
Na pragu posvojenja...

Najljepšija sam. Najljepšija!

Guštam ko prasica do daljnjeg...

Inače, mene danas mlatnula tom povrijeđenom šapom kad sam joj išla oduzet hranu koja je bila namijenjena pasetini.
Svojevremeno sam se malo naljutila na ovog svog jer nije htio da se aktiviramo kao volonteri. Vidim da je bio u pravu.Tupelo » wrote:
Plava šapa je jedno od najtužnijih štiva koje čovjek može naći na internetsima. Moderirala sam je nekih pola godine i nisam više mogla. Doslovce sam svako jutro odlazila na posao u suzama. Bez zajebancije.
Godine volonterstva po zagrebačkim udrugama od mene su učinile popriličnog mizantropa. Maknula sam se iz toga kad sam skužila da u svakom čovjeku na cesti tražim potencijal za zgurati petardu psu u usta i, unatoč nezanemarivom pomanjkanju tjelesne mase, priželjkujem da na jednog zbilja i naletim. Apsolutno sam sigurna da bih dobila barem 10 godina robije.
Stvari koje po azilima vidiš ne mogu se opisati riječima, a ono što je čovjek u stanju učiniti životinji nadilazi najbujniju maštu supertrešproduktivnog scenarista hororaca.
I potpuno mi je jasno zašto su sve one babe po azilima lude k'o kupus. Ošteti te to.
Mislim da ih previše hranimoex_anais » wrote:Inače mi je fora kako su vam mačke druželjubive.![]()
Obično uvijek čujem za primjere da se jedna nafrnji kad druga stigne.
A koliko ih je? Ima ih 15ak?Stvarno, bez patetike, ne kužim ja njih. Znam kako bi to trebalo ić i gledam nešto sasvim različito. Tu i tam steraju nekog, ali ne mogu skužit po kojoj logici. Sad je već skoro mjesec dana kod nas veliki bijeli mačak koji očito ima svoje ljude i pojede nešto sitno suhog (ne hrani se samo kod nas, to hoću reć), ali svi su si s njim dobri, spava na kauču, tu i tamo mu se netko primazi. Kad smo za stolom, legne na noge i prede. Dolazi nam i jedan golemi crni kastrat koji rijetko spava u kući, ali boravi ispod balkona u izoliranoj kućici koju smo namijenili lutalicama i koja ima tak malu rupu da mislim da ćemo ga kad tad morat izrezat iz njeStvarno nemam pojma kak uopće uđe.
Ostali su se skupili kroz par godina, obično dođu izbezumljeni, pol dana pušu i na nas i na druge članove čopora, a onda se u roku keks smire, nađu si mjesto i ostanuČak se ni Siri (pasetina) ne boje.
Ja sam razmišljala da nas jednostavno registriram kao azilElliQuinn » wrote:
Svojevremeno sam se malo naljutila na ovog svog jer nije htio da se aktiviramo kao volonteri. Vidim da je bio u pravu.
..najmanje jedno ime. ko rimljani su. imaju radno ime, plemensko, coporsko, nadimak, rodovsko, glumacko..
Naravno da imaju imena: Mono, Blanka, Curica, Dva, Tri, Bundo; Ajkule: Mama Ajkula, Škripa, Janko, Debela, Bully; Krokodili: Mica Doktorica (majka), Žileša i Crnogaća; Medena.
Nije ni s potrovanima: Maca Žvek, Sitni, Mjenjolik, Belka, Keko
Silajn » wrote:
Nije ni s potrovanima: Maca Žvek, Sitni, Mjenjolik, Belka, Kekoi još masa bezimenih, kad smo tek došli tu, samo smo zakapali mačke.
Onoga tko ostavlja otrov trebalo bi otrovati. Njegovala sam macka koji je umirao od otrova. Nije mu bilo pomoci. Da mi je tada naisao taj koji je ostavio otrov nagurala bi mu ga u usta.Silajn » wrote:
Nije ni s potrovanima: Maca Žvek, Sitni, Mjenjolik, Belka, Kekoi još masa bezimenih, kad smo tek došli tu, samo smo zakapali mačke.
Misliš? Ovisi na što su navikle. Ako su jako jako male i odgoje se u stanu, kući, mislim da im to nije neka trauma. A opet, ove veće su već navikle na lutanje.Silajn » wrote:Mi živimo u kući, puštamo ih van. Uglavnom im se ni ne da van vrta i ti naši otrovani su otrovani u našem vrtu, dok nas nije bilo doma. Sad ko kreteni pazimo da netko bude stalno tu ili ih zatvaramo, ali mi je genralno okrutno potpuno im onemogućit izlazak iz kuće. Što me vraća na Plavu šapu: prema savjetima tam, mi bismo ih sve trebali trajno zatvoriti. Ja to ne mogu, bez obzira na rizik. Vidjet ih kak se igraju po stablima je neprocjenjivo. Mislim da im ništa ne bi vrijedilo to što imaju dom da su stalno zatvoreni.
Ove koje su odrasle kod nas uglavnom i jesu domaex_anais » wrote:
Misliš? Ovisi na što su navikle. Ako su jako jako male i odgoje se u stanu, kući, mislim da im to nije neka trauma. A opet, ove veće su već navikle na lutanje.
Mačke koje su navikle biti vani bi vjerojatno svisnule zatvorene, ali ove koje su navikle na stan... nisam sigurna, ali vjerujem da im je dobro i ovako. Moji ne pokazuju želju za izlaskom, malo provire iz stana i brisnu natrag.Silajn » wrote:Mi živimo u kući, puštamo ih van. Uglavnom im se ni ne da van vrta i ti naši otrovani su otrovani u našem vrtu, dok nas nije bilo doma. Sad ko kreteni pazimo da netko bude stalno tu ili ih zatvaramo, ali mi je genralno okrutno potpuno im onemogućit izlazak iz kuće. Što me vraća na Plavu šapu: prema savjetima tam, mi bismo ih sve trebali trajno zatvoriti. Ja to ne mogu, bez obzira na rizik. Vidjet ih kak se igraju po stablima je neprocjenjivo. Mislim da im ništa ne bi vrijedilo to što imaju dom da su stalno zatvoreni.
Jaoooo.Perzefona » wrote:Moj je Mic stalno u kući. Mi smo u stanu. I kada smo unijeli bor u dnevni boravak, on je bio totalno posve apsolutno uvjeren da smo mi divni ljudi koji su njemu nabavili drvo. I odmah se smjestio na sam vrh. Slikali smo ga. Pokušali smo ga uvjeriti da to nije njegovo drvo, a onda smo odustali. Sve su staklene kuglice razbite, bor je otužan, ali Mic je sretan. Noćas ga je skroz srušio, našla sam ga na podu jutros. Mic je izgledao posve nedužno.
Htjela sam ga koriti, ali su dečki bili na njegovoj strani.
Silajn wrote:
Ove koje su odrasle kod nas uglavnom i jesu domaOdu se poigrat, posunčat, ali nije baš da šetaju.
Anegdota: Mono ima nadimak Bilbo zato jer je sam prešao 5 nepoznatih kilometara nakon što smo ga nesretnim slučajem izgubili ispred vesterinarske stanice. Dva olujna dana mu je trebalo da se vrati, sa žuljavim šapama, tražili smo ga stalno, ni traga ni glasa. Kak se vratio, kako nas je našao, nije baš jasno, jer do tog dana nije bio ni van vrta. Mislili smo da haluciniramo kad smo ga vidjeli u kući![]()
Users browsing this forum: ClaudeBot and 0 guests