tajvana i odvraćanje, odnosno poraz američke intervencije, ali da kinesko vodstvo trenutačno nema utvrđen rok za invaziju. Procjena također naglašava da bi amfibijski napad bio iznimno težak i rizičan, osobito uz američku intervenciju.

https://archive.dni.gov/files/ODNI/docu ... Report.pdf

[Stitch]

Američka obavještajna procjena za 2026. navodi da Kina razvija sposobnosti za eventualno zauzimanje Tajvana i odvraćanje, odnosno poraz američke intervencije, ali da kinesko vodstvo trenutačno nema utvrđen rok za invaziju. Procjena također naglašava da bi amfibijski napad bio iznimno težak i rizičan, osobito uz američku intervenciju.

Bit će to dugotrajno iscrpljivanje, a ne frontalni napad - koji je praktički nemoguć zbog udaljenosti, morskih struja, malog broja plaža pogodnih za iskrcavanje i trenutačnih mornaričkih kapaciteta NR Kine.

Potraži vojne analize invazije na Tajvan, to je operacija daleko veća, složenija i zahtjevnija od Normandije.

[Pastir]

Potraži vojne analize invazije na Tajvan, to je operacija daleko veća, složenija i zahtjevnija od Normandije.

To znam. Geografija je najveći saveznik Tajvana. Tjesnac je širok oko 160 kilometara, a more je izuzetno nemirno i podložno tajfunima. Obavještajne analize definiraju samo dva kratka vremenska prozora u godini kada je more dovoljno mirno za amfibijski desant: travanj — svibanj i listopad.

Osim toga, Tajvan ima vrlo malo takozvanih „crvenih plaža“ (svega 14 lokacija na cijelom otoku) koje su pogodne za iskrcavanje teških oklopnih vozila. Sve te plaže Tajvan je desetljećima utvrđivao bunkerima, minskim poljima i artiljerijom, što znači da bi se kineske snage iskrcavale izravno u pripremljene „zone smrti“.

[Šabović Adis]

Interesantno kako Jenki priznaje da ima samo jedna Kina (PRC) i da je Peking glavni grad a ne Tajpej dok istovremeno vergla o invaziji na Tajvan.

[Stitch]

"Nezavisni novinar" ne razumije materiju i trkelja.

Stvari zapravo stoje ovako: Sjedinjene Američke Države službeno priznaju da postoji samo jedna Kina, i to je jedan od najvećih i najvažnijih pravno-diplomatskih paradoksa u modernoj povijesti, ali ključ je u tome kako je ta politika formulirana i što ona zapravo znači u praksi. Američki pristup temelji se na takozvanoj politici jedne Kine (One China Policy), koja se bitno razlikuje od principa jedne Kine koji zastupa Peking. Ta se strategija u međunarodnom pravu naziva strateškom dvosmislenošću (strategic ambiguity) i funkcionira primjenjujući tri ključna načela.

1. Diplomatsko "primanje na znanje" (Acknowledge vs. Recognize)
Kada su SAD i Narodna Republika Kina (Peking) 1979. godine uspostavili službene diplomatske odnose, potpisana su tri zajednička komunikea. U njima je upotrijebljena vrlo precizna i namjerno dvosmislena jezična formulacija: SAD službeno priznaje (recognizes) vladu u Pekingu kao jedinu legalnu vladu Kine. No glede suvereniteta nad Tajvanom SAD je samo "primio na znanje" (acknowledges) kineski stav da je Tajvan dio Kine, ali Washington ga nikada nije službeno prihvatio ni potvrdio. Iz pozicije međunarodnog prava SAD smatra status Tajvana nedefiniranim.

2. Zakon o odnosima s Tajvanom (Taiwan Relations Act)
Kada je prekinuo službene odnose s Taipeijem kako bi udovoljio Pekingu, američki Kongres istovremeno donio je Zakon o odnosima s Tajvanom (TRA). Taj je zakon pravno obvezujući za svaku američku administraciju i propisuje da SAD mora osigurati Tajvanu (obrambeno) oružje kako bi se otok mogao sam braniti. Bilo kakav pokušaj rješavanja budućnosti Tajvana nestandardnim i nasilnim putem (vojnom invazijom ili blokadom) smatrat će se prijetnjom miru i stabilnosti na zapadnom Pacifiku.

