Ne razumijem baš ovaj topik

Svatko je u svakom bitnom trenutku - sam. I poseban, naravno

E sad, možemo htjet razvodnit malo život i komunicirat ono što se komunicirat da, ali to su, osim u radikalno rijetkim slučajevima ljubavne povezanosti, površne stvari. E sad, usamljenost. To je opet interna stvar i baš se ne rješava nekolicinom (ili gomilom) random ljudi s posla, iz izlaska pa ni s foruma. Stvarnu usamljenost ne ubiješ tak da minglaš, dapače. Najekstremniji vid osamljenosti je kad si među ljudima. No, to sve skupa uopće nije loše

Jer, htjeli ne htjeli, mi zaista jesmo povezani s čitavim svemirom i spekulacija o tome koji pis zvjezdane prašine sam postala ja, a koji moj prijatelj Ganimed je, meni

, dovoljna da se ne osjećam usamljenom. A tu su još i neki ljudi, živi, mrtvi, fikcionalni. Zapravo ih je preveć

Zapravo, jedini način da ne budeš sam je da budeš kreativan. Objasnim poslije.