Oslovljavanje roditelja imenom

[Herp]

Kao i za mnogo toga na ovome svijetu, i za to postoji savršeno logično i jednostavno objašnjenje.

Ništa, ništa, samo sam htjela još jednom pročitati ovo.

[nina williams]

Ne mogu ni zamislit da ih imenom zovem. Zvuči mi hladno, iako je to vjerojatno stvar navike. Brat mi je unazad par godina to počeo radit i najradije bih mu rekla da jezik pregrize svaki put kad ga čujem.

Jednoć sad davno čitala nekakvo istraživanje po kojem je to s imenom najbolji način (najgore je persiranje, 'mama i tata' drže nekakvu zlatnu sredinu) jer se kao u tom oslikava prijateljska bliskost.
Pih, ti sigurno nisu bili iz našijeh krajeva i pojma nemaju. Ne treba meni prijateljska, neg roditeljska, bliskost. Uostalom, s nikim ne mogu 'lakše' neg s njima. I ruku na srce njima sam 'blizu' skoro ko i samoj sebi.

[Stitch]

Oslovim ih imenom iz zajebancije. Inače su "mama" i "tata", ali uz obavezno "vi". Tata, što ćete popiti, tako ga pitam.

[Éowyn]

Ja mamu iz zezancije zovem 'gospođa majka', a inače joj se uglavnom obraćam nadimkom ili je zovem mama.
Moji roditelji nikad nisu bili pretjerano ozbiljni tako da smo ih svi zvali nadimcima. I oni mene. Štoviše, najzlobnije nadimke koje sam imala su mi smislili roditelji.

[Polina Belilowsky]

Ne, ne želim da me zovu Polina. Želim biti mama.

[jevgenija]

mamu zovem mama kad mi je hitno ili kad nešto treba, kad normalno pričamo, onda je zovem po imenu. Al to je zato što joj je ime urnebesno
Moja mama, osim što najbolje kuha, ima i najbolje ime u svijemiru

[Éowyn]

mamu zovem mama kad mi je hitno ili kad nešto treba, kad normalno pričamo, onda je zovem po imenu. Al to je zato što joj je ime urnebesno
Moja mama, osim što najbolje kuha, ima i najbolje ime u svijemiru

Moja ima jedno od najružnijih i ne voli da je itko zove imenom

[Almost Rosey]

Mami i tati se nikad ne obraćam imenom, čudno bi mi bilo
Mamu nekad iz zajebancije zovem majko ili majko stara a tatu tajo
Kad pričam s nekim bliskim (npr. sestrom) na roditelje se ponekad referiram imenom.

Mama je bliskost, mama je svoja, zna se tko je mama i koga se tako zove.

[Lastan]

Roditelji su mi mama i tata. Tako ih i oslovljavam.
Osim kad želim to oslovljavanje posebno naglasiti, u kojem slučaju idu vokativi “majko” (na “majko stara” dobijem prijetnju batom za meso ) i, zahvaljujući crtićima, “tajo moj” (i to s aspiriranim t ).

Obje su bake bile bake, a djedovi dida i deda. Deda je jedno vrijeme želio da ga zovem imenom ili “stari” umjesto “deda”. Da se ne bi osjećao toliko starim. (A on je mene predstavljao kao sina iz drugog braka. ) No bila je to kratkotrajna moda.

Mnijem da bi mi bilo čudno oslovljavati roditelje imenom. Ne jer bi to sad bilo nešto strašno, nego je teško mijenjati naviku od skoro trideset godina.

[Almost Rosey]

Deda je jedno vrijeme želio da ga zovem imenom ili “stari” umjesto “deda”. Da se ne bi osjećao toliko starim. (A on je mene predstavljao kao sina iz drugog braka. ) No bila je to kratkotrajna moda.

Što se "stare majke" tiče, ja imam pokriće jer je moja mama već nečija baka (nisam trudna ), a u nekim krajevima je "mama stara", afaik, izraz za baku

[blue]

Oslovim ih imenom iz zajebancije. Inače su "mama" i "tata", ali uz obavezno "vi". Tata, što ćete popiti, tako ga pitam.

Stvarno? Vi?

Zašto?