3. Zašto je ta dvosmislenost korisna?
Ova pravna gimnastika omogućuje SAD-u da istovremeno sjedi na dva stolca: s jedne strane održava goleme ekonomske odnose s Pekingom i formalno ne krši kineske odluke i zakone jer službeno ne priznaje Tajvan kao neovisnu državu (nema američkog veleposlanstva u Taipeiju, već se ono zove Američki institut na Tajvanu). S druge strane, SAD tretira Tajvan kao de facto neovisnog saveznika, prodaje mu najmodernije naoružanje i rabi ga kao ključnu branu protiv izlaska kineske vojske na otvoreni Pacifik.

Kina je potpuno svjesna te američke igre riječima. Peking godinama optužuje Washington da de facto stvara neovisni Tajvan postupcima, posjetima visokih dužnosnika i vojnom pomoći, dočim na papiru i dalje deklarativno ponavlja formulu o jednoj Kini.

[Šabović Adis]

Naziv koji zapravo tražiš je Republika Kina (za razliku od Narodna Republika Kina), a to je vanabi država. Tajvan je tek naziv ostrva i u Kini je u svakom slučaju. Ni Tajvan ni Republika Kina nisu članice UN, nisu države niti su suvereni. Juristički. Faktički, kolektivni zapad prosipa silu zato što može, zato što je jači. Još. Na NR Kini je da i faktički uspostavi suverenitet koji nad Tajvanom ima tek juristički - na ovaj ili onaj način će to i ostvariti.
Zamisli da se u UN sasvim normalno govori okrugloj zemlji dok se vama, koji u zapadnom informativnom balonu živite decenijama, potura ravna ploča...onaj debil iz videa misli da svi koji žive na ovoj planeti su debili poput njega.

[Stitch]

Ne govorimo o istome. Nisam komentirao dominaciju NR Kine u Ujedinjenim narodima ni činjenicu da Tajvan za tu instituciju ne postoji. Objašnjavao sam službenu američku politiku, koja nije jedna Kina, kako onaj tutlek misli, nego jedna Kina s figom u džepu - a to je bitna razlika.

I to valjda znaju svi, pa i prozvani Britanac, osim njega. A što je najbolje, nepoznavanje diplomatskog rječnika i vlastitu glupost pokazuje na YouTubeu.

[Pastir]

German leader’s China visit latest sign of foreign diplomacy pivot beyond Beijing

https://www.msn.com/en-xl/news/other/ge ... r-AA2gaYJK

German President Frank-Walter Steinmeier has begun his state visit to China in the eastern province of Anhui, spotlighting a growing trend among visiting foreign leaders to look well beyond Beijing. Steinmeier arrived in the provincial capital Hefei early on Tuesday to begin a five-day state visit, marking his first trip to China in nearly eight years and confirming an exclusive report by the South China Morning Post earlier this month.

When foreign dignitaries bypass Beijing for provincial hubs, it is a deliberate diplomatic move, with itineraries carefully curated to project a commitment to deeper ties. Regional stops offer a direct window into China's industrial landscape while opening doors for cooperation in trade, hi-tech manufacturing, tourism and clean energy.

According to his office, Steinmeier's itinerary in Anhui includes a visit to German carmaker Volkswagen's innovation hub in Hefei, alongside cultural exchange sites. He will then travel to Beijing, where he will meet top leaders including President Xi Jinping and Premier Li Qiang before concluding his visit. His office said the trip aimed to address "Germany's multifaceted and complex relations with China and the challenges they face", while his time in Anhui would highlight "the China of the turn of the century around 1900 and the significance of this era in the history of German-Chinese relations".
...

Stranci najprije idu u provinciju, a tek potom u glavni grad. Kako neobično!

Predsjednik Steinmeier prvo ide u posjet inovacijskom centru njemačkog proizvođača automobila Volkswagen u Hefeiju, a zatim će otputovati u Peking, gdje će se sastati s visokim čelnicima, uključujući predsjednika Xi Jinpinga i premijera Li Qianga.

Meni to ne izgleda kao ljubaznost. U tekstu se tvrdi sljedeće: „Kada strani dostojanstvenici zaobilaze Peking zbog pokrajinskih središta, to je namjeran diplomatski potez, s pažljivo odabranim itinerarima kako bi se projicirala predanost dubljim vezama. Regionalne stanice nude izravan uvid u kineski industrijski krajolik, a istovremeno otvaraju vrata suradnji u trgovini, visokotehnološkoj proizvodnji, turizmu i čistoj energiji.“

Jesu li tako i Trumpu dolazili? Prvo u Teksas na goveđi odrezak, a onda u Bijelu kuću?

[Šabović Adis]

Ne govorimo o istome. Nisam komentirao dominaciju NR Kine u Ujedinjenim narodima ni činjenicu da Tajvan za tu instituciju ne postoji. Objašnjavao sam službenu američku politiku, koja nije jedna Kina, kako onaj tutlek misli, nego jedna Kina s figom u džepu - a to je bitna razlika.

I to valjda znaju svi, pa i prozvani Britanac, osim njega. A što je najbolje, nepoznavanje diplomatskog rječnika i vlastitu glupost pokazuje na YouTubeu.

Itakako postoji - u Kini je a ne van nje.
E sad, kako bi ti replicirao na ovu laž? Al diplomatskim rječnikom?

[Stitch]

Na koju laž? Predstavnici Tajvana doslovce ne smiju ući u zgradu Ujedinjenih naroda, a ne mogu biti ni članovi ostalih tijela. Kada je recimo izbila pandemija covida-19, Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization, WHO) komunicirala je s Tajvancima isključivo preko Kine. Mislio sam da to znaš.

Očito ti nije jasno kako funkcionira kineski lobi u Skupštini UN-a ni kineski veto u Vijeću sigurnosti.

[Šabović Adis]

Eno opet...kakvi, bolan, predstavnici Tajvana?

Ako znaš da Tajvan nema predstavnike osim onih imenovanih ili odobrenih u Pekingu (čisto hipotetički), šta zapravo radiš kad govoriš o "predstavnicima Tajvana"?

[Stitch]

Ah, to? Pravo na samoodređenje i odcjepljenje načelno priznajem svima, ne samo Kinezima.

[Pastir]

To je bilo diplomatski rečeno!

[Šabović Adis]

Ah, to? Pravo na samoodređenje i odcjepljenje načelno priznajem svima, ne samo Kinezima.

Stvarno? Ne vjerujem ti.

A pravo Pekinga na suvernitet nad Tajvanom?

[Pastir]

Zanimljive posljedice izbora u Srbiji...

Why China’s ties with Serbia face scrutiny, not severance, after historic Vucic loss

https://www.msn.com/en-xl/news/other/wh ... r-AA2ge57l

Massive crowds, fireworks and dancing have filled the streets across Belgrade since Serbia's nationalist strongman Aleksandar Vucic conceded defeat in Sunday's parliamentary election after 14 years in power. The political shift could cool diplomatic ties between Beijing and Belgrade and invite sharper scrutiny of Chinese investments in Serbia, but was unlikely to upend a relationship built on years of cooperation, analysts argued.

Vucic conceded the defeat of his right-wing Serbian Progressive Party to a grass-roots movement called Student List about an hour and a half after polls closed, setting off waves of celebrations around the country. The student-led movement, which started in 2024, consists largely of people outside the country's established political parties, including university professors, doctors, farmers and cultural figures. It built its mandate around tackling domestic challenges, prioritising institutional transparency and fighting corruption, departing little from Vucic's party on issues such as ties with Russia and the European Union, or the status of Kosovo, which declared independence from Serbia in 2008.
...

Nije povezano s Tajvanom, ali Kina stalno traži partnere u Europi. Ako trgovati mogu Nijemci, posebno u industriji automobila, zašto ne bismo i mi? Imamo Rimca!

[Šabović Adis]

Nije li on privatnik? Msm, nije državna imovina?

Elem, koliko bi Rimac bio konkurentan na kineskom tržištu?

[Stitch]

Stvarno? Ne vjerujem ti.

A pravo Pekinga na suvernitet nad Tajvanom?

Ne moraš mi vjerovati, ali uglavnom jest tako. Dosad sam podupirao Albance, Čečene, Kurde... Prije toga razne manjine u Africi, a još prije toga sve republike bivše Jugoslavije.

Može biti iznimaka, jasno, štošta tu ovisi o kontekstu.

Elem, koliko bi Rimac bio konkurentan na kineskom tržištu?

Ne previše. Njemu dobro ide, Bugatti se nikad bolje nije prodavao, a Nevera nešto slabije jer se pokazalo da kupci superbrzih automobila ne vole tihe električne modele. No Rimac je u Svetoj Nedelji pokrenuo serijsku proizvodnju baterijskih sustava za BMW Neue Klasse i novi BMW i7. Ondje kombinira BMW-ovu šestu generaciju eDrive-tehnologije s naprednom integracijom cilindričnih ćelija. Drugim riječima, našao je nišu - skupe superautomobile i visoku klasu, ekstremne performanse i prilagođena rješenja što se tiče baterija. I to funkcionira.

U ovom trenutku globalni kralj EV tržišta po broju prodanih automobila više nije Tesla, već kineski BYD. Tesla nudi samo četiri primarna modela, od kojih se većinom prodaje relativno skupi Model 3 i Model Y. BYD ima golemu paletu, od maloga gradskog modela Seagull, koji košta manje od 20.000 eura, pa sve do luksuznih limuzina i SUV-ova.

Rimac ne želi konkurirati BYD-u i Tesli u proizvodnji milijuna jeftinih vozila i LFP baterija za narodne aute od 20.000 eura. Umjesto toga cilja na to da bude tzv. Tier 1-dobavljač, onaj koji radi s BMW-om, Mercedesom, Audijem... Riječju, s elitom.

[Pastir]

Evo još o automobilima...

China’s hybrid car exports to EU up 200%; response to Tesla’s flying car: 7 EV reads

https://www.msn.com/en-xl/autos/electri ... r-AA2gejTV

Kinezi grade tvornice u Europi kako bi izbjegli astronomske (zaštitne) carine, ali ni to im ne smeta jer njihov izvoz stalno raste.

[Stitch]

To znam. Geografija je najveći saveznik Tajvana. Tjesnac je širok oko 160 kilometara, a more je izuzetno nemirno i podložno tajfunima. Obavještajne analize definiraju samo dva kratka vremenska prozora u godini kada je more dovoljno mirno za amfibijski desant: travanj — svibanj i listopad.

Osim toga, Tajvan ima vrlo malo takozvanih „crvenih plaža“ (svega 14 lokacija na cijelom otoku) koje su pogodne za iskrcavanje teških oklopnih vozila. Sve te plaže Tajvan je desetljećima utvrđivao bunkerima, minskim poljima i artiljerijom, što znači da bi se kineske snage iskrcavale izravno u pripremljene „zone smrti“.

Nisam ti rekao koliko bi invazija koštala, ali ne u novcu ili ljudskim životima (premda je i to značajno). Cijena bi mogla biti sama kineska država jer kinesko društvo ima duboku, jedinstvenu strukturnu slabost koja nikada u povijesti nije testirana u ratu - generaciju tzv. malih careva. Zbog politike jednog djeteta (koja je trajala od 1979. do 2015.) većina kineskih vojnika i časnika danas su jedinci. U kineskoj kulturi taj sin jedinac središte je cijele obiteljske loze; u njega su uložene sve ušteđevine roditelja i baka i djedova koji računaju da će ih on uzdržavati u starosti. Ako Kina uđe u oceanski rat visokog intenziteta i počne gubiti stotine brodova, to znači da će deseci tisuća obitelji u kratkom roku izgubiti jedino dijete. U tradicionalnom kineskom društvu to je ekvivalent obiteljskom i ekonomskom uništenju. Kada bol postane osobna i masovna, strah od digitalnog panoptikona kineskih službi sigurnosti može popustiti. Milijuni očajnih roditelja koji nemaju što izgubiti jer su izgubili sve predstavljaju vrstu unutarnjeg pritiska s kakvom se Komunistička partija Kine nikada nije suočila. Kineska nas povijest uči da su sve dinastije pale ne zbog vanjskih neprijatelja, nego zbog unutarnjih seljačkih i građanskih buna kada bi pritisak države postao neizdrživ.

Drugim riječima, Kina kakvu danas poznajemo mogla bi potpuno nestati. Toga je kineski Politbiro savršeno svjestan, zato toliko i oklijeva. A opet, nema previše izbora zato što megaprojekt Belt and Road ne teče kako je planirano i nije alternativa Malajskom tjesnacu. Da bi osigurala ključne morske točke, Kina jednostavno mora imati Tajvan.

Vraška dilema, zar ne?

[Šabović Adis]

Ne moraš mi vjerovati, ali uglavnom jest tako. Dosad sam podupirao Albance, Čečene, Kurde... Prije toga razne manjine u Africi, a još prije toga sve republike bivše Jugoslavije.

Može biti iznimaka, jasno, štošta tu ovisi o kontekstu.

Kontekst?
Šta podupireš (čime, podupiračem?) u većoj mjeri - pravo na otcjepljenje ili dužnost očuvanja teritorijalnog integriteta? Nepromjenljivost granica? Tu i tamo?

Ne previše. Njemu dobro ide, Bugatti se nikad bolje nije prodavao, a Nevera nešto slabije jer se pokazalo da kupci superbrzih automobila ne vole tihe električne modele. No Rimac je u Svetoj Nedelji pokrenuo serijsku proizvodnju baterijskih sustava za BMW Neue Klasse i novi BMW i7. Ondje kombinira BMW-ovu šestu generaciju eDrive-tehnologije s naprednom integracijom cilindričnih ćelija. Drugim riječima, našao je nišu - skupe superautomobile i visoku klasu, ekstremne performanse i prilagođena rješenja što se tiče baterija. I to funkcionira.

U ovom trenutku globalni kralj EV tržišta po broju prodanih automobila više nije Tesla, već kineski BYD. Tesla nudi samo četiri primarna modela, od kojih se većinom prodaje relativno skupi Model 3 i Model Y. BYD ima golemu paletu, od maloga gradskog modela Seagull, koji košta manje od 20.000 eura, pa sve do luksuznih limuzina i SUV-ova.

Rimac ne želi konkurirati BYD-u i Tesli u proizvodnji milijuna jeftinih vozila i LFP baterija za narodne aute od 20.000 eura. Umjesto toga cilja na to da bude tzv. Tier 1-dobavljač, onaj koji radi s BMW-om, Mercedesom, Audijem... Riječju, s elitom.

[Stitch]

Kontekst?
Šta podupireš (čime, podupiračem?) u većoj mjeri - pravo na otcjepljenje ili dužnost očuvanja teritorijalnog integriteta? Nepromjenljivost granica? Tu i tamo?

Kontekst je opravdanost i pravednost takvih zahtjeva, živo mi se fućka za teritorijalni integritet.

O tome može biti riječ tek u slučaju obrane od napada, tada se govori o granicama, ali kada je posrijedi želja naroda da živi ili ne živi u određenoj državi izražena npr. referendumom kao oblikom direktne demokracije, jedino se njega pita. Kako se združio, tako će se i razdružiti.

[Šabović Adis]

Šta, narod je ultimativni meritum, ne ljudi? Čovjek je mjera svih stvari, to ništa?
Ako imaš ustavno pravo na otcjepljenje i ustavnu dužnost na cjelovitost, separatizam vs jedinstvo tj. pravo da nešto učiniš i dužnost da to ne radiš...bez da dijalektiku pozoveš upomoć, šta ćeš učiniti?