Neobično mi je to, ne djeluješ toliko star. Znam da je davno to bio običaj, u doba mojih pradjedova valjda

[Almost Rosey]

Neobično mi je to, ne djeluješ toliko star. Znam da je davno to bio običaj, u doba mojih pradjedova valjda

Moja kolegica iz srednje je svoje roditelje (biološke) persirala.
Ćaća joj je na maturalni zabavu došao s hitlerskim brčićima

[blue]

Moja kolegica iz srednje je svoje roditelje (biološke) persirala.
Ćaća joj je na maturalni zabavu došao s hitlerskim brčićima

Hm, ja sam fakat mislila da je to izumrlo, osim u zafrkanciji

Znam (iz priča) da su moji djedovi i bake persirali roditeljima, ali već moji roditelji nisu. Zanimljivo. Kako dođe do toga? Pretpostavljam da dijete uči ti oblik u izravnoj komunikaciji s roditeljima, kako nauči vi oblik prema roditeljima? S obzirom da to nije vjerojatno što čuje od njih, tj. sumnjam da je to vi obostrano.
Znam da se učenje obraćanja nepoznatima drila kod djece, kako se od malih nogu drila na vi.

[Almost Rosey]

Hm, ja sam fakat mislila da je to izumrlo, osim u zafrkanciji

Znam (iz priča) da su moji djedovi i bake persirali roditeljima, ali već moji roditelji nisu. Zanimljivo. Kako dođe do toga? Pretpostavljam da dijete uči ti oblik u izravnoj komunikaciji s roditeljima, kako nauči vi oblik prema roditeljima? S obzirom da to nije vjerojatno što čuje od njih, tj. sumnjam da je to vi obostrano.
Znam da se učenje obraćanja nepoznatima drila kod djece, kako se od malih nogu drila na vi.

Možda to dolazi od međusobnog persiranja supružnika, koje nije bilo rijetko u tim vremenima

[Lastan]

Ćaća joj je na maturalni zabavu došao s hitlerskim brčićima

Pečatnim prstenom? Kravatom labavom?

[Stitch]

Stvarno? Vi?

Zašto?

Neobično mi je to, ne djeluješ toliko star. Znam da je davno to bio običaj, u doba mojih pradjedova valjda

Zajebavam se, ali običaj još živi. Bratić, koji je mlađi od mene, starcima govori vi. Živi u Jevginom selu, možda zato.

Meni je to suludo.

[blaze]

Zajebavam se, ali običaj još živi. Bratić, koji je mlađi od mene, starcima govori vi. Živi u Jevginom selu, možda zato.

Meni je to suludo.

pa imaš krajeva gdje govore i oni

[Almost Rosey]

Pečatnim prstenom? Kravatom labavom?

Tebe sam čekala. Nešto si se razmahao s tim Balaševićem

@blaze: Mamica su štrukle pekli...
To je iz švapskog, jelda? Sie kao oni, ali i kao Vi?

[MadnessInMethod]

yup, karakteristično za njemački, ali mislim da se i u poljskom standardu koristi (čak i korak dalje - pan/pana tj. gospodin/gospođa + 3. lice množine za obraćanje iz poštovanja).

[Lastan]

Tebe sam čekala. Nešto si se razmahao s tim Balaševićem

Da mi netko namjesti Čorbin stih, citirao bih njega.

[sabaa]

Mamu zovem mama, a tatu sam zvala tata, nikad imenom.

Jedino sam kao mala jednu baku zvala nadimkom nastalim jer nisam mogla izgovoriti baka, a drugu sam zvala imenom, ili rjede baka + ime. To sam sama izmislila cim sam postala svjesna izgovorenih rijeci, da bi ih razlikovala jer ih je bilo dvije, pa nisu obje mogle biti baka. Za dede je bilo rezervirano samo deda za jednog, a deda + ime za drugog.

S vremenom sto sam bila starija pocela sam izbacivati ime i zvatih ih samo baka, a imenom/nadimkom samo iz milja.

Zanimljivo je da su mi bili drazi i bliskiji ovi koje sam imenom zvala.

[blue]

Zajebavam se, ali običaj još živi. Bratić, koji je mlađi od mene, starcima govori vi. Živi u Jevginom selu, možda zato.

Meni je to suludo.

A, ok. Šteta, doduše Da svoje zoveš vi mogao bi riješiti misterij kako i zašto, kao malobrojni živući primjerak s takvom praksom i internetom, ovako ništa

pa imaš krajeva gdje govore i oni

Joj to mi je tek nevjerojatno, kao, oni tamo. Užas.

[Herp]

Pečatnim prstenom? Kravatom labavom?

Hoće li proći ijedan dan a da Lastan ne citira Balaševića?

[Lastan]

Hoće li proći ijedan dan a da Lastan ne citira Balaševića?

Oće.

Ovo je zato što se onomad Pješčana zapanjila kad sam ga jednom citirao.

[Pješčana]

oprostite na offu.

ali prije bih očekivala da ulijeće s, ne znam, Doris Dragović nego Đoletom